RIJEKA   Odigrao je već u Rijeci jednu sezonu, 2020./21. Namjestio sedam i zabio deset golova. Neke koji se ne zaboravljaju. U Europi. Ili u finišu Jadranskog derbija na Poljudu. Prolom oblaka, riječka kontra po desnoj strani i šut u suprotni kut za jedno od najuobičajenijih stanja u hrvatskom nogometu – oduševljeno slavlje Rijeke nakon trijumfa nad Hajdukom.

Luka Menalo. Igrač za velike utakmice. I velike pobjede. U ljeto 2021. istekla je posudba, vratio se u Dinamo. Da bi dvije godine kasnije zapravo već ponovo bio smatran igračem Rijeke. Sergej Jakirović je kao šef struke s Rujevice dao zeleno svjetlo za njegovo dovođenje. Dečko je već odabrao stan na Kvarneru, krenuo sa selidbom. Nitko ni u Maksimiru, ni na Rujevici nije krio da će Menalo opet nositi riječki dres.

I onda dolazi onaj ozloglašeni ponedjeljak 21. kolovoza 2023. Tri dana prije europskog meča Lille – Rijeka u Francuskoj. Kad se »Jakir u podne kupao u Rijeci, a u 15 sati bio u Dinamu«. A Menalo u 15 sati i jednu minutu više nije bio na izlaznoj listi. Premda se na njega zapravo nije ni računalo. Rijeku je dočekao 24. siječnja ove godine. Napokon povratak.

Čemu ta kronologija? Za podsjećanje na jako bitnu činjenicu. Sad već 28-godišnji krilni napadač (ili desni branič, ili lijevi branič, ili desni »wing-back«, ili lijevi »wing-back«…) se od onog prvog odlaska iz Rijeke stalno htio – vratiti u Rijeku. Želio je Rujevicu, Rijeku, Kvarner. Želio je biti tamo gdje mu je bilo najljepše. Kao što mu je sad. Opet u dresu čiji grb krasi amfora i nepresušna r(R)ijeka.

Klub ga je u jednoj jučerašnjoj objavi na društvenim mrežama nazvao – FenoMenalo. Neočekivani junak jedne od najemotivnijih večeri koje je Rujevica ikad doživjela. A na Rujevici je osvojen (zasad) jedini naslov prvaka, pobjeđivan Milan, u kolovozu će se napuniti desetljeće od preseljenja (privremenog) s Kantride.

U studenome prošle godine Rijeci je protiv Gorice pobjedu s igračem manje donio Rukavina. Ovaj put Menalo. U sudačkoj nadoknadi utakmice na kojoj se trebalo imati dva razlike već na poluvremenu. Jer Đalovićev »Fight United« nadigrao je odlični Varaždin u svim elementima nogometne igre. Pa je, nakon isključenja Radeljića u 55. minuti, trijumf bio utoliko slađi.

Profesor

Igrač s klupe se baš vrhunski već u primanju otrese prvog čuvara, odigra dupli pas s »profesorom nogometa« Tonijem Frukom, još dvojicu protivnika prijeđe u sprintu, a onda skoro iz mrtvog kuta u 92. minuti ima dovoljno prisebnosti za potkopavanje iznad istrčalog vratara i lopta odsjeda u suprotnoj maloj mrežici. Da su takvu akciju odigrali Modrić i Vinicius, 25 godina bi se vrtjela u špicama TV emisija, podcasta, specijaliziranih nogometnih panel-programa…

Nakon tekme, još u dresu, zapuhan i znojan, s najširim osmijehom na svijetu, glasno je i »ljuto« reagirao na opasku »Al’ si je potkopao, maj-sto-re«!

– Zar i vi? Pa što se svi čude?! Nije mi to prvi takav gol, znam i ja nešto. Sad sam ljut, bit će ovo žestoki razgovor – smijao se FenoMenalo. Presretan. Kao cijeli Kvarner.

Iz Dockera je satima nakon tekme Armadina pjesma odzvanjala cijelom Rujevicom, čulo se do Viškova. Osvojili ili ne, ovo je bila jedna od onih pobjeda pod radnim naslovom »Pričat ću unucima o nedjeljnoj kišnoj večeri godine 2025.«

Tako je bilo i prije četiri-pet godina na Poljudu. Luka voli te kišne večeri i stani-pani okršaje pa pobjedu kad su te već i vlastiti navijači otpisali…

– Ma što volim… Obožavam! Stvarno, stvarno obožavam jer nema ljepšeg osjećaja u životu nego sreće u »ne možeš vjerovati« situaciji. Zabiješ gol za pobjedu, odsprintaš ono dok te adrenalin nosi, a onda samo staneš, gledaš, upijaš i uživaš koliko to ljudima znači i koliko su svi oko tebe sretni.

