Damir Mišković / Arhiva NL
Rijeka uvijek mora biti što je više moguće, mora biti u vrhu hrvatskog nogometa. Nekada će se neke stvari poklopiti, a nekada ne. Svi smo tu na nekoliko bodova osim Dinama. S ozbiljnim pristupom, dobrim pripremama i provjetravanju svlačionice, ne u negativnom već u pozitivnom smislu, mislim da se opet može napraviti konkurentna momčad da ostanemo u vrhu hrvatskog nogometa – kaže Mišković
RIJEKA »Atlantic Cup«, prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske, plasman u skupine Europske lige nakon što je zamalo izmaknula skupna faza Lige prvaka i za kraj – Ples delfina, trofej Ivica Jobo Kurtini, kojega naš list dodjeljuje najboljim sportašima ili sportskim kolektivima u godini na izmaku. Predsjednik »Rijeke« nije mogao zamisliti bolji završetak njegove prve »petoljetke« i još bolju najavu nove petogodišnje strategije kluba koju neće provoditi samo kao predsjednik, već i većinski vlasnik kluba.
– Pet godina smo radili da dođemo do vrha i to nam je uz razvoj klupske infrastrukture bio glavni cilj – započeo je Mišković svoj pogled u »retrovizor«. – Poklopilo se u petoj godini puno toga, između ostaloga sinergija s igračima, gradom i navijačima, jednostavno smo bili najbolji. »Rijeka« je prošle sezone igrala najbolji nogomet i potpuno zasluženo osvojila duplu krunu. Povrh toga, osvojili smo »Atlantic cup«. Kada smo vidjeli s kojom voljom su igrači nastupali na tom turniru u Portugalu, svi smo vjerovali da će ovo biti naša godina.
Čast i ponos
Ako za čim možete žaliti, onda je to što niste uspjeli napraviti iskorak prema skupini Lige prvaka, ma koliko to bilo nerealno očekivati s obzirom na velike razlike u budžetu?
– Mi smo na UEFA-inom renkingu negdje oko 80. mjesta, a biti na toj poziciji s našim budžetom je veliki uspjeh. Kada pogledamo da u Ligama petice nastupa stotinjak klubova, a mi smo osamdeseti, onda je to na čast i ponos svih nas Riječana.
Što kažu kolege koje vode europske klubove kada im kažete koliko trošite na godišnjoj razini?
– Čude se kako mi s novcima s kojima baratamo, a u visokom postotku ih zarađujemo od prodaje igrača, uspijevamo preživjeti i kako dolazimo do tih uspjeha, odnosno kako s tim sredstvima uspijemo stvoriti ekipu koja će biti kompetitivna u Europi i Hrvatskoj. Ne radi se ovdje o tome da će netko doći upumpati određenu količinu novca jedne sezone i onda nestati. Mi smo sustavno u vrhu hrvatskog nogometa, osvajamo trofeje i igramo Europu na zavidnoj razini. Za deset, 20 ili 30 godina svi će reći da je »Rijeka« dobila »Milan«.
Mrlja na godini za pamćenje je niz poraza ove jeseni, najgore razdoblje u rezultatskom smislu otkada se preuzeli klub?
– Utakmica protiv »Istre 1961« je bila ključna. To je bio okidač u negativnom smislu. Nismo igrali loše, dogodili su se suci i naša neefikasnost. Oni su pak iz jednog udarca dobili utakmicu. Protiv »Lokomotive« nam se također dogodilo da smo dobili gol iz jednog udarca. Jednostavno, ponekad uđeš u takvo razdoblje kada dobiješ gol iz jednog udarca, a ti s druge strane se mučiš i neće te pogodak. Onda upadneš u seriju koja je u sportu sasvim normalna. Sada možemo reći da smo napravili analizu i testove i zbilja su igrači u tom razdoblju bili istrošeni. Trebalo je jedno vrijeme da se stabiliziramo. Istekom jeseni smo se vratili, ne ljepotom igre, ali rezultatom smo opet tamo gdje smo bili.
