RIJEKA Nogometaši Rijeke imali su čast i zadovoljstvo ugostiti vodeću momčad španjolske lige, gušt im je pokvaren na samom kraju, »uplovili su u luku, ali su potonuli kada je trebalo privezati brod«, poraženi su golom u sudačkoj nadoknadi od favorita. No, tako je to, u sportu kao i u životu treba imati i zrnce sreće.

Među inima koji su pratili dramatični rasplet tog ogleda Davida i Golijata je i jedan iz riječkog »počasnog kruga« reprezentativaca »bijelih« u bivšoj Jugoslaviji, Mauro Ravnić, izdanak nezaboravne vratarske loze. Barba Mario je bio golman Kvarnera i Rijeke iz prvoligaških dana nakon Drugog svjetskog rata, preminuli otac Eugenio Đeni Cobra je čuvao mrežu Rijeke za ulazak u Prvu ligu 1958. godine. Mauro je nastavio tradiciju osebujnim stilom po kojem je nazivan riječkim Dinom Zoffom. Nije se isticao paradiranjem, nego mirnim čuvanjem vrata i inteligentnim čitanjem igre i dirigiranjem obranom, po čemu je uspoređivan sa slavnim talijanskim golmanom. Dijete Kantride još kao pionir, čovjek koji se vinuo do reprezentativnih visina u izborničkoj eri Ivice Osima, nakon nastupa u dresu Rijeke, godinama je branio u Španjolskoj i dobar je poznavatelj tamošnjeg nogometa.

Tvrda utakmica

– Utakmica na Rujevici je bila vrlo borbena, tvrda, a španjolski gosti su pritom imali veći posjed lopte – kaže Mauro Ravnić. – No, Rijeka je odigrala ovu utakmicu kako treba i isto tako je mogla pobijediti suparnika iz lige petice, koji je i vodeći u španjolskom prvenstvu. Igralo se s vrlo kvalitetnim suparnikom. Nakon svega, iz ove utakmice treba izvući nešto pozitivno, a to znači da se Rijeka može natjecati sa svim ovim momčadima s kojima je u skupini. Može se suprotstaviti svim momčadima u liga »velike petorke« ako su igrači »bijelih« u tim utakmicama sto posto koncentrirani, ako imaju samopouzdanja i želje te ako u sebi imaju taj inat.

U ovom slučaju, kada je riječ o želji, ona uopće nije sporna, trener Simon Rožman nije za tako izazovan meč trebao posebno motivirati svoje nogometaše.

– Dobro, s druge strane, kod velike motiviranosti neki put netko izgori u toj velikoj želji. Treba dobro kanalizirati sve te emocije, u tih 90 minuta treba biti »unutra sto posto«, a to je jako teško. Može se vrlo lako izgubiti koncentraciju i može se napraviti neka pogreška koja će skupo stajati cijelu momčad. Zato takve utakmice sa suparnicima koji su kvalitetni i koji imaju dobrih svih jedanaest igrača, treba odigrati dobro. U ovom slučaju, u ovakvoj utakmici, vidjelo se da Rijeka ima dobre igrače te da ima dobrog trenera. U ovakvim se utakmicama to može procijeniti.

Ravnić je, kao i svi simpatizeri »bijelih«, zadovoljan inozemnim nastupima Rijeke.

– Rijeka se dokazala, pobijedila je u Kopenhagenu, igra sada u Europi, u skupini je s klubovima kao što su Napoli, Real Sociedad… Ako mi sami ne cijenimo to što smo ostvarili, tko će nas drugi cijeniti?

Nema dvojbe da je Rijeka već plasmanom u Europsku ligu načinila rezultat za pohvalu, naviknut na europske susrete iz dana kada je bio na Kantridi, Ravnić smatra da bi za Rijeku pojavljivanje na kontinentalnoj pozornici trebalo biti »condictio sine qua non«, nešto obavezno. Optimist je pred iduće nastupe, spomenuo se i Napoli, koji je doma poražen od AZ Alkaara.

Mjesto u Europi

– Ovo što je izboreno je uspjeh, ali to bi za Rijeku trebalo biti nešto normalno. Recimo, u sezoni kada Rijeka ne uđe u Europsku ligu, to bi se moglo shvatiti kao jedan korak natrag. Rijeci je svakako mjesto u Europi. Moraju razmišljati da su oni takva ekipa, da su klub koji ima svoju povijest, a onda tu povijest još treba nadograditi svake sezone drugim važnim međunarodnim utakmicama. U ovom slučaju pobjeda možda u San Sebastijanu, to daje važnost klubu, važnost povijesti Rijeke. Rijeka je pobijedila u Kopenhagenu, zašto ne bi pobijedila u Španjolskoj? Svaka je utakmica prilika, treba odigrati, a ne se predati. Više puta oni favoriti na papiru na kraju ne dobiju. Rijeka može dobiti u San Sebastijanu i u Napulju. Zašto ne? Treba vjerovati, a suparnika treba respektirati, ne ga precijeniti. Ako ga se precijeni, to je već kao neki strah. Poštujemo suparnike, znamo koliko su dobri, svakog tjedna ih gledamo na TV-u, imponiraju, ali Rijeka ima svoju veličinu. Ima i svoju povijest i svoju sadašnju realnost. To se, uostalom, pokazalo i u ovoj utakmici. Parirala je gostima do 93. minute jednom Real Sociedadu. Normalno, kada se primi gol u 93. minuti da je to nesretan poraz. Moglo je završiti 0:0, bilo bi možda poštenije.

Kobni pogodak u sudačkoj nadoknadi je torpedo koji ne bi smio uzdrmati psihološku stabilnost riječke momčadi.

– Normalno da je taj gol bio jedan psihološki udarac, izgubi se u 93. minuti, a sada treba ići na gostovanje u Nizozemsku. Bilo bi puno lakše da si imao bod ili tri, ovako imaš nula bodova. Ideš AZ Alkaaru, a nekako zaostaješ na toj tablici. Ali dobro, počelo je kako je počelo. Smatram da je Real Sociedad najjača ekipa u skupini, a Rijeka se pokazala da mu može parirati. Dolaze nam Nizozemci i Napoli, bit će dobrih utakmica u Rijeci.

.