RIJEKA – Adrian Liber prije sedam je godina stigao u Rijeku iz Kaštelir Labinaca, istarskog županijskog drugoligaša. Rođeni Zabočanin brzo se s obitelji otisnuo u Istru, gdje obitelj i danas živi.

– S tri godine sam se s roditeljima preselio u Istru, gdje sam proveo cijelo djetinjstvo. U Rijeku, klub i grad, došao sam nakon završene srednje škole. Sedam godina sam već u gradu. Skupilo se… Slobodno vrijeme znam iskoristiti za odlazak kod roditelja u Tar i malo se podružiti s njima – kaže Adrian Liber, 21-godišnji veznjak Rijeke, koji će još jedno vrijeme sigurno ostati u gradu na Rječini, budući da ga ugovor s voljenim klubom veže do ljeta 2025. godine.

Liber je u Rijeci završio srednju školu, a sada privodi kraju drugu godinu Poslovnog menadžmenta.

– Prekretnica je bila to što sam želio doći igrati za Rijeku. Automatski sam tražio srednju školu u gradu. Imao sam super ekipu u školi i učeničkom domu gdje smo živjeli. Jedno predivno razdoblje. Meni je ozbiljnije, što se tiče nogometa, krenulo već u trećem ili četvrtom razredu srednje škole, iako toga nisam bio ni svjestan. Bio sam klinac kada su me priključili prvoj ekipi kod Matjaža Keka. Je li bio strog? Pa je. Meni kao klincu od 17 godina on je bio pojava. Jako puno sam naučio od njega. Možda tada nisam to toliko ozbiljno shvaćao, ali sada mi je to posao, nešto što volim raditi. Nogomet me ispunjava.

Posudba

Za svakog mladog igrača najvažnije je – igrati. Zato je Liberu sjajno došla posudba u Orijent 1919. Sezonu i pol proveo je na Krimeji. Vraćen je u siječnju prošle godine.

– Kada sam prvi put čuo za tu opciju, nisam bio oduševljen. No, kada sam došao tamo, malo bolje upoznao ljude i dečke s kojima sam igrao… Stvarno, u Orijentu sam proveo jedan predivan dio karijere. Igrao sam dosta i dobro sam se osjećao na terenu. Preporučio bih svakome, tko je u nekoj nedoumici, da napravi promjenu. Za mladog igrača najvažniji su zdravlje i minutaža. A ja sam u Orijentu sve to ispunio.

Liber je ove sezone odigrao 59 minuta u uzvratu protiv Djurgardena u Švedskoj te 35 minuta u remiju protiv Gorice, kada su Rijeku centimetri dijelili od druge pobjede.

– Što se mene tiče, poslije prošle sezone, koja je bila dinamična, gdje sam na trenutke igrao, na trenutke nisam, pa je bilo dugo razdoblje ozljeda, sada sam najsretniji što sam zdrav, što sam prošao pripreme i dobro se osjećam. Naravno da želim igrati, ali isto tako znam da treba vremena, puno je igrača. Konkurencija je velika pa nastojim iskoristiti svaku minutu koju dobijem. Zahvalan sam što sam zdrav i idem dalje.

Europa je arhivirana, Djurgarden je bio bolji i u formi. Bijeli se još traže.

– Bilo je očigledno da su u ritmu i uigrani. To im je definitivno bio plus. Kod nas je došlo dosta novih igrača, još se svi niti ne poznajemo tako dobro. To će doći s vremenom. Ali u ime cijele momčadi mislim da mogu reći da smo dali sve od sebe, pokušali smo odraditi najbolje što možemo, ali očito nije bilo suđeno.

Lokosi

Pobjeda na startu SuperSport HNL-a u Šibeniku nije oplemenjena novim trobodom protiv Gorice na Rujevici. Selahi je promašio »sa sirenom«.

– Ta šansa je mogla promijeniti cijelu utakmicu. Ako izuzmemo tu šansu, utakmica je bila izjednačena. Možda je to najpošteniji ishod, iako ostaje mala gorčina.

Bijeli opet igraju u istom terminu, u nedjelju od 21 sat. Ovoga puta ih u Kranjčevićevoj ulici dočekuje Lokomotiva, još jedna momčad koja se oslanja na mlade snage.

– Lokosi imaju dosta mladu ekipu, jednu pobjedu i dva poraza. Oscilacije su normalne za mlade momčadi, ali ne treba ih podcjenjivati.

Za ovu sezonu najvažnije je izbjeći ozljede. Dvije u prošloj sezoni koštale su ga ukupno više od tri mjeseca stanke.

– Želja je ostati zdrav i samo raditi. Mlad sam, motiviran sam, ambiciozan i želim napredovati. Želio bih skupiti što više minuta. Imam svoje ciljeve.

Otkrio je jedan…

– Svim igračima je krajnji cilj zaigrati u nekoj od liga petice. Ali, idem korak po korak. Još sam mlad i još učim, ima vremena za sve. Recimo da od liga petice dosta pratim Borussiju Dortmund pa bih volio tamo zaigrati…

Knjige, prijatelji i studij

Vrući kolovoški dani traže drukčiji pristup treninzima.

– Ako imamo trening ujutro, najkasnije je u 10 sati. Poslijepodne je zajednički trening oko 19 ili 19.30 sati, kada je izdrživo. U ostalo vrijeme mislim da svi nastojimo biti u kućama, u nekom hladu. Ova vrućina iscrpi – kaže Liber. – Slobodno vrijeme? Bavim se svime i svačime. Volim čitati. Volim se i družiti s prijateljima ako imam vremena. A sada ga imam više jer sam uspio riješiti obaveze vezane za fakultet. Na PAR-u sam, završavam drugu godinu Poslovnog menadženta. Ostala su mi još dva ispita, ali skupio sam dovoljno bodova za upis treće godine. Nije jednostavno igrati nogomet i studirati, ali profesori mi izlaze u susret, tako da to uspijevam nekako izgurati. Ali, da traži energije i truda, to svakako.