RIJEKA  Najnoviji, okruglo 60. Derby della Učka u fokusu je nogometaša Rijeke. Nakon dva dana odmora poslije onoga drugog, natjecateljski jačeg Jadranskog derbija i pobjede, trener Željko Sopić opet je okupio svoje trupe u pohodu na novo osvajanje »Drosine«. Susjedski derbi najboljih momčadi Istre i Kvarnera uvijek nosi određenu draž, posljednjih godina i sve veći naboj, a između dvije sjeverne luke kroz povijest je prošlo mnoštvo igrača koji su igrali za oba kluba. Od Zorana Zekića, Elvisa Scorije, Natka Račkog, Andreja Živkovića, Renata Pilipovića, Alena Pamića, Ivana Mancea do Matea Bertoše, Fausta Budicina, Igora Čaglja, Vanje Iveše, Sergeja Jakirovića, Fabijana Komljenovića, Sandija Križmana, Ivana Kurtovića, Siniše Linića… i – Dragana Tadića. Tadić s Rijekom u nogama ima preko 150 natjecateljskih utakmica i dva trofeja, za Istru je odigrao blizu pedesetak utakmica. Rijeku je preuzeo i kao trener na početku prošle sezone zajedno s Budicinom, ali spletom raznih okolnosti, posebice zbog lošeg rada sportskog menadžera i uprave kluba, to se pretvorilo u gorko iskustvo, posebno u prvom dijelu prvenstva, da bi u nastavku Rijeka doživjela veliki preobražaj i ipak uspjela osigurati Europu. Temelji toga preobražaja usađeni su i u aktualnu Rijeku koja se za sada bori za dvostruku krunu.

– Po meni je cijela Rijekina sezona odlična, ne samo proljeće. Pogodilo se, prije svega, s igračima koji imaju kvalitetu i kvalitetni mentalitet, a tu je i širina rostera – kaže Tadić. – Pozicije su poduplane, a ono što posebno krasi ovu Rijeku su mladi igrači željni dokazivanja i uspjeha. Uz to, zasluženo su se doveli u ovu poziciju i željni su trofeja, čiju slast su dosad osjetili tek Pjaca, Dilaver i Mitrović. Ovo je stoga velika prilika za većinu igrača.

Tadić i Budicin bili su začetak domaće trenerske priče na startu prvenstva 2021. godine, postajala je velika želja i motiv da se Rijeka opet dobro posloži, ali promašaje sportske politike teško je bilo »zakrpati«.

– Tadašnje okolnosti i one na početku ovoga prvenstva su neusporedive. Ne bih se želio vraćati na to, ali imali smo kratak period za pripremu momčadi. Sada je sve ipak puno posloženije, ciljano su dovedeni dobri igrači, tako da mislim da je jedino taj prijelazni rok bio loš u eri Damira Miškovića. Bio je možda još koje sezone malo slabiji odabir igrača, ali nikad odjednom nije došlo toliko igrača.

Rijeka je lani doživjela preporod dolaskom Sergeja Jakirovića iz Zrinjskog, a potom i Darka Raića Sudara iz Istre 1961. Bila je to važna sinergija na relaciji trener – sportski direktor. Zanimljivo, Tadić i Raić Sudar su nekad i igrali zajedno.

– Darko i ja smo veliki prijatelji, a zajedno smo igrali i četiri godine u Izraelu. Generacija smo, on je počeo u Cibaliji, ranijim Dinamo Vinkovcima, te se znamo od ranijih dana kada smo kao djeca sudjelovali na različitim turnirama. Znam prijateljima onako u šali reći da je Raić Sudar onda bio direktor, da bih možda ja još uvijek bio trener Rijeke, ha, ha… On je, prije svega, jedna jednostavna i karakterna osoba koja razumije nogomet. U dogovoru s Miškovićem, prije s Jakirovićem, a sada sa Sopićem, radi jako dobar posao. Kakav je bio na terenu? Jako dobar vezni igrač. Imao je izrazito jak udarac i bio je dobar klupski igrač. Ni on ni ja nismo bili neka top razina, ali smo po mojem mišljenju bili dobri klupski igrači.

Galešić i Smolčić

U siječnju 2022. godine Tadić je pomalo neočekivano preuzeo Hrvatski dragovoljac i smijenio Davora Mladinu. Zapravo, Rijeka je tu izašla ususret Sigećanima u borbi za ostanak, a s Tadićem je u redove prešla čitava kolonija riječkih igrača. Njih čak devet. Neki su sada nezaobilazne karike Rijeke koja juri prema naslovu. Zanimljivo, Rijeka je tad izgubila baš od Hrvatskog dragovoljca (1:2)… Bio je to popriličan šok za Bijele.