Izuzev Varaždinaca…

– Trebali smo voditi barem dva razlike prije odmora. Em smo mi igrali odlično, em su nam i oni sami pod tim pritiskom pod koji smo ih stavili darovali neke šanse. Nismo uspjeli povesti i onda odmah na početku drugog poluvremena dobiješ drugi žuti. Ali… Patimo zajedno, borimo se, trpimo kao momčad pa ćemo sad zajedno i proslaviti.

I niste dobili bilo koga. Šafarićev Varaždin je sat vremena radio isto to. Patio, borio se i trpio kao momčad. Tvrd, jako tvrd protivnik.

– Apsolutno. S njima nam nikad nije lako. Svaka im čast, iskreno. Onda su i oni napravili žestoki pritisak na nas, s igračem više imali i neke šanse, ali mi smo bili strpljivi i dočekali svoju šansu. I bolje da je došla u 92. minuti nego ranije, ostalo je manje do kraja za obraniti tu divnu pobjedu.

Malo ljudi zna koliko se u protekle četiri godine trudio vratiti se u Rijeku. I bio je na pola koraka pa je propalo.

– Prva rečenica po povratku bila je »Ispunila mi se velika želja: Rijeka«. Jer i prvi put sam se tu osjećao prelijepo. Osjećaj je doslovno kao da nisam ni otišao. Od predsjednika, trenera, pomoćnih trenera, trenera omladinske škole, ljudi iz kuhinje… Učinili su da se osjećam kao da sam došao doma. Hvala im puno i od srca.

Drosina

Sudbina je takva da se borite za dva trofeja, prvi ste, a nemate nijednu laku utakmicu i svaka sljedeća je kao finale. Nije izlizana fraza, nego stvarnost. Sudbina koju ste si sami priuštili.

– Ma točno tako. Nema se vremena za neka duga slavlja. Uživaš u – trenutku. A onda oporavak i odmah stopostotna koncentracija na sljedeću obvezu. U subotu nas na »Drosini« čeka Istra 1961 koja igra fenomenalno. Svi ih zasluženo hvale, bili su i tu kod nas odlični, ali Bože moj… Mi smo Rijeka koja preko Učke ide s gardom šampiona da bi se kući vratila s nova tri boda.

U 29 kola Rijeka je primila – 13 golova. Frapantna, fascinantno fantastična statistika! Spominjete gard šampiona. Prošle sezone bila je ista situacija, ali Rijeka je igrala daleko otvorenije i na kraju se, kad su došle najbitnije utakmice – rastočila. Zagrcnula pred prevelikim zalogajima. Je li ovo drukčija sezona i drukčija, pobjednička Rijeka?

– Ma ja iskreno, ono baš totalno, mislim da taj gard koji spominjemo nije nikakva floskula s kojom se razbacujemo nakon pobjeda. To je stvarnost. Kad Rijeka izađe na teren, protivnik mora osjetiti da ide na momčad koja se bori za neke veće stvari, da ti više znače bodovi, da si gladniji od njega. Kad je tako, onda te drukčije doživljavaju. Uđemo li tako u svaku do kraja, nema zime!

Uskoro opet ide ritam srijeda-subota. Dojam je kako ste udarili dobre temelje za izdržati veći broj utakmica koje ćete u najvažnijem dijelu sezone odigrati od izravnih konkurenata?

– Istina. Osjećamo se odlično. I dosta se negativno priča o toj širini naše momčadi, a ja baš mislim da imamo fond igrača za završni sprint na dva kolosijeka. A vidjeli ste protiv Istre, pa u Kranjčevićevoj, pa sad s Varaždinom… Svi su u funkciji višeg cilja. Ulasci s klupe donose pozitivni impuls, svi bodrimo jedan drugoga, nije bitno na koju te poziciju trener stavi, kad treba trpjeti onda trpimo svi zajedno i to je cijela mudrost: borbena momčad nepoderivog zajedništva koja izbaci pojedinca u prvi plan. Dišemo kao jedan. Pogledajte samo slavlja nakon golova. Svi s klupe su u toj zajedničkoj erupciji radosti. Svjesni smo situacije u kojoj se nalazimo, iznad svega nam je stalo da Rijeka uspije i to pokazujemo ne samo kad svi vide, na utakmicama, nego i na svakom treningu. Rijeka iznad svih!