Niste u tim trenucima gubili glavu, vukli poteze kojima se obično pribjegava na ovim prostorima?
– Nisam, jer smo znali kakva je situacija, da su dečki prazni i to je bio glavni razlog rezultatskog pada. Bio bih zabrinut da smo bili puni energije, a da smo slabo igrali. Igrači su htjeli, ali u tom trenutku nismo mogli. Vrlo važno je da smo u tom trenutku imali podršku navijača koji su pokazali da im rezultat nije presudno bitan. Bit svega je da se »Rijeku« voli neovisno o tome da li je prva, druga ili sedma. To je svima nama donijelo dodatnu energiju. Da je bilo drugačije, sigurno bismo pali u još veću krizu. Trebalo je samo završiti polusezonu sa što manje štete.
Servis
Budimo pošteni, kod dijela igrača je vidljivo da je došlo do svojevrsnog zasićenja?
– Definitivno, ali oni su htjeli. Ipak oni igraju i za premije. Sigurno je u tom dijelu bilo motiva, međutim, ponekad ni novac ne može biti presudan. Igrači su htjeli, ali jednostavno u datom trenutku nisu mogli. Očito je da su se igrači psihički i fizički ispraznili nakon prošle sezone, ali ne samo oni, već i mi svi u klubu. Na iscrpljujuću prošlu sezonu nadovezala se i Europa, gdje se pokušalo ući u Ligu prvaka, a ušlo se u Europsku ligu. I tu smo se dodatno ispraznili. Ponekad treba ići na servis, a mi smo taj servis odgodili za neko vrijeme.
Prošloga ljeta ste kao zagriženi navijač, a ne odgovorni predsjednik, dozvolili da određeni igrači uđu u posljednju godinu ugovora?
– Svih nas je u tom trenutku vodila ideja da zadržimo što više igrača od prošle sezone i u tome smo uspjeli. Otišao je jedan igrač prije i jedan tijekom prijelaznog roka kada smo imali osiguranu Europsku ligu. S te navijačke strane mi smo uspjeli, s one financijske sigurno nisam dobro napravio za klub, ali to je križ kojega moram nositi. Mogli smo situaciju s Ristovskim, Vešovićem i Gavranovićem dignuti na drugu razinu, kao što smo radili prijašnjih sezona, ali preuzeo sam kao predsjednik kluba, zajedno sa svojim suradnicima, tu odgovornost da jednostavno pokušamo iskoristiti ono što nam je u tom trenutku bilo najbitnije – rezultat.
Vodili ste se sportskim, a ne ekonomskim motivima?
– Upravo tako! Definitivno to nije u redu, ali poklopio nam se rezultat. Da nije, onda bismo imali poraz na oba fronta. Sretan sam što smo tako napravili, ali u budućnosti sigurno neću tako razmišljati.
Ceh ćete platiti ove zime kada vam je do krajnjih granica sužen manevarski prostor u slučaju Vešovića i Gavranovića?
– Tu nema pregovaračke pozicije! Oni već sada mogu potpisati ugovore s drugim klubovima i na ljeto otići kao slobodni igrači. Dakle, morat ćemo uzeti ono najbolje što možemo uzeti, a sigurno da to neće odgovarati vrijednosti tih igrača. To je tako u nogometnim biznisu. Mi smo nekada koristili situacije u klubovima i uzimali igrače na isteku ugovora, sada to drugi rade nama. Nije to ništa čudno, tržište tako funkcionira.
Zimski prijelazni rok donijet će mnoštvo promjena u igračkom kadru?
– Želio bih da donese puno promjena, ali to ne ovisi o nama već o tržištu. Sigurno da ćemo na onim pozicijama gdje izgubimo kvalitetnog igrača reagirati i dovesti isto tako dobroga igrača koji će igrati isto ili bolje nego onaj prije. Tu nema straha. Sve ovisi o tržištu. Kako ono bude reagiralo prema našim igračima, tako ćemo se i mi ponašati – bez sentimentalnosti.
