RIJEKA Na utakmici protiv Napolija je ispao – Pedro. Ali baš nitko na Rujevici nije zamjerio Filipu Brautu što jedna izbijena lopta nije otišla tamo gdje je i on sam želio, već je postala okidač za izjednačujući pogodak gostiju. Onda se dogodio i autogol koji nije mogao izbjeći i dojam s utakmice u kojoj je postao najmlađi igrač Rijeke (na dan utakmice bio je star točno 18 godina i pet mjeseci) s nastupom u Europi nije bio kakav je i sam želio.

Ipak, Braut je već nekoliko dana kasnije pokazao mentalnu stabilnost, što je jedan od preduvjeta za razviti potencijal koji neosporno posjeduje.

– Nije me poljuljalo taj događaj, ljudi smo, griješimo, a pogreške su sastavni dio svakog posla. Poslije svake utakmice se volim analizirati, nabavim snimku pa prođem što je bilo i što sam mogao bolje. Dogodilo se kao što se događa iskusnijim igračima na višoj razini. Da se probudim u ponoć, znam da se u toj situaciji lopta izbija na stranu ili u krajnjem slučaju u korner, a taj trenutak dekoncentracije bio je dovoljan da te ova razina kazni. Znam da je zbog važnosti utakmice to bilo pod povećalom, ali i da već u idućoj utakmici treba to popraviti, rasti, dokazivati se… Ljudi iz kluba i suigrači mi nisu zamjerili, već su mi dali podršku tako da nije bilo razloga da potonem – priča Filip Braut, najmlađi stanovnik riječke svlačionice i itekako zahvalan igrač u momčadi Simona Rožmana, koji je u posljednjih godinu dana napravio iskorak od darovitog igrača juniorske momčadi (za koju ima pravo nastupati i iduće godine) do igrača koji sudjeluje u utakmicama koje nose trofeje.

Oba boka

– Radio sam za ovo, iskoristio sam priliku koja se ukazala i sada sa svakim treningom i utakmicom pokušavam dokazati suigračima i treneru da mogu računati na mene. Tu sam već dvije godine, stvarno mi je ugodno i ne osjećam se više kao junior koji je došao popuniti broj na treningu, već vidim da mi suigrači vjeruju na travnjaku. A to puno znači.

Braut je itekako zahvalan igrač jer, iako mlad, može igrati na obje bočne pozicije što treneri itekako cijene.

– Sve ovisi o zadacima koje trener stavi pred tebe. Kada sam protiv Istre prvi put igrao na lijevoj strani, trener je tražio da se fokusiram na obranu, a prema naprijed štogod napravim bit će dobro. Fazu obrane je lakše pokriti neovisno o tome igram li desno ili lijevo, dok se u fazi napada vidi razlika i tu moram još učiti.

Braut je i dio manje skupine igrača koja se u ovim specifičnim uvjetima priprema za završni dio jesenske polusezone.

– Malo je čudno jer nas je brojčano manje nego inače, no poslije onog ludog ritma dobro dođe i malo treninga, da ciljano ispravimo neke stvari koje su nam slabije išle. Naglasak je na lopti, treninzi su zanimljivi i nadam se da ćemo iz ovoga izaći spremni za ritam koji nas očekuje.

Centaršut

Svjestan je i da se sa svakim treningom mora poboljšavati.

– Tek mi je 18 godina i kao mladi igrač moram raditi na svemu. Daleko sam od gotovog igrača, moram popraviti neke tehničke elemente i fazu napada, pogotovo centaršut, postavljanje… U klubu to znamo, analiziramo i na tome radimo. Mislim da sam fizički dobar, ako popravim još malo, taj tehnički dio mogu se dignuti na razinu više.

A trebat će Braut Rijeci u ovoj završnici jeseni u kojoj, unatoč odgođenoj utakmici s Istrom, »bijele« očekuje itekako zahtjevan raspored.

– Bit će to izazovno razdoblje, trebat će nam svi igrači, da se ozlijeđeni oporave, da bolesni ozdrave kako bi nas bilo što više da konkurencija bude dobra. Bit će puno utakmica, ozljeda, kartona i svi moramo biti unutra, teško će se ovo razdoblje izgurati sa samo 11 igrača. Za ovo smo trenirali godinu dana, željeli smo ući u Europu da bismo igrali svaka tri dana i sada se ne smijemo žaliti.
Pojasnio je Braut i što bi ga rezultatski zadovoljilo.

– Treba držati priključak s Dinamom da nam do zime ne pobjegne 20 bodova, proći u Kupu i uživati u Europi, dokazati se, steći nekakav respekt, pokazati da možemo parirati i ako se ukaže prilika, uzeti poneki bod – zaključio je Filip Braut.