Prošle sezone u ovo se doba pričalo o slabijim utakmicama igrača kojima istječu ugovori, o onima koji su imali fiksne odštete, a ne baš rijetko potezalo se i temu premija ako se uzme trofej ili trofeji, računalo se koliko će dodatne love sjesti na račun. Sad… Ni ‘a’ o tome.

– Što sam rekao? Rijeka iznad svih. I gotovo. Pa sve su nas još kao klince stariji igrači i općenito ljudi s više životnog iskustva učili: neka ti cilj bude da svaki dan radiš kako treba i daš sve od sebe, svaka konačna nagrada može biti posljedica samo takvog načina života i rada. Ova momčad radi i živi tako. Pa će onda valjda doći i trofeji i novac o kojem u ovoj momčadi nitko ni riječ ne progovara.

Vi ste junak ovog kola. Koliko god bilo nezahvalno isticati pojedince u momčadi koja klub stavlja iznad svega i svih, neka imena ipak treba podvući. Ante Oreč. Ide dečko 200 na sat, dok zbog grčeva jedva hoda. Oduševljava. Baš je pojačanje.

– Svaka čast Anti, zaslužuje svaku pohvalu. Bio je dugo ozlijeđen i nije igrao, ali to je ono što sam već rekao – kad dobije šansu, nitko ne pita »Zašto nisam zaigrao ranije? Zašto ne na poziciji koju više volim?« Nego rintaj koliko možeš, samo daj sve od sebe. Kad ti ne možeš, uletjet će drugi. Tako prave momčadi rade, individualci nadopunjuju jedan drugoga. Protiv Varaždina završimo utakmicu: ja na lijevom beku, a Deki Petrovič na stoperu. Dakle, definicija onoga ‘svi smo u službi ekipe’. Pa je onda još slađe kad se ovako pobijedi.

Kuterovac

Spomenuli smo Oreča, a sad ćemo – Zlomislića. I on je počeo kapetanski spašavati u onim rijetkim trenucima kad protivnik uđe u šansu.

– Ma Zloma skida zicere, donosi sigurnost. Znate kako je: bez pravog golmana i velikih obrana ne mogu se napraviti velike stvari. Zloma na golu je zapravo temeljni kamen naše momčadi.

Vi ste među onima koji dugo nisu igrali pa je bila i ozljeda, Đalović je to jako često isticao. Između redaka: niste igrač za klupu, ali igraju samo oni koji su spremni i to onoliko minuta koliko mogu ići 100 posto i ni sekundu više.

– Nakon povratka iz Celja, u Dinamu sam propustio praktično cijelu polusezonu. Ali moram istaknuti ljude koji su mi jako pomogli i bez kojih ni moj povratak u Rijeku ne bi bio moguć. A to su Pero Kuterovac i Nele »doktor trčanja«. Pozdravljam ih preko stranica vaših novina i vašeg portala. Hvala im.

Dakle, u red vas je doveo bivši trener plivačke reprezentacije Kuterovac?

– Je. Čovjek je stvorio tri, četiri olimpijska zlata. Vrhunski stručnjak i osebujan čovjek kojeg je šteta ne upoznati – rekao je na kraju Luka FenoMenalo koji nakon rada s Perom Kuterovcem po terenu ne pliva, nego leti.

A s njim i Rijeka. Kojoj je prekjučer podario emociju za sva vremena. Izboj sreće o kojem će se pričati desetljećima.

I ne, sad nije na posudbi, nego ima ugovor do ljeta 2027. godine. S klupe ili od prve minute. Klasični primjer Đalovićeve »bojne« kojoj se može dogoditi sve, ali da netko od nje bude borbeniji, to sigurno ne.

I to je to. Više se ni od koga i ne može tražiti. S obzirom na sve izlazne transfere u protekla dva prijelazna roka, ova momčad, zapravo, ionako – čuda radi. S debitantom na čelu struke! Sjajna, velika Rijeka. Lijepa kao gol u 92. minuti.