Novi model
Najavili ste novi model sportske politike po formuli »15 prvotimaca plus pet mladih igrača«?
– Prvi petogodišnji ciklus smo odradili. Najbitniji su bili rezultat i infrastruktura. Oboje smo napravili. Sada je došlo vrijeme da počnemo gurati naše mlađe snage, da dobiju šansu pokazati da li mogu napredovati, a ja vjerujem da mogu jer se zadnjih godina radi kvalitetno s mladima i imamo perspektivnih igrača koji moraju ući u krug prvotimaca, jer ako ne uđu onda nikada neće dobiti šansu. Možda će zbog toga patiti rezultati, toga sam svjestan, ali to je put koji smo mi kao klub izabrali jer cilj je da u narednih pet godina probamo imati barem pet naših igrača u prvih 11. Od nekud moramo početi pa neka za početak budu petorica mladih igrača u 20.
Rekli ste da će rezultat možda patiti. Što to znači u kontekstu vaših proklamiranih rezultatskih ciljeva?
– Naš cilj je uvijek biti u vrhu hrvatskog nogometa, među prve četiri momčadi na ljestvici. Cilj je da svake sezone uđemo u kvalifikacije za Europsku ligu i da pritom razvijemo najmanje pet mladih igrača po sezoni. To je naš put u narednih pet godina, a vidjet ćemo kako će se to odvijati.
Ali, morat ćete pronaći zamjene za Gavranovića ili Vešovića, igrače koji su ipak bili nositelji igre ove momčadi?
– Zato imamo tih 15 igrača koji bi trebali nositi momčad. Probat ćemo da to uvijek budu igrači na razini na kojoj su to ovi danas ili bolji. Ostalih pet moraju biti mladi igrači.
Novi model
U posljednje vrijeme dosta energije trošite na proklamiranje vašega modela financiranja sporta kroz »Opatijsku inicijativu«?
– Prije svega to nije moja, već inicijativa svih nas koji smo se okupili i stali iza toga. Treba otvoreno reći da bez takvoga modela financiranja neće biti vrhunskog momčadskog sporta u narednim godinama. Krajnje vrijeme je da pronađemo sustavni, kontrolirani model financiranja na kojem radimo i s kojim ćemo izaći u javnost idućih tjedana. Napravili smo neki grubi plan, a sada radimo na detaljima. Reći ću primjer da jedan premierligaš u Engleskoj dobije na početku sezone 120 ili 150 milijuna funti, a mi bismo sa 150 milijuna eura godišnje pokrili cijeli ekipni sport u Hrvatskoj. Moramo pronaći neki kompromis između istoka i zapada, odnosno kapitalizma i socijalizma, odnosno nešto što je već negdje napravljeno prilagoditi našem podneblju. Hrvatski sport mora privređivati od onoga što zarađuje, ali kontrolirano s kontroliranim rasporedom.
Dobro znate što govorite jer osim što ste dugogodišnji predsjednik kluba postajete i većinski vlasnik kluba koji preko 90 posto budžeta puni od prodaje igrača, što je dugoročno neodrživo?
– Do sada smo u tome uspijevali, ali to ne znači da ćemo uspijevati u budućnosti. Dosta je da jedan ili dva prijelazna roka kiksamo i mi smo na stazama »Istre 1961«. To su činjenice! Bio sam u proteklih pet godina osim u nogometu, aktivan i u rukometu i vaterpolu, te nisam vidio da sport može funkcionirati dalje na ovakvim osnovama. Svakom koji ulaže u sport ulagat će jedan dio vremena, ali ako uvidi nakon nekog vremena da ne može doći ni na nulu, onda je to bacanje novaca u vjetar. Pokušao sam privući novce iz Social sporta i u tome smo uspjeli. Napravili smo klub, ali taj klub mora živjeti na realnim osnovama koje bi se trebale osloniti na sustav financiranja. Ako nema sustava, onda su te osnove vrlo tanke. Na nama je da u Hrvatskoj odlučimo želimo li vrhunski momčadski sport ili ne.
