Pjevao je s guštom prije otprilike dvije godine ganski nogometaš Maxwell Acosty »Tu je jubav moja«, nakon što je Rijeka s četiri pogotka »razbila« Hajduk na Poljudu. Pjevao i osvojio simpatije Riječana, koji danas u dresu Bijelih ne mogu gledati Acostyja, ali povijest se u riječkom klubu ponavlja. Ganski igrači Prince Obeng Ampem i Issah Abass nedavno su driblinzima radili pravi »dar-mar« na Poljudu i s ekipom na kraju uzeli sva tri boda. Simpatije navijača već su krenuli osvajati, za sad u nogometnom smislu.

Za pjevanje čakavskih kancona još ćemo morati pričekati, iako nam je razgovorljivi i simpatični Ampem tijekom razgovora uspio otpjevati koju notu Olivera Dragojevića. On se s Abassom, malo povučenijom polovicom ganskog para, »spojio« tek u Rijeci iako dolaze iz iste zemlje. Njihova rodna mjesta, Asokwa i Sunyani, nalaze se u središnjem dijelu ove afričke države.

– Znao sam za njega i prije dolaska u Rijeku, ali u Gani ne živimo blizu. Rodni gradovi su nam udaljeni otprilike tri sata. Ima li velikih razlika? Ma ne, slični su gradovi, otprilike je to kao Rijeka i Zagreb – počeo je objašnjavati Ampem, ali mu je njegov sunarodnjak Abass brzo »spustio«: – Ma kakvi, ne može on živjeti, a ni približiti se mom kraju.

Dvojica nogometaša Rijeke, osim iste narodnosti, dijele i istu godinu rođenja (1998.), a zapravo su i u bliskom vremenskom razdoblju krenuli put Europe. Ampem je imao 19 godina kada je iz ganskog kluba WAFA, koji inače surađuje s Red Bull Salzburgom, došao u Šibenik gdje je proveo tri i pol godine prije prelaska u Rijeku ovoga ljeta. Abass je, s druge strane, u Rijeci trenutno na posudbi iz njemačkog bundesligaša Mainza. Bio je i na posudbama u nizozemskom Utrechtu i Twenteu, ali prvi europski klub bila mu je ljubljanska Olimpija gdje je došao sa svojih 18 godina.

Djetinjstvo u Gani

Kakvo vam je bilo djetinjstvo u Gani?

PRINCE: Bilo je dobro u Gani, sve se vrtilo oko nogometa i škole, ali zapravo najviše nogometa. Škole je bilo malo manje, ha, ha. Ma, bio sam dobar u školi, ali sam ipak bio fokusiran na nogomet. Najprije sam onda otišao u Austriju na nekoliko mjeseci gdje sam upoznao sadašnjeg menadžera, inače Hrvata (Darko Nejašmić, op.a.), te sam preko njega došao u Šibenik.
ISSAH: Život kao život u Gani je bio dobar, ali morali smo doći u Europu zbog nogometa. Svačiji je san ipak igrati nogomet u Europi, ovdje je konkurencija puno jača. Ipak se u onom financijskom smislu nogomet u Africi i Europi ne mogu usporediti.

Jeste li znali što o Hrvatskoj, odnosno Sloveniji kada ste dolazili iz Gane? Jeste li morali »guglati« gdje dolazite? 

ISSAH: U Sloveniju sam tada došao isključivo zbog igranja nogometa, ništa nisam znao o toj zemlji, a iskreno nisam ni »guglao« nešto više. O Hrvatskoj sam znao mrvicu više jer sam bio u Opatiji na dva dana kada sam igrao u Sloveniji. Otišao sam na kratki izlet i bilo je jako lijepo.
PRINCE: Pored nogometa nisam zapravo ništa znao o Hrvatskoj.

Kada je nogomet u pitanju, sigurno ste i ranije čuli za Hrvatsku?

