RIJEKA U posljednjoj sezoni Lige 12 nogometaši Rijeke završili su peti gledajući u leđa Dinamu, Hajduku, Lokomotivi i četvrtoplasiranom Splitu uz kojeg su osvojili isti broj broj bodova (34) u dvokružnom natjecanju. Bila je to sezona 2012./13. nakon koje je počeo Rijekin preporod pod vodstvom Damira Miškovića.

Bijeli su osvojili jedan naslov prvaka, povijesni i garnirali ga dvostrukom krunom, čak pet puta bili doprvaci i dvaput treći. I to posljednje dvije sezone. Remijem u Koprivnici napravili su korak unatrag koliko god to bilo (ne)bitno s obzirom na to da su osigurali europsku ulaznicu. Rijeka će sezonu završiti kao četvrta i prvi put iza Hajduka, što je često posljednjeg desetljeća bilo neko (ne)opravdano mjerilo vrijednosti, uspjeha i rezultata.

No, već nakon potpunog prizemljenja u Jadranskom derbiju na Rujevici i najlošijeg poluvremena sezone bilo je jasno da Bijeli teško mogu preskočiti Osijek i učiniti podvig iz prošle sezone kad su doslovno u poljednjim minutama golom Menala (2:1) uskočili na treće mjesto ispred Splićana, a Goricu, koja im je u jednom trenutku bježala 14 bodova, lansirali na peto mjesto. I Riječani i Osječani imaju za čim žaliti ove sezone, momčad Gorana Tomića u dva navrata u ključnim trenucima nije znala preuzeti ulogu lidera, nešto slično događalo se i uzdrmanim Osječanima, koji će četvrti put završiti treći. I stepenicu niže nego prošle godine. No, Osijekov uspon počeo je puno kasnije od riječkog, tek 2017. godine, prije toga momčad iz Gradskog vrta završavala je čak četiri puta na osmom mjestu!

Dragovoljac za kraj

– Dobro smo ušli u ovu utakmicu i imali nekoliko dobrih šansi preko Obregona, no onda smo im dozvolili dvije “mrtve” šanse koje nisu iskoristili. U drugom poluvremenu dali smo gol na vrijeme i trebali smo nastaviti u tom ritmu. Imali smo nekoliko prilika da zapečatimo utakmicu, no domaćini su preokrenuli susret u kratkom razdoblju. Zabili smo opet, ali nažalost, nedovoljno za pobjedu – rekao je Andrija Vukčević, Rijekina uzdanica lijevom boku.

Vukčević je zabio prvi ovosezonski gol vrijedan boda, koji u konačnici ipak neće puno značiti. I potvrdio je samo tradiciju susreta s Farmaceutima, već 29. međusobna utakmica u HNL-u završila je bez pobjednika. Toliko remija Bijeli nemaju niti s jednim protivnikom.

– Išli smo i u Koprivnici na pobjedu, ići ćemo i u posljednjem kolu. Želimo imati jednu dobru uvertiru za finale Kupa te naravno očekujem dvije pobjede do kraja sezone – dodao je Vukčević.

Za kraj čudnog, ali zanimljivog prvenstva Bijelima u posljednjem kolu dolazi Hrvatski dragovoljac, predvođen kolonijom Rijekinih igrača i trenerom Draganom Tadićem. A upravo sa Sigećanima s riječkim štihom počela je proljetna kalvarija Bijelih sa sedam poraza. U plodnoj jeseni Tomićeva je momčad poklekla tek jednom i to protiv Osijeka.

Sudar u Koprivnici bio je ovosezonska Rijekina klasika. Opet je odigrana kaotična utakmica s vatrometom golova u nastavku, istim prednostima i boljkama momčadi. Bijeli su ostali na tragu prosjeka od dva gola po utakmici i zabili 70. pogodak te su već sada izjednačili najbolji bodovni ulov u zadnje četiri sezone. Ali s najlošijim plasmanom. U isto vrijeme ostali su i na tragu primljenih golova, od gotovo gola i pol po utakmici što je najviše posljednjih devet godina.

Više od prestiža

Tomić je sukladno najavama pružio prigodu brojnim mlađim igračima, koji su dosad dobivali manje šanse (Vuk, Obregon, Bušnja, Čestić, Lepinjica). Nakon utakmice bio je zadovoljan tim eksperimentom u trenucima koji su posebno bitni. Udarne snage treba odmoriti i spremiti za Split, a ujedno držati intezitet forme i spremnosti za utakmicu sezone.

Momčad je gladna trofeja i iskupljenja u splitskog okruženju, tamo gdje je ove sezone dvaput slavila, no Tomić će za uspjeh morati imati i dobro izbalansiranu i osvježenu momčad. Poraz od Hajduka sigurno je ostavio traga i bit će zanimljivo koliko će u novonastaloj situaciji za veliki jadranski obračun biti spremni Drmić i upitni Vučkić, Pavičić i Velkovski, koji su na odlasku te brojni drugi igrači koji igraju možda i posljednju utakmicu za Rijeku.

Bijeli su prije 17 godina, nakon što su bili bolji u dvije utakmice (2:1, 1:0), podigli Rabuzinovo sunce na Poljudu i s još pet trofeja postali uz Dinamo vladari domaće kup scene. Hajduk je nakon toga još samo dvaput digao trofej (2010. i 2013.) i ostao na dugom postu. Oba kluba šest puta su osvajala Kup u samostalnoj Hrvatskoj i bit će to dvoboj veći od jadranskog prestiža. Iza Splićana je puno bolja ligaška sezona, no Rijeka im je na kraju može pokvariti i iskupiti se još jednim Rabuzinovim suncem. Sunce je utješni, ali uvijek dobrodošao trofej, s kojim bi Riječani mogli prikriti sve ono loše ovog proljeća.