Da demistificiramo jednu klasičnu navijačku priču o tome kako će Mišković privući inozemne ulagače koji jedva čekaju bespovratno uložiti novac u hrvatski sport?
– Mišković je to tražio, ali nema po svijetu previše ludih ljudi koji će bacati novac u nešto što nema veze s njihovom državom i ako pritom nemaju nikakvih interesa. Zato i kažem da moramo napraviti jedinstveni slučaj koji će preuzeti od već uhodanih sustava ono što je kod nas primjenjivo. Što mislite da u Danskoj nogometni klubovi mogu dobiti 80 milijuna eura u do TV prava zato jer je to objektivna tržišna cijena? Sigurno tržište nije napravilo da TIM bude sponzor Serie B u Italiji. Razvijena je određena strategija gdje velike tvrtke moraju sportu vratiti dio profita . Bitno je da taj novac bude kontroliran. Osim toga, nužno je uvesti i porezne olakšice na ulaganje u sport, da na taj način stimuliramo nekoga da ulaže u sport. Reći ću vam jedan primjer: mi u pet godina nismo dobili nikakvo sponzorstvo od opatijskih hotela. Kažu da će, ako meni daju, doći netko drugi i da će onda morati dati i drugima i to postaje nesustavno financiranje.
Sportski duh
Ali, opatijski hoteli su ipak nešto zaradili zahvaljujući HNK-u »Rijeka« u posljednjih pet godina. Tisuće navijača europskih klubova odsjedalo je u njihovim sobama, sve gostujuće momčadi noće u Opatiji. Nije baš mala stvar kada televzijske postaje »Milana«, »Lyona«, »Salzburga«, »Seville« ili »Stuttgarta« emitiraju svoje priloge iz njihovih hotela?
– Znam, ali zbog tržišta i odnosa kakvi jesu njima je lakše reći da neće dati nikome ništa. I tko onda pati? Sport. Zato mislim kada bi se novac davao u jednu kasu za razvitak sporta, onda bi svima bilo lakše. Ako se sportom bavi 380 tisuća ljudi u Hrvatskoj, onda je to jedan bitan segment društva. Prvi cilj Social sporta je bilo da maknemo djecu s ulice. To možda zvuči kao simbolična parola, ali to je istina. Mi danas imamo 500 mladih nogometaša u klubu, osim toga puno više djece u gradu i okolici trenira nogomet i u drugim klubovima zahvaljujući nama. Uspjesi »Rijeke« animirali su djecu, a zamislite da to uspijemo napraviti i u vaterpolu, rukometu, odbojci i košarci. Mi moramo omogućiti djeci roditelja, koji nemaju financijskih mogućnosti, da se njihova djeca mogu slobodno baviti sportom. A tko će biti vrhunski sportaš je nešto drugo. Bitno je da svu djecu odgojimo u sportskom duhu i svi ćemo se onda jednoga dana bolje osjećati.
Najavljujete zaokret u sportskoj politici kluba, veći naglasak na stvaranju, što poznavajući vašu ambiciju ne znači da ćete se tek tako pomiriti sa sadašnjim stanjem na prvenstvenoj ljestvici?
– »Rijeka« uvijek mora biti što je više moguće, mora biti u vrhu hrvatskog nogometa. Nekada će se neke stvari poklopiti, a nekada ne. Svi smo tu na nekoliko bodova osim »Dinama«. S ozbiljnim pristupom, dobrim pripremama i provjetravanju svlačionice, ne u negativnom već u pozitivnom smislu, mislim da se opet može napraviti konkurentna momčad da ostanemo u vrhu hrvatskog nogometa – rekao je Mišković.
