RIJEKA Zoran Prodanović Prlja jedan je od onih navijača Rijeke koji nisu propuštali domaće utakmice bijelih. Frontmen grupe Let 3 imao je svoje mjesto na Rujevici, gledao utakmice u društvu prijatelja. No, nastavak prvenstva poslije pandemije koronavirusa nosi nova pravila i – tribine bez navijača.

– Nedostajat će mi dio folklora koje utakmice nose sa sobom. Od odlaska na utakmice, tribina do susreta s prijateljima, s kojima su održani dugogodišnji kontakti. Neke je put odveo u druge profesije, različite od moje, ali nogomet nas drži zajedno, pogotovo sada, kada preko društvenih mreža možemo sve iskomentirati, možemo se nasmijati, razljutiti… – kaže Prlja.

– S jedne strane jedva čekam kup i prvenstvo, a s druge, kada budem gledao na ekranu prazne tribine… I sam trener Rožman i svi oni kojima je nogomet život znaju da će se izgubiti draž, stadioni će izgledati poprilično bizarno. Nisam siguran ni da će se, što je najvažnija stvar, doživjeti tenzija igre bez publike. Vjerujem da i igrači tako misle. Neka se igra, to je prvi korak pa ćemo vidjeti dobre i loše strane.

Prlja nikad nije ozbiljno igrao nogomet, ali ga obožava.

– Nogomet mi je važna stvar. Strast, hobi. Najdraža igra na svijetu. Rijeku volim od malih nogu. Bio sam klinac kada me otac 1974. odveo na utakmicu s Novim Sadom, kada je izborena Prva liga. Živio sam na Vežici, blizu Krimeje, stalno gledao te tribine, stadion Orijenta. Sviđao mi se huk kada bi se mreža zatresla…

Liverpool, Udinese…

Rijeka mu je oduvijek bila velika ljubav, ali ima nekoliko klubova koje su mu simpatični u ligama petice.

– Davno sam se inficirao Liverpoolom, u Francuskoj mi se sviđao Saint-Etienne jer je brutalno izbacio Hajduk, Rayo Vallecano mi je drag u Španjolskoj. U Njemačkom je Union Berlin zgodna priča, St. Pauli također. Inter sam zavolio zbog prijatelja, Udinese sam počeo pratiti jer su nam blizu. Znao sam otići i na utakmice u Udine. Pratim neke ekipe iz »regiona«, recimo Željezničar, kao što sam siguran da ljudi s tog područja prate Rijeku.

Pri spomenu 2017. i dvostruke krune krenula je – bujica emocija.

– To je jedan nezaboravan osjećaj svima nama koji smo doživjeli puno razočaranja, puno nepravde. Jedna katarza… Apsolutno. Na susret s Cibalijom na Rujevici svi smo došli sa spremnim ražnjem jer bio je spremljen s razlogom. Osamnaest godina ranije u susretu s Osijekom sve se pretvorilo u razočaranje i traumu. Ovoga puta u tom velikom slavlju ušlo se na travnjak, a slavlje se nastavilo kroz cijelu noć. Cijela ta šampionska sezona bila je za pamćenje, od Bijelog broda za Split do trijumfa u finalu Kupa u Varaždinu. Uživali smo, pa i sadistički, ali dobili smo što smo htjeli.

Matjaž Kek je s Damirom Miškovićem bio tvorac pobjedničke Rijeke. No, Kek nije mogao vječno ostati na klupi »bijelih«.

– Bilo je žala kad je podnio ostavku, ali znači smo da će jednom doći i taj trenutak. Donio je Kek dobru odluku kad je odlučio prerezati priču jer je krenulo nizbrdo. Međutim, ostavio je dubok trag u Rijeci i hrvatskom nogometu. Podigao je način komuninacije prema medijima i navijačima, na terenu imponirao znanjem. Možda neće biti najveći trener na svijetu, ali uistinu je ostavio neizbrisiv trag.

Preuzeo je Rijeku kada je u nju bilo investirano, ali to mu nije bila olakšavajuća okolnost. Takve priče trebaš znati ukrotiti i usmjeriti prema cilju. Bilo je trofeja, bilo je razočaranja, ali Kek je u ovom navijačkom tijeku ostao zauvijet utetoviran. Kad je otišao, bilo je pitanje tko će uletjeti u prevelike cipele. Dogodilo se što se dogodilo s Bišćanom, a sada sam jako zadovoljan s Rožmanom. Racionalan je, pun energije, temperamentan, ima jednu ratničku energiju.