PRINCE: Naravno, znao sam za Modrića, Rakitića, kao i ostale igrače u najjačim europskim ligama. Znao sam i za braniča Dinama koji je inače iz Gane, Lee Addyja, a i Acosty je igrao u Rijeci… Zapravo sam znao dosta toga kada je nogomet u pitanju.
ISSAH: Osim Modrića i poznatijih igrača, igrao sam s Leonom Benkom u Olimpiji, gdje mi je i trener bio Hrvat, Igor Bišćan. Kakav je on kao trener? Dobar je, dosta tih i opušten, ali odličan kao trener.

Prince Obeng Ampem i Issah Abass / Snimio Vedran Karuza

Što vam se najviše sviđa u Hrvatskoj? Nedostaje li vam nešto iz rodne Gane?

ISSAH: Ljudi su opušteni i srdačni. Živio sam i u Sloveniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, ali, eto, baš u Njemačkoj je sve okrenuto prema poslu, ljudima ondje je u glavama samo posao i posao. Hrvati su puno više »chill«, isto kao i u Nizozemskoj otprilike, kod Nijemaca je sve strogo.
PRINCE: Hrvatska ima prelijepo more, Rijeka je pogotovo ljeti predivan grad. Ali ono što me oduševilo su baš ljudi. Jako su opušteni, srdačni i vole se zabavljati, a to je nešto što me podsjetilo i na Ganu. Ono što mi nedostaje definitivno je obitelj, ali i hrana pomalo. Obitelj mi još nije bila u Hrvatskoj, ali brat bi me uskoro trebao posjetiti.

Jeste li ikada imali negativno iskustvo vezano uz rasizam?

PRINCE: Nikada to nismo doživjeli, i to je ono zbog čega i kažem kako su me ljudi u Hrvatskoj iznenadili. Svi su jako pristupačni, žele komunicirati s nama i nikada nisam iskusio nešto negativno. 

Sarma i ćevapi

Jeste li probali nešto od hrvatskih jela? Što nemate u Hrvatskoj od hrane iz Afrike?

PRINCE: Ja sam jeo punjene paprike, sarmu, ćevape, to je hrvatsko jelo, jelda? Uglavnom, sviđa mi se hrvatska hrana. Ali moram priznati da mi nedostaju lokalna jela iz Gane. Tamo isto znamo jesti rižu, piletinu i takve stvari, ali imamo na primjer Yam (jam). To je nešto jako slično krumpiru i to mi baš nedostaje ovdje.

Tko je bolji kuhar?

PRINCE: Issah zna skuhati samo rižu i jaja. To mi je napravio zadnji put i bilo je dobro, ali je to jedino što radi.
ISSAH: E nećeš mi više doći u stan, ha, ha. Ja najviše volim kuhati i jesti paštu. Nisam hrvatska jela zasad probao.

S obzirom da ste dugo na ovim prostorima, Prince skoro četiri godine u Hrvatskoj, a Issah je bio malo više od godinu i pol dana u Sloveniji, znate li nešto hrvatskog ili slovenskog jezika?

ISSAH: Znam jako malo riječi, malo psovki, ha, ha. Ali ni on nema pojma.
PRINCE: Nije istina, znam reći »hvala puno«, »idemo dečki«, »odlično«, »nemoj zajebavat«, ha, ha. Znam nešto, a on je igrao u Sloveniji i ne zna ništa njihovog jezika. Ni ne želi pokušati naučiti. Evo, vratar David Nwolokor govori odlično, ali on je tu već sedam godina i imao je učitelja.
ISSAH: Ne želim učiti hrvatski od njega? Ne mogu učiti od onoga koji je loš, moram od najboljih.

Kako provodite slobodno vrijeme?

ISSAH: Igram PlayStation najviše, ne izlazim previše, a on se voli naslikavati po gradu. Jedino s njime znam otići do grada.
PRINCE: Ma laže, znamo otići na plažu sada kada je još toplo. Malo da se opustimo i oporavimo nakon utakmica i treninga. Otiđemo često i do grada na kavu. Prepoznaju li nas navijači? Da, zna se i to dogoditi, imamo odličnu podršku navijača.

Znate li plivati?

ISSAH: Plivam jedino u svojim snovima, ha, ha.
PRINCE: Ajde barem govori istinu, inače uvijek laže da zna plivati. Afrikanci ne znaju plivati, zapravo od nas jedino David, koji je Nigerijac, zna. On je kao riba.

