Uoči posljednje ovogodišnje utakmice na Rujevici, ogleda s Varaždinom, u zapisniku utakmice osvanula su dva detalja koja su posebno »bola oči«. Umjesto Andreja Prskala »jedinica« je bila rezervirana za darovitog Ivora Pandura, a umjesto Alexandera Gorgona uloga kapetana bila je namijenjena Dariju Župariću, kojem je to bila posljednja utakmica u bijelom dresu pred riječkim navijačima. Suigrači, a i trener Simon Rožman, očito su se na taj način željeli zahvaliti Župi iako je puno dojmljiviji bio videouradak na semaforu u kojem su igrači pojedinačano, svaki na svoj način, ali i s dozom vica i šale oprostili od Darija. I poželjeli mu sve najbolje u Portland Timbersima…

– Mi smo svi dobri međusobno, uvijek je među nama dobra zezancija, a ja sam tip koji se najviše voli šaliti na svoj račun – kaže Župarić. – Nisam očekivao takav oproštaj, nisam tip koji voli biti u centru pozornosti. Lijepo je bilo i drago mi je zbog toga. Zahvaljujem se svim igračima i navijačima te svima u klubu. U Rijeci mi je stvarno bilo dobro ove tri godine, svaki dan sam sa smiješkom dolazio na trening. Kad je takva atmosfera, uvijek je lakše raditi. Nemam nikakvih zamjerki, ovdje mi je bilo prekrasno. Uživao sam…

Dario, sklon šali, znao je reći »dok je Župarića, bit će i trofeja«…

– Šalio sam se, naravno, želim Rijeci i dalje trofeje, nema mene, bit će teško, ha, ha.. Doći će neki drugi Župarić – dodaje Dario koji će po svemu sudeći odigrati i zaostalu utakmicu šestog kola s Dinamom ove srijede u Maksimiru. Nakon toga slijedi odmor i poslije Nove godine odlazak »preko bare«.

– Ono što sam vidio, stvarno je nešto što ljudi sanjaju. Znači, puni stadioni, gdje se igrač osjeća kao igrač i gdje je sve podređeno njemu. Tu su i brojne nogometne zvijezde, drugačiji svijet sponzora… U biti, sve ono što mi kao još mladi nogometaši i sanjamo. Bez obzira na to što je to sada i dosta novo u Americi. Međutim, nogomet je nogomet, igra se za gledatelje. Mislim da će biti užitak tamo igrati – smatra Župarić, koji će se u MLS-u pridružiti Damiru Kreilachu, a istim smjerom će i Roberto Punčec.

– Čuo sam se i s Damirom Kreilachom neki dan. I s još nekima. Svi su oduševljeni, kažu da bi išli i ranije da su imali priliku. On je igrao u Bundesligi, ali oduševljen je sa svime, posebno organizacijom. Puno veći igrači su išli u Ameriku, zašto ne bih i ja, ha, ha… – kaže Dario koji je u Rijeku stigao iz Pescare.

– Uvijek su u play-offu, klub ima vrhunske navijače i ambicije. Baš je nogometni grad. Trener je Giovanni Savarese, zna me od ranije i došao je tu po mene. To je isto nešto što je igralo ulogu. On me želio dovesti i to je također važno. Ne idem na nečiju preporuku. Predstavili su projekt koji mi se sviđa, momčad su koja baš živi za nogomet. Jedva čekam krenuti za Portland – priznaje Župarić, koji je uvjeren da će u Americi baš uživati u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Upravo je »talijanska veza« bila ključna i za Portland.

– Savarese je iz miješanog braka. Otac mu je Talijan, a majka iz Venecuele. Igrao je jedno vrijeme u Serie B, raspitivao se i u Italiji o meni. Pratio me je već duže vrijeme. Na kraju krajeva, ja moram biti taj koji će se izboriti na terenu. Jako je teško doći tamo, malo je klubova, a tržište je veliko. Financijski je sve dobro posloženo, mislim da je to baš neki drugi svijet i pravo uživanje u nogometu – zaključuje Župarić.

U Maksimiru rasterećeno i disciplinirano

Župarića čeka još ogled u Maksimiru. On i suigrači nisu po dobrom upamtili Dinamo ove sezone.

– Protiv Dinama smo stvarno zadnji put odigrali užasno. Najbitnije je da smo dobili ove četiri utakmice i stvorili neki niz. U Maksimir idemo igrati rasterećeno. Ne treba si stvarati neki pritisak, treba samo odigrati disciplinirano – tvrdi Župarić.