Pristojno je sačekati. Institucije sistema, državna birokracija, oni znaju biti spori. Pa smo nakon nekoliko sati krenuli listati službene stranice.

Prvi na redu Hrvatski nogometni savez. Ništa. Zadnja njihova vijest teška je ozljeda Marka Roga. Želimo mu brzi oporavak. Idemo dalje, do Ministarstva vanjski poslova Republike Hrvatske. Ništa, ni spomena.

Surfamo i do Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Srbiji. Naravno ništa no možda se ne treba čuditi jer zadnja im je vijest objavljena 1. lipnja. Njih ćemo još malo pričekati. Recimo do 1. rujna.

Nastavljamo u prekograničnom prostoru. Fudbalski savez Srbije. Naravno ništa. MUP Srbije, ma ni spomena.

Listamo i razne hrvatske udruge profesionalnih vozača. Ne pronalazimo ni na tim stranicama ma ni slova o napadu srbijanskih huligana na autobus u kojem su se nakon utakmice u Prištini vraćali navijači Rijeke, konkretno Armada.

Napad se dogodio nadomak Beograda, a u njemu je ozlijeđen vozač. Nitko dakle nije ni slova napisao, nije uložio protestnu notu, baš ništa. Od strane Srbije ni riječi isprike. Kao traže napadače. Sve su se polomili naći ih.

Da je napalo mačke, ne ljude, raspisala bi se barem društva za zaštitu životinja. Ovako, kad su nogometni navijači u pitanju, tretman hrvatskih institucija prema njima lošiji je nego prema životinjama.

Navijače se slobodno može mlatiti kad god. I gdje god. Vijest o istinski zastrašujućem incidentu, kako drugačije tretirati organizirani napad usred noći nego kao po život opasan, u kojem se mlati po autobusu i gdje vozač, profesionalac na zadatku, nekim čudom prolazi samo s lakšim ozljedama.

Ako se već navijače tretira kao niža bića, vozač je možda ipak trebao izmamiti neku protestnu noticu. Nije.

Jer je razmišljanje institucija sasvim sigurno ovakvo: nije ni on bolji od njih kad ih pristaje voziti do tisuću kilometara udaljene Prištine. Avanturist, mogao je to i očekivati.

A dobro. Sami protiv svih. Ni prvi ni zadnji put. Odgovor stiže u petak. Točno u 21 sat. Vatreni luk s 222 baklje jasna je poruka svima.