RIJEKA Simon Rožman poprilično je silom (ne)prilika izmiksao postavu »bijelih« u susjedskom sudaru preko Učke. Alexanderu Gorgonu, Hrvoju Smolčiću i Danijelu Štefulju na tribinama se pridružio i Niko Galešić, svježi Rijekin profesionalac, a nedugo potom pokriven kapuljačom i Momčilo Raspopović. Valjda utučen ozljedom na zagrijavanju…

Prije toga crnogorski reprezentativac bio je prvotno u zapisniku utakmice i dok su novinari slagali moguću formaciju »bijelih« s njim u igri, brzo je stigao ispravak s imenom Filipa Brauta, najmlađim Rijekinim debitantom u povijesti koji je premijernu seniorsku utakmicu odigrao lani protiv Slaven Belupa sa 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana. Filip je dobio ove sezone petnaestak minuta protiv Gorice također zamijenivši baš Raspopovića…

– Bilo je planirano da igra Raspopović, već je u zagrijavanje ušao malo načet. I ja sam se zagrijavao s prvom momčadi, a Momo je odlučio da ipak neće moći – kaže Braut. – Nije bilo druge, morao sam uskočiti.

Filipova prirodna pozicija je ona desnog beka na kojoj je zaigrao Tomečak. On je pak prebačen na lijevu stranu…

– Istina, ali nije mi to strano. Kroz školu nogometa sve sam to prošao. Lijeva noga mi je slabija i ja sam prije svega obrambeni igrač. Cilj je bio defenzivno korektno to odraditi, a prema naprijed što donesem. Zadovoljan sam iako poslije svake utakmice sam sebi kažem da uvijek može bolje. U fazi napada bio sam rastrčan, ali prirodnije bi bilo da je to bila desna strana. Kroz Školu nogometa iskusio sam gotovo sve pozicije, osim one vratarske… U mlađim uzrastima igrao sam krilo.

Braut najviše upija od suigača, ali ima i druge, ako ne uzopre, ono igrače koji mu se posebno sviđaju…
– Osjećam se jako dobro, po meni jednako dobro kao i prije korone. Stvarno smo dobro odradili šest tjedana priprema i što se fizičke spreme tiče, snage stvarno ne nedostaje. Uzor? Ako krenem od hrvatskih terena, puno mogu naučiti od Tomečaka. On je vrhunski bek. Tu je i Štefulj, iako još jako mlad igra jako dobro. Van Hrvatske tu su zasigurno igrači Liverpoola Alexander-Arnold i Robertson. Oni rade čuda – dodaje Filip.

Kup kao prigoda

Na otvaranju postkorona sezone nije bio u zapisniku. No, s tribina je svjedočio novom viziranju finala Kupa.

– Hvala Bogu što smo prošli. Presretan sam. To je još jedna prigoda za osvajanje trofeja. Rekao bih da smo zasluženo prošli, ali i da se ne smijemo previše osvrtati na ono što je bilo već gledati naprijed. Bila je to jedna jako dobra utakmica u kojoj smo mi pokazali karakter prave momčadi. Najviše me raduje ta prilika da obranimo Rabuzinovo sunce.

Lokomotiva kao protivnik? Dobar test bit će već utorak kad »lokosi« stižu, svi se nadaju gledateljima popunjenijoj Rujevici.

– Lokomotiva je stvarno jako dobra momčad. Pogotovo u fazi napada. Imaju jako brze napadače, a tu je veoma iskusan Sammir. Prerano je za prognoze, još je dosta do te utakmice, ali zna se da idemo po pobjedu. Naravno uz dozu nužnog respekta. S druge strane mi vjerujemo u našu kvalitetu, znamo koliko radimo i koliko vrijedimo.
Osjećaj igranja pred praznim tribinama?

– Navikao sam igrati praktički pred praznim tribinama, ha, ha… Donedavno sam igrao u juniorima i to za mene nije bila velika novost. Ili neki problem. No, publika je publika. Igramo za taj dekor ispunjenih tribina i taj poseban gušt.

Posebno cijeli zaokupljenost Simona Rožmana nogometom. Ali i njegov odnos s igračima… U biti sve to je stalno učenje i napredovanje.

– Simon je sav u nogometu, veoma strastven i to mi se sviđa. Puno pažnje posvećuje analizama i svakakavim detaljima. Imam dojam da nas priprema ne samo za HNL, nego za nešto više, za Europu. Puno radimo i individualno i on stvarno u sve to ulaže velik trud. Tko hoće i želi dati cijelog sebe u nogomet kakvom teži Rožman, može puno toga naučiti. S nama obrambenim igračima dosta radi i Aleš Kačičnik.

Spreman uskočiti

Zadovoljan je i što se njegovoj generaciji pruža više šansi nego inače. Pokazalo se to zasad dobitnom kombinacijom.

– U našoj Školi jako se kvalitetno radi. Treneri se znaju mijenjati, ali puno ovisi o samim igračima i koliko žele upijati informacija. Od tehničko-taktičkih vježbi do onih samih fizičkih. Ova naša generacija i ona malo starija od mene je eto isplivala, bori se za svoju minutažu. No, nitko nam neće dati nešto na dlanu, sve je do nas. Teren je jedino ogledalo i samo se na njemu možemo dokazati. Tko vrijedi, igrat će.

»Prešaltavanje« iz juniorskog u seniorski nogomet? Pa meni nije bilo baš teško. I u Omladinskoj školi radi se na brojnim detaljima. Puno se pažnje polaže na taktiku. Uz sve to bitno je i kako nas prihvati prva momčad. U mom slučaju to je bilo jako dobro, kao da sam stalno s njima. Kod nas stariji igrači podržavaju mlade i to jedan veliki plus ove momčadi.

Riječani već sutra opet gostuju. Nova postaja je Varaždin koji hvata slamku prvoligaškog života. Smolčić se vraća u konkurenciju, pitanje je što će biti sa Štefuljom.

– Zdrav sam i spreman uskočiti i u Varaždinu ako bude trebalo. Vidim da je Štefulj sada puno bolje i ta konkurencija za sve nas samo je jedan veliki plus.

O Rijekinim ciljevima manje-više sve se već zna. Sad ih samo treba pretočiti u djelo. A startne pozicije su vrlo zadovoljavajuće da Rijeka reprizira prošlu sezonu.

– Drugo mjesto je cilj, ali njega tek treba potvrditi. Mi idemo pomalo, pripremamo se za svakog sljedećeg protivnika posebno i želimo ga dobiti. Konkurencija je dosta jaka, ali vjerujem da će se ipak u svemu tome najviše pitati nas. I kako ćemo ulaziti u utakmice, hoćemo li biti sto posto fokusirani. Najviše brinemo o sebi i kako ćemo mi izgledati. A onda, ako smo mi pravi i igramo onako kako želimo, obavili smo glavninu posla – zaključuje Braut.