– Sa mnom su krenuli Galešić, Smolčić, Frigan, Hodža, Karrica, Bristrić…, kao i Jurišić, koji je sad u Osijeku i igra jako dobro. To se sve dogodilo nekako nenadano jer je Dragovoljac bio u velikim problemima. Tu je primjerice Palikuča odigrao veliku ulogu i prepoznao sve kao dobru stvar. Prihvatio sam to, iako je to bila zahtjevna zadaća, a dobar dio tih igrača bili su još i juniori. Za te igrače to je ispalo fenomenalno iskustvo. Dobili su šest mjeseci Prve lige, javnost ih je upoznala i predstavili su se u najboljem svjetlu. U nekim utakmicama bili smo ugodno iznenađenje – kaže Tadić.

U cijeloj sigetskoj priči, osim Hodže koji je standardan mladi reprezentativac, iskočila su, posebno u zadnje vrijeme, dva imena – Galešić i Smolčić.

– Galešić je odigrao samo jednu utakmicu jer je imao potres mozga, no njegova kvaliteta nije nikad bila upitna. Morao je samo više popraviti koncentraciju. Znale su mu se događati neke pogreške, ali to je cijena odrastanja, i to mu se više ne ponavlja ili vrlo malo. Ali, griješe i najbolji stoperi na svijetu. Niko se sada stabilizirao i po meni igra jako zapaženo. A Smolčić je tip igrača s kojim bi svaki trener išao u borbu. Karakteran je dečko i svojim radom i energijom zaslužio je da bude tamo gdje je sada.

Tadić je bio klasični vezni igrač, po nekima je ostao upamćen kao riječki Pirlo. Kako gleda na Rijekinu veznu liniju koja je možda i najbolja u HNL-u?

– Rijekina vezna linija je jako raznovrsna. Tu sve polazi od Selahija, koji sada igra »šesticu«, igra odlično i jako je odgovoran igrač. Pravi fighter. O Fruku ne treba posebno trošiti riječi, dečko je najbolji asistent lige i kreator. Njegove brojke puno govore. Hodža je jedno vrijeme bio u drugom planu, a sada je opet tu. Velika stvar je i ostanak Jankovića, koji je prešao iz Dinama. On je polivalentan, može igrati čak i krilo. Pravi moderan vezni igrač. Tu je i Petrovič, koji je zahvalan igrač, a i Banda, koji uvijek iskoristi šansu. Može asistirati i napraviti nered protivničkoj momčadi.

Rujevica forte

Tadić je mišljenja da su Bijeli jako puno dobili i angažmanom još jednog igrača, novog-starog reprezentativca.

– Po meni bi, da nije imao sve te ozljede, Pjaca bio igrač za Ligu prvaka. Znamo svi kakav je njegov talent i potencijal, nadam se samo da će ga zaobići sve loše stvari. Dolazi iz sportske obitelji, lijepo je odgojen, a na terenu je zvijer. Rijeka mu je, pokazalo se, sjajna odskočna daska – tvrdi Tadić.

Splićani su porazom na Rujevici ispali iz utrke za prvaka, prvenstvo je spalo na dva imena, Rijeku i Dinamo u borbi za titulu.

– Hajduk je izbacio sam sebe. Mislim da će u ovoj utrci Rijeke i Dinama jako važnu ulogu imati i psihologija. Sopić to drži pod kontrolom, namjernim ili nenamjernim izjavama često isprovocira situaciju i treba priznati da mu to dobro ide. Dinamo ima iskustvo i kvalitetu i normalno je da neće biti lako. Razlika u odnosu na Dinamo je što su Rijekini igrači daleko više gladniji uspjeha. Nije da Dinamo ne želi trofeje, ali njegovi igrači su već navikli na njih. To bi možda moglo i presuditi, a uz to, Dinamo dolazi na Rujevicu. A navijači su veliki forte Rijeke. Oduvijek su uz klub i kad je teško i kad je dobro, što mi se posebno sviđa još iz mojih igračkih dana. Za pohvalu je i odlazak velikoga broja njih na gostovanja.

Zeleno-žuti zadnjih su sezona ostavili solidan, upečatljiv dojam. Istra danas iz Tadićeve perspektive?

– Tada su se stabilizirali i lijepo igrali pod Garcijom. Ipak, previše je promjena. Velika je fluktuacija igrača sa strane, a mislim da bi se više trebali okrenuti domaćim igračima. Ta se politika ne pokazuje uvijek najboljom. Susjedski naboj? Postojao je i u moje vrijeme. Mi smo igrački bili bolji, ali utakmice su uvijek nekako bile »na knap«. Moja generacija koja je osvojila dva Kupa nije lako pobjeđivala Istru.

Prije promocije prvaka, Rijeka i Dinamo odigrat će i dvije utakmice Kupa. Rabuzinovo sunce bit će dodijeljeno boljemu 22. svibnja na Rujevici.

– Rijeka ima prednost druge utakmice na Rujevici, iako to ne mora biti presudno. Kao igrač sam osvojio dva Kupa izvan Rijeke, nakon što smo prvu utakmicu igrali na Kantridi. Sad je ipak drugačije, atmosfera na Rujevici veliki je vjetar u leđa bez obzira na protivnika koji dolazi. Bit će zanimljivo – zaključio je Tadić.