I tko je onda bolji u PlayStationu?

PRINCE: A tu sam definitivno ja bolji, iako je Obregon bolji od obojice. Ali ja Issaha uvijek pobijedim.
ISSAH: Nije istina, pobijedio je zadnji put, ali samo zato jer je varao.
PRINCE: Ha, ha, neće priznati poraz. Kako mogu varati na PlayStationu?

Instagram i ljubav

Provodite li dosta vremena i na Instagramu ili nekim drugim društvenim mrežama?

ISSAH: Volim se fotografirati, ali ne baš i objavljivati. On to puno više voli od mene i često ga sada ja i fotografiram otkad smo u Rijeci skupa.

Imate li djevojku? Što mislite o Hrvaticama?

PRINCE: Nemam djevojku, a ni on isto, još uvijek, ha, ha. Izgledaju jako dobro, bit ću iskren.
ISSAH: Iskreno, ja u svojoj zgradi vidim jedino stare ljude.

Slušate li i hrvatsku glazbu? Vjerojatno morate u svlačionici.

PRINCE: Baš sada kada sam dolazio slušao sam onu pjesmu »Anđele, pogledaj u mene«. Ne znam nikada nazive pjesama i imena pjevača, ali znam ovako po sluhu. U klubu se ipak slušaju najviše hrvatske pjesme pa onda i mi to slušamo.
ISSAH: U Gani je drugačija kultura kada je glazba u pitanju. Najviše se sluša hip-hop, rap, afrobeat… Meni je najdraži Shatta Wale, slušam ga svako jutro čim se probudim. Najbolji je u Gani, iako se Prince sa mnom tu ne slaže. Ako loše govoriš u Gani o njemu, nećeš dobro proći, ha, ha.
PRINCE: Pjevanje mu je dobro, ali inače je ludi tip, kao neki gangster koji puši marihuanu. Ne volim taj stil.

Prince Ampem i Issah Abass/Foto V. KARUZA 

Imate li nogometne uzore i klubove čiji ste navijači?

PRINCE: Oduvijek isti trojac – Messi, Hazard i Neymar. A od klubova sam baš zbog Messija i Neymara obožavao Barcelonu. Ali sada više i ne toliko kada ne igraju tamo.
ISSAH: E, to nije pravi navijač, moraš voljeti klub bez obzira na igrače. Ja volim Liverpool oduvijek i do kraja ću ga voljeti. Ali i Inter Milan mi je jedan od dražih. Od nogometnih uzora to je upravo igrač Liverpoola Sadio Mane.

Žestoki navijači

Koji vam je najdraži klub u Gani? Kakvi su ondje navijači?

ISSAH: Meni je najdraži Hearts Of Oak, koji je trenutno i najbolji u ganskoj Premijer ligi. A ondje su navijači takvi da ako izgubiš utakmicu čekali bi te na izlasku sa stadiona.
PRINCE: Ja sam igrao u WAFA-i pa ću reći da su mi oni najdraži i najbolji, ali Hearts Of Oak je trenutno prvi u zemlji. Da, navijači su ondje dosta žestoki, ovdje u Rijeci je ipak puno lakše.

Protiv koga je najteže igrati u HNL-u?

ISSAH: Možda Princeov bivši klub Šibenik? Ha, ha.
PRINCE: Ma, za mene je svaka utakmica teška, ne mogu nešto posebno izdvojiti. Poljud? Ondje je bila dobra atmosfera, imaju dobre navijače. Nije bilo lagano, ali posljednju utakmicu smo stvarno bili bolji. Predriblao pola ekipe? E da, to je bilo zabavno, ha, ha.

Imate li zacrtane neke nogometne ciljeve za budućnost?

ISSAH: Želim raditi na sebi i igrati na najvišoj razini. A onda i postići što više u nogometu.
PRINCE: Također tako. Kada je o klubovima riječ, uvijek sam kao dijete sanjao o Barceloni. A nikad ne znaš, sve je moguće u životu…