Pulska priča

Navijači Rijeke, barem onaj dio koji predstavlja Armada, Bišćanu nikad nisu oprostili pokazivanje muda u dresu Dinama.

– Bio sam na toj utakmici… No, kada je došao poslije Keka, pokazao je da ima stav, ima baš ta muda koja je pokazao. Nije mu bilo lako, došlo je do bojkota. Svaka mu čast na trofeju u Kupu. U Puli smo svi priželjkivali dolazak do jedanaesteraca, a na kraju smo dominirali protiv Dinama. Taj trofej ostaje i zapisan je zbog njega. Mene je zasmetalo što je jednostavno nestao kada je stigao poziv vrhuške HNS-a za vođenje mlade reprezentacije. Možda je mogao biti principijelniji. No, klima je bila nezdrava, a postavljalo se pitanje njegovih suradnika. Dojma sam da bi netko prerezao gdje je bilo bitnije, ali nismo svi isti. Ipak se radi o dinamovcu koji je u sportskom dijelu napravio sve što je mogao. Taj kup u Puli je prelijepa priča.

Armada se smjestila na sjever Rujevice, ali nikad nije zaboravila zapad Kantride.

– Rujevica je lijep kompleks, Rijeka nikad nije ranije imala takve uvjete za trening. Ima tu i minusa jer stadion je trebao imati jednu tribinu pa su nadograđene druge pa sada sve izgleda kao »estetski Frankenstein«. Puno je prijepora oko Damira Miškovića, zamjera mu se puno toga oko Kantride, ali zahvaljujući njemu grad je dobio kompleks koji će ostati. Čujem da mu je Kantrida »bol u pozadini« jer time bi završio misiju. Možda sam naivan, ali ne vidim zašto bi čovjek koji je uložio toliko truda i energije sve nas toliko »mazao« kada je u pitanju Kantrida. Kantridu volim, ona je mitsko mjesto i bio bih najsretniji kada bi se planovi ostvarili. Kantrida kakva je sada ne odgovara standardima. Moram reći da sam i ja u dilemi jer je čardak ni na nebu ni na zemlji. Krenulo je s euforijom nakon simulacija nove Kantride, a ostala je kakva je, što ne odgovara uvjetima vrhunskog nogometa.

Istarski Ballack

Bišćan je krenuo, Rožman nastavio s uvođenjem mladih igrača u igru.

– To je uvijek lijepo čuti. Nisam siguran je li to silom prilika ili zbog studioznog rada škole, ali talentirani dečki dobivaju priliku. Da se ranije moglo više, moglo se. Ivan Močinić je gotovo bio vođa momčadi, a danas na vratima imamo Pandura, Lepinjicu… Dio su momčadi koja radi rezultat, nisu bez vraga u prvih 11. Lepinjica imponira jednom mirnoćom, ima nešto plemenito. Podsjeća me na stara vremena, na Ballacka, Beckenbauera… Omiljeni igrač? Dopao mi se Štefulj. Uletio je na deficitarnu poziciju i iskoristio priliku.

Ostaje pitanje utakmica bez gledatelja, za koje je plaćena pretplata.

– Nitko nije razmišljao da bi se nešto ovako moglo dogoditi. Vjerujem da ćemo dobiti povrat novca, odnosno povoljnije pretplatu za sljedeću sezonu ili kada stvari postanu normalne.

Navijači će biti osuđeni na kanale Arenasporta, koji prenose utakmice HT Prve lige.

– Volim sport, volim nogomet, ali HNS nije nikad spomenuo prijenose koji bi u nastavku prvenstva išli preko javne televizije, odnosno na kanalima koje ne treba posebno platiti.

Prošao je euforiju protiv Real Madrida, da bi u JNA odslušao uzvrat. Prošao je finale Kupa i Zorana Petrovića, ali ističe da ima navijača s više utakmica, a pogotovo više gostovanja.

– Puno je anonimnih ljudi, navijača, koji su dali nemjerljivo više od mene, čak i zajednici…

Pandemija je zaustavila sve pa i Let 3.

– Nedostaju mi koncerti, aktivnosti, normalan život. Međutim, ja mogu biti i sam i mjesec dana gledati u jednu točku… Realno, živimo od utakmica, a to su za nas koncerti. To nas hrani i održava kroz godine, taj pristup koncertu, pozornica, publika…