Emir Dilaver/Foto PIXSELL
U novonastaloj situaciji i lošijoj varijanti dobro bi bilo da ostane i barem jedan od njih
povezane vijesti
RIJEKA Iako zimsku stanku obilježava »slučaj Selahi« i zamrznuti status albanskog veznog igrača, na Rujevici se spremaju i za pregovore s ostatkom igrača kojima krajem prvenstva istječu ugovori.
Pored Lindona Selahija, to je još kvartet igrača, Emir Dilaver, Matej Mitrović, Jorge Obregon i Alen Grgić.
Potonji dvojac je malo više u drugom planu, razumljivo s obzirom na minutažu i konkurenciju, a u fokusu će svakako sljedećih dana i tjedana biti razgovori s dvojicom iskusnika, Dilaverom i Mitrovićem, u ovom trenutku zasigurno najboljim stoperskim parom u HNL-u.
Nogometni senatori
Emir i Matej znani su, prekaljeni obrambeni igrači i internacionalci, ulaskom u četvrto desetljeće života postali su svojevrsni nogometni senatori, u svojim nogama imaju na stotine utakmica.
Dilaver je blizu brojke od 400 nastupa na visokoj razini, od čega ih je najviše 116 ostvario u Ferencvarošu, gotovo podjednako u bečkoj Austriji (85) i Dinamu (82), dok je u Rijeci zaigrao u 31 utakmici.
S Rijekom ovog proljeća kreće u borbu za drugi naslov, a igrač je koji itekako zna kako se oni osvajaju. Osvojio ih je tri sa Zagrepčanima te po jedan s Austrijom i Ferencvarošom s kojim je podigao i tri pehara namijenjena pobjedniku Kupa.
O Dilaverovim igrama ne treba trošiti previše riječi, igrač je koji bi u ovom trenutku bio pojačanje i za Dinamo iz kojeg je došao na Rujevicu u mandatu Sergeja Jakirovića.
Kao i kod većine igrača nove Rijeke, bivši trener Bijelih je i tu odigrao važnu ulogu. Dilaver je došao pomoći Rijeci iz najuže konkurencije.
Time-out
Nakon bolnog prizemljenja Bijelih u jesen prošle godine, Dilaver je stabilizirao obranu Rijeke i postao jedan od lidera momčadi.
Igrač je koji prije svega donosi mirnoću, a posebno je važno da su uz njega stasale mlade snage, Ivan Smolčić i Niko Galešić, sad već ozbiljni braniči, igrači o kojima Emir uvijek govori u superlativima.
Sportski direktor Darko Raić Sudar ušao je samo u preliminarne razgovore s Dilaverom, koji je uzeo svojevrsni »time-out«, odluku će donijeti u dogovoru s obitelji koja živi u Austriji, ali nekako stječe se dojam kako bi ovo mogla biti možda i njegova posljednja profesionalna godina, premda u nogama ima još »dinamita«.
O strasti i ljubavi prema nogometu ne treba niti govoriti. Dilaver se, naime, više želi posvetiti obiteljskom životu i okruženju, no nikad se ne zna, Rijeka nudi izazove.
Studioznost
S druge strane iza Mitrovića, koji je u Rijeku došao iz Cibalije pa ostvario transfer u Bešiktaš (4,2 milijuna eura), brojka je od blizu 250 nastupa, od čega ih je najviše, 126 ostvario u bijelom dresu.
Riječki Mitar je nedavno napunio 30 godina i nakon teške ozljede vratio je ove sezone prepoznatljivost svojoj igri, uz Dilavera djeluje poprilično suvereno na travnjacima HNL-a.
Situacija kod Mitrovića manje je maglovitija nego kod Dilavera i dojam je da je bliže dogovoru iako je neovisno o godinama postao igrač koji opet skreće pozornost i zanimljiv je i drugim klubovima.
Ostanak Dilavera i Mitrovića još barem sezonu bio bi veliki dobitak, a u novonastaloj situaciji i lošijoj varijanti dobro bi bilo da ostane i barem jedan od njih.
Užoj obrani Bijelih treba jedan takav tip igrača uz kojeg će stasati novi mladi igrači. Smolčić i Galešić su to prošli i uz Stjepana Radeljića i već su sada na neki način budućnost obrane Rijeke.
Na Rujevici nastoje raditi što studioznije i dugoročnije, prošla sezona na kojoj su se svi »opekli« očito je bila ona iz koje su se izvukle pouke. Rijeka sada ima stabilnost, ali mora je zadržati.