RIJEKA Desni bok bio je silom (ne)prilika jedan od gorućih problema momčadi Gorana Tomića u završnici polusezone. I sve se nekako poklopilo s izostankom braniča uz probleme s virusom, ozljede i kartone. Iz stroja su svojevremeno izbačeni iskusni Tomečak i mladi Braut, prva i najkvalitetnija rješenja za tu poziciju.

Na umaškim pripremama Tomečak je opet izvan konkurencije i priliku u dvjema utakmicama dobio je Braut, velika klupska nada i najmlađi debitant u Rijekinoj povijesti.

– Stvarno puno i dobro treniramo. Sada je situacija još bolja po pitanju uvjeta jer nema više onog jakog vjetra – kaže 19-godišnji Braut, koji je bio ozlijeđen mjesec dana na polusezoni. – Rijeka je stalno tu u vrhu, kvaliteta kadra je dobra i mladom igraču nije se lako izboriti za mjesto. Moja procjena je bila da odigram za juniore još koliko mogu i vratim se u formu te iskreno mislim da je to bilo dobro za mene i za moje samopouzdanje. Dobro mi je došlo tih desetak utakmica u Prvoj HNL juniora. Tri, četiri utakmice spojio sam prije ozljede te pet, šest nakon nje. Osjećao sam se dobro, digao sam se trkački, ali i psihoški. Te natjecateljske utakmice jako su bitne.

Braut je u Umagu startao na svojoj prirodnoj poziciji desnog bočnog, Merkulov dobiva šansu na lijevom boku.

– Prezadovoljan sam pruženom prilikom u Umagu. Prvu utakmicu sam igrao 60 minuta, drugu cijelu. Osjećaj je stvarno odličan. Šteta jedino za prvu utakmicu s Domžalama kada nismo bili baš pravi. Skupio se umor od treninga. U drugoj utakmici je cijela momčad bila na visokoj razini, bili smo pravi, što se odmah vidjelo i na samom rezultatu. Uz to, nismo dobili niti gol. Kad se gleda cjelokupni dojam, možemo biti zadovoljni, iako raduje što ima još prostora za napredak do nastavka sezone.

Prilagodba mladih

Trener Tomić u ovoj fazi priprema posebno inzistira na igri u obrani. Ona napadačka je nešto što zahtijeva tek sitne korekcije.

– Statistike na polusezoni ne idu u prilog obrani. Imali smo najbolji napad, a po brojkama jednu od lošijih obrana. Primili smo dosta golova i to je definitivno nešto na čemu treba raditi. Obrana traži veću stabilnost i koncentraciju. I jednostavno moramo smanjiti broj pogrešaka.
Očekivane su i rotacije sustava. Poglavito kada je glavnina prinova u obrambenom dijelu momčadi.

– U igri s tri stopera imam dosta ofenzivniju ulogu. Baš u toj drugoj utakmici svatko je bio zadužen za svog igrača i to je jako dobro djelovalo. To je nekako igra »jedan na jedan« u fazi obrane. U fazi napada imamo kvalitetu da s tri vezna uvijek stvorimo dosta šansi i budemo opasni po gol. Dobro je i kad igramo s četvoricom u liniji. Imam uvijek ispred sebe krilnog napadača. A to je uglavnom Murić. Njemu stvarno sve pohvale, izvanredan je igrač. Zabija i asitira. Opasan je iz svih pozicija, slobodnih udaraca, kornera, u igri »jedan na jedan«… Stvarno ima fenomenalnu lijevu nogu.

Čestić, Dujmović, Djibrilla i Kukoč uz Simčića ovozimske su prinove Bijelih. Kakav su dojam ostavili na ostatak momčadi?

– Riječ je o mladim igračima, a Dujmović i Kukoč tek trebaju proći pravu prilagodbu na ozbiljan seniorski nogomet. Čestić je iz Njemačke već došao s nekim iskustvom i može se smatrati potencijalnim pojačanjem. Sve su to dobri dečki i mislim da neće biti problema u prilagodbi. Vjerujem da će brzo pohvatati sve konce i taktičke zamisli.

Kolonija Brautovih suigrača preselila se u redove Hrvatskog dragovoljca. Zajedno s trenerom juniora Draganom Tadićem.

– Mislim da je to super stvar. Prije svega, za mlade igrače, koji nisu skupili dovoljno minuta. Skupit će važne prvoligaške minute i nužno iskustvo, a i pomoći Dragovoljcu, jer mu trenutačno treba sva moguća pomoć.

HNL motiv

Tomečak i Braut zaduženi su za desni bok. Pred momčadi je puno utakmica na dva kolosijeka i trebat će po potrebi i dijeliti minutažu.

– Možda sa strane izleda kao da sam malo stagnirao, ali imak tek 19 godina. Na meni je samo da zapnem i radim. Znam da se moram izboriti za mjesto, da mi nitko ništa neće darovati na pladnju, kao, uostalom, niti jednom igraču. Konkurencija je stvarno zaoštrena. To je neki normalni put mladih igrača od 18, 19 godina u HNL-u. Nigdje ne kasnim, strpljiv sam i svaki trening odrađujem na maksimumu. Moram dokazati treneru da može računati na mene, a teren je jedino mjerilo.

Kako je Braut vidio jesensku momčad uglavnom s tribina?

– U prvom dijelu smo se prikazali u pravom svjetlu. U polufinalu smo Kupa i borimo se za sami vrh lige. Imamo konstantu i u drugom dijelu sezone treba zadržati tu energiju. Istina, na kraju smo malo pali u ritmu i to se osjetilo na igri. Već na startu imamo teške utakmice, čekaju nas Dinamo, Lokomotiva, Osijek, Hajduk… Moramo staviti glave na okup i biti opet prava momčad, zadržati sve ono dobro što nas je krasilo.

Možemo svakome parirati, a vidjelo se da smo i dobro namučili Dinamo.

Motiva za dobro proljeće ne nedostaje…

– Raduje me što je liga ujednačena. Sigurno je to zanimljivo i navijačima. A i nama jedan poseban motiv, jer nema lakih utakmica. Vjerujem da će ovo biti naše proljeće, a osobno da ću i ja napraviti bitne pomake. Bitna je vjera u sebe. A ja vjerujem u sebe i u ovu momčad. Svaki loš trenutak pobjeđuje se samo radom – znakovito zaključuje Braut.