RIJEKA Iako je današnji termin velikog derbija mogao biti i nešto prikladniji, sudar Dinama i Rijeke u fokusu je HNL zbivanja. I otvara jedno, ali posebno važno pitanje. Što će donijeti i hoće li nakon njega sve ostati isto? Remi u svakom slučaju više odgovara Rijeci, u slučaju pobjede Dinamo je samo na tri boda iza Bijelih, s utakmicom manje. Pobijedi li Rijeka, širom joj se otvaraju vrata prema drugom naslovu u 78-godišnjoj povijesti. Nema sumnje da je ulog velik i da obje momčadi imaju pravo razmišljati o velikom uspjehu.

Dinamovi su plusevi domaći teren, pojedinačna kvaliteta i naraslo samopouzdanje nakon izbacivanja Betisa, no Rijeka je na Poljudu pokazala, posebno tijekom drugog poluvremena, da je momčad koja zna reagirati pod pritiskom, preokretati minus u plus i da uistinu djeluje kao skladno ukomponirana momčad. Riječki orkestar pod palicom Željka Sopića »uglazbljen« je u svim linijama, a pobjednički mentalitet je nešto što se stvarala i bujalo posljednjih godinu dana. Bijeli su dodatno motivirani i zbog činjenice što ih dolazi podržati dvije tisuće navijača. Motiva sigurno ne nedostaje niti kod Marka Pjace i trenera Sopića, bivših Modrih, glavnih igračko-stručnih karika Bijelih.

Riječani, naime, već duže vrijeme žive na valovima uspjeha i pozitivnog pritiska jer on je neminovan, a ove sezone samopouzdanje je naraslo do te mjere jednako kao i što je izgubljeno prošle jeseni.

– Čestitke Dinamu na prolazu Betisa. Kod nas vlada velika pozitiva i homogenost unutar momčadi tako da željno očekujemo ovaj derbi – potvrđuje Nediljko Labrović, vratar i kapetan Riječana. – Raduje me činjenica da je jug rasprodan i da će navijači biti naš dvanaesti igrač. Ulazimo u derbi neopterećeni, ali i svjesni što on nosi. Svaki igrač zna se najbolje spremiti, a u skladu s time očekujem čvrstu i mušku utakmicu. I neka bolji pobijedi. Ovakve utakmice izvlače iz igrača ono najbolje. Dobro smo radili kroz tjedan i kod svih igrača vidim iznimnu pozitivu – dodaje Labrović.

Bez straha

Zagrepčani su odigrali loše protiv Varaždina, spasio ih je bivši vratar Bijelih Ivan Nevistić, no u dvije utakmkice protiv jakog Betisa viđen je neki drugi, motoričniji Dinamo. Bila je to momčad donekle na tragu svojih pravih euroizdanja.

– Dinamo je uvijek Dinamo. Ne treba ga se bojati, ali je sigurno momčad koja ulijeva strahopoštovanje. Međutim, ako pokažemo pravi gard, imamo se pravo nadati ispunjenju naših očekivanja.

Dinamo je sa središnjim napadačem Brunom Petkovićem u zadnjoj utakmici »dobio krila« u doslovnom značenju. Arber Hoxha i Takuro Kaneko brzanci su i igrači poteza. Što je po Labroviću u ovom trenutku najveći forte Modrih?

– Cijela momčad se pokazala protiv Betisa. U nekim utakmicama to je bilo lošije, u nekima bolje, ali imaju čitav niz pojedinaca koji mogu riješiti utakmicu. Tko bude više koncentriran, taj ima veće šanse za pozitivan rezultat.

Rijeka je dosad samo šest puta pobjeđivala u Maksimiru u ligaškom natjecanju HNL-a, posljednji put prije 1.132 dana. Dobar dio riječkih momčadi gubio je već »na Tuhobiću« bez pravog otpora i igre. Dojam je da ova Rijeka nije niti izbliza takva i da ima što reći pa i pomrsiti račune velikom rivalu zadnjih desetak godina.

– Mislim da ova momčad to neće napraviti i da se u Zagreb ide, ono što se kaže – potući. Skidam kapu suigračima za sve dosad napravljeno, nadam se da ćemo nastaviti svojim putem – kaže Labrović.

Krvna slika

Struka i igrači ne žele govoriti previše na temu može li ovaj derbi, koji po Sopiću nije »utakmica svih utakmica«, prelomiti prvenstvo. To je pomalo i očekivan način razmišljanja koji se odašilje s Rujevice. No, jasno je da bi zagrebačka pobjeda za Bijele bila »kerozin« za završnu bitku. I prilika kakva se ne propušta tako lako.

– Trinaest kola je do kraja i još je puno bodova u igri. Ne bih ništa pretjerano prerano zaključivao. Dinamo mora na Opus Arenu i Poljud? Više nema lakih utakmica. Pa ih tako nemamo ni mi. Svi igraju dobar nogomet, svi mogu uzeti svakome bodove tako da treba ići polako. Ipak je riječ o 39 bodova koji su u igri. Bitna je koncentracija i davanje maksimuma na svakoj utakmici.

Navijački puk poprilično je euforičan. Sve je počelo s pobjedom na Poljudu u stotom Jadranskom derbiju HNL-a kad se Rijeka bodovno izjednačila s Hajdukom, a potom mu i pobjegla. Pet pobjeda u pet utakmica iznad je svih očekivanja, ali opet s druge strane i nešto što nije posebna senzacija. Rijeka ima neupitnu kvalitetu, igru, atmosferu i veliku širinu dodatne kvalitete u rosteru.

– O navijačima ne treba puno trošiti riječi. Od kada sam u Rijeci, podrška je uvijek bila na visokoj razini. Naravno da nam je drago što u ovako velikom broju sada dolaze i u Zagreb – zaključuje Labrović.

Riječka »jednica« i reprezentivac samo zorno prenosi ono što se i zna u taboru njegove momčadi. Rijeka je nakon kratkih priprema u kojima nije izgledala baš najbolje bljesnula kad je bilo najvažnije. Na tri teška gotovanja, u Velikoj Gorici i Splitu, potpuno je promijenila gostujuću »krvnu sliku«. Od dobrim dijelom anemične momčadi u jesenskom dijelu u gostujućim izdanjima postala je momčad koja se gotovo izjednačila na strani s izdanjima na Rujevici.

Krucijalnu ulogu tu je odigrao trener Sopić, trener koji je svojevremeno radio i u Dinamu prema kojem gaji opravdane simpatije. Sada je u novoj ulozi i na novom zadatku, kako što bolje parirati svojoj bivšoj momčadi i prijatelju Sergeju Jakiroviću. Kako kaže Sopić, zanima ga samo nogomet. I dodaje: Maksimir, danas od 15 sati, pa »tko koga«…