RIJEKA U prošlom kolu, u pobjedi kod Lokomotive za Rijeku, u službenim je utakmicama debitirao 23-godišnji desni branič Ante Oreč. Čekalo ga se od veljače, da se riješi ozljede. Za početak dao je 74 minute na opće, trenersko i navijačko zadovoljstvo. Slijedi strahovito opasni Šafarićev Varaždin na Rujevici.

– Čeka nas iznimno zahtjevna utakmica, a već sama činjenica da ih ove sezone zasad nismo pobijedili dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Primaju malo golova, vole se nadigravati. Tako će biti i danas. Odlična utakmica! A mi smo fokusirani na sebe, pred domaćom publikom sigurno trebamo pobijediti. Dakle: Varaždin jako dobar, a mi spremni za njih – počinje Oreč.

Tih, kao da najradije ne bi u bilo kakav, a kamoli prvi medijski plan. Na travnjaku, sušta suprotnost. Čista borba i hrabrost…

– Ja sam spreman i za Varaždin. Bilo je grčeva u Kranjčevićevoj, da. Što je i normalno, nakon duge pauze i oporavka. Ali sad je dobro sve. Trebalo je uhvatiti puni natjecateljski ritam. Ako ne budem u početnom sastavu? Nikakav problem. Bit ću spreman utrčati s klupe. Kako šef kaže: svi smo bitni i svi moramo biti 100 posto koncentrirani, motivirani i spremni dati sve za momčad, za Rijeku. I oni koji su u prvih 11 i oni koji će ući s klupe.

Premijera

Kod Lokomotive se za pobjedu moralo igrati i »na mišiće«. Hoće li danas Rijeka morati biti daleko bolja da se za još tri boda približi naslovu?

– Bilo je malo umora, treća utakmica u tjedan dana, pred kraj sezone. No, više ne razmišljamo o tome. Pobijedili smo, bodovi su osvojeni, točka. Rijeka gleda samo prema naprijed. Nove pobjede, bodovi, slavlja koja dolaze. To je jedino što nas zanima.

Uletjeli ste u riječku svlačionicu usred sezone. I to ozlijeđeni. Sad iza sebe imate prvo iskustvo igranja za Rijeku u utakmici za (zlata vrijedne) bodove, borite se za naslov i kup. Nakon karijere u GOŠK-u, Lokomotivi, Dragovoljcu, Sesvetama, Kustošiji i Veležu… Koliko je »težak« dres jedne Rijeke, još u lovu na trofeje?

– U tom smislu ovo je jedna potpuno drukčija priča. S aspekta veličine kluba i klupskih ambicija ovo je za novog igrača ogromna čast, ali i velika odgovornost. Nositi grb Rijeke na prsima. Je, »težak« je dres, ali taj sam dres želio i s ponosom ga nosim. A veličina Rijeke je i da me kompletna svlačionica prihvatila baš vrhunski. Svi su me ljudi u klubu dočekali i pripremili na ono što me čeka, da prilagodba bude što brža. Tu sam već dva mjeseca i mirno mogu reći da sam spreman na sve što nas čeka do kraja sezone.

Ako u javnom nastupu još postoji određena impresioniranost, na terenu se nije primijetila. Išli ste autoritativno, borbeno, jako. »Oreč-express« po desnoj strani. Lakše je igrati nego stajati pred kamerama?

– Najljepše je igrati. A osim toga, treneri su me pripremili savršeno, osjećao sam da su svi suigrači uz mene, bodrenje i s klupe. Svi kao jedan. U Rijeci je sve posloženo, sređeno, zna se detaljno svačija uloga. Na igraču je da istrči pun samopouzdanja i svjestan veličine kluba za koji igra pa pokaže što zna. Zapravo, vrlo jednostavno, je l’ tako? E, pa to sam i napravio.

Sad slijedi iskustvo igranja pred Rujevicom, uzavrelom, stadion skoro rasprodan… Trema ili motiv više?

– A sigurno je da će biti drugačije nego vani. Dosad sam na Rujevici bio samo gledatelj. No, i to je dovoljno da čovjek osjeti divotu te atmosfere, publika uz sami teren, cijeli stadion koji te bodri i nosi. Igrati u takvom ambijentu jedino može biti čisti užitak. I iskreno, ne mogu dočekati da i to doživim.

Momčadski duh

Što Rijeka ima, a njeni konkurenti za naslov nemaju? Što vam je glavni adut da baš vi na kraju budete na tronu?

– Teško je o tome govoriti jer bi trebalo analizirati kakvo je stanje u tim protivničkim ekipama, a to niti znam, niti me zanima. Ono o čemu ja mogu govoriti je Rