RIJEKA  Kao i za prolivenim mlijekom, uzalud je sada kukati za riječkim debaklom u Ljubljani, kako onim na travnjaku, tako i rijetko viđenim na tribinama, koji je čak pokrio nastup riječkih nogometaša. Inkasiranih pet golova sve govori o pristupu Đalovićevih igrača, odnosu prema igri više primjerenijim nekoj veteranskoj utakmici nego europskoj pozornici na koju gosti kao da su zalutali. No, uz salvu kritika može se čuti i ton razumijevanja, odašilje ga Miloš Hrstić, najtrofejnije ime Rijeke, europski prvak do 23 godine, standardni jugoslavenski reprezentativac na Svjetskom prvenstvu, osvajač onih riječkih kupova u bivšoj državi. Ocjene čovjeka, o kojem je u zanosu nezaboravni radijski komentator Ivo Tomić uzvikivao »kao olovka ravni Hrstić«, imaju specifičnu težinu s obzirom na više od pola stoljeća u svijetu vrhunskog nogometa kao igrača i trenera, koji je u jednom kratkom razdoblju nosio i dres Olimpije.

Mišo Hrstić/Foto M. GRACIN

– Bile su to jednostavno crne minute, koje se dogode svakome – kaže Miloš Hrstić, riječki Facchetti, koji je ne samo građom već i prodorima ili centaršutevima s lijevog beka asocirao na legendarnog talijanskog braniča Intera. Nije baš da je odvjetnik onih koje je teško obraniti, ali očito momcima s Rujevice ne želi dodavati soli na tako veliku ranu. – Ovo u Ljubljani je samo još jedan dokaz da se u sportu svašta događa. Naravno da je sada malo teško poslije ovog rezultata, koji je malo tko očekivao, ali u nogometu je sve moguće.

Crna večer

U toj bogatoj i plodnoj karijeri doživljavao je gorke poraze i nauživao se velikih pobjeda kao što je ona mitska nad Realom.

– Bilo je svega i svačega u dugoj karijeri, dogoditi se i kao u ovom ljubljanskom slučaju utakmica kada ti baš ništa ne ide. Epilog je da izgubiš utakmicu koju ne bi smio izgubiti.

Avramović, Makin, Hrstić, Cukov, Radin, Juričić su imena koja su čuvala prilaze mreži one slavne Rijeke, koliko god njihovim nasljednicima »ništa ne išlo«, toliko im je išlo primanje golova. Inkasiranje čak četiri gola do odmora bi za njihove spomenute prethodnike bilo »naučna fantastika«, makar igrali i s puno jačim ekipama od Olimpije.

– Kada ti ne ide, onda ti ne ide. To je tako i onda dobiješ gol ni iz čega. Teško je to sada objašnjivo, znam kako svi misle da se nešto ovakvo nikada ne može dogoditi, ali vidimo da može, jednostavno dođu te crne minute, ispadne to onda crna večer.

Uza sve slabosti Rijeke ne zaboravljamo ni Olimpiju, koja je ostvarila ekstraprodukciju golova.

– Naravno da su tu zasluge i Olimpije, u njihovu slučaju pokazuje se pak da ima i situacija kada ti sve ide. Ima dana kada ti sve uspijeva, a protivniku ništa i onda jednostavno kao da možeš dati gol kad god hoćeš. Nije ta Olimpija neko čudo od ekipe, nije to neka Barcelona ili slično, ali bio joj je dan. Sve se ipak može dogoditi, no kada izgubi moj klub, onda se pitaš kako i zašto.

Nokaut

Poslije ljubljanskog teškog nokauta neminovno da je momčad Rijeke na koljenima, ali mora ustati, čekaju je nove borbe, sezona je tek u početku.

– Jedan ovakav poraz ostavlja posljedice, no treba se vratiti. Sada je pitanje koliko su oni mentalno spremni za to, hoće li to prebroditi i koliki će trag ostaviti na buduće utakmice.

Život teče dalje, Rijeka je već godinama navikla navijače na visoke domete u hrvatskom prvenstvu i u domaćem Kupu, tako je i u ovoj sezoni u kojoj je navijačima borba za vrh normalna stvar.

– Mislim da će Rijeka prebroditi ovo što se dogodilo. Moći će se orijentirati samo na prvenstvo i to je bitno. Naravno, jasno je da će ovo utjecati na njih, samo treba vidjeti koliko. Protiv onoga što se dogodilo, ne možeš, treba ići dalje.