Rijeka je ostvarila možda i kapitalnu pobjedu u nastavku sezone. Ne zbog toga što ona nešto ključno rješava po pitanju konačnog plasmana, već zbog psihološkog stanja u momčadi, povratka samopouzdanja kod igrača, vjere u vlastite sposobnosti, ali i zbog novog trenera Gorana Tomića, kojemu je u ovome trenutku najteže. Svi od njega očekuju da nešto napravi preko noći, a zatekao je dosta tešku situaciju. Vidljivo je da novi trener pokušava promijeniti ustaljeni način igre koji je protežirao njegov prethodnik. Mislim da je i sam Tomić svjestan da je njegova momčad u prvom redu upala u krizu igre, a tek onda, posljedično, i veliku krizu rezultata. Simon Rožman je gajio destruktivan nogomet koji se, meni osobno, nije svidio. To sam i ranije nerijetko napominjao. Jedno je braniti se protiv Napolija, a drugo je organizirano napasti Varaždin ili Šibenik. Kratkoročno gledano, takav destruktivan način igre može donijeti rezultat, ali dugoročno se nikada nije dobro oslanjati na »igru bez igre«. Samo prepoznatljiva igra prema naprijed može na duge staze donijeti rezultat.

Tomić je utakmicu u Koprivnici počeo s jednim napadačem, dakle, želja mu je bila kontrola igre i utakmice kroz posjed lopte. Međutim, u tome nije uspio. Bilo je puno praznog hoda, puno pogrešaka tamo gdje se one ne smiju činiti u konstrukciji napada, nadomak svoje zadnje linije. Slaven se time dobro koristio dok se nisu potrošili u trkačkom smislu. Ruku na srce, Rijeka je dobro prošla do odmora, da su domaćini u svojim redovima imali malo više pojedinačne kvalitete, vjerojatno bi stigli do drugoga pogotka. Jasno je da bi u takvim okolnostima povratak u utakmicu bio puno teži. Ostavština bivšeg trenera još je uvijek jako prisutna u igri Rijeke. Tomić to pokušava promijeniti i u tom će mu smislu jako dobro doći poticaj u vidu dragocjene pobjede u Koprivnici. Uvijek je lakše rješavati probleme u igri kada pobjeđuješ!

Moram pohvaliti igrače na kvalitetnoj reakciji u nastavku utakmice. Pokazali su veliko htijenje i želju, nisu posustali, iako su bili u jako teškoj situaciji. Nisu ti dečki zaboravili igrati nogomet, ali su psihološki bili u crnoj rupi. Josip Drmić je pokazao da je ozbiljan igrač, njegov majstorski potez i pogodak prelomio je utakmicu. Rijeka ima dovoljno pojedinačne kvalitete da dobije ovakve utakmice, ali je previše ovisna o individualnim akcijama, raspoloženju pojedinca. Dosad se nerijetko događalo da ako, primjerice, Robert Murić, nije raspoložen za igru, Rijeka bude u problemima. Vidljivo je da Tomić to želi promijeniti, da želi razviti automatizme u igri, ali to je nemoguće učiniti preko noći. Prepoznatljiva se igra gradi mjesecima. Zato je ona Rijeka Matjaža Keka u naponu svoje snage mogla doći u Koprivnicu i dobiti rutinsku utakmicu s nekoliko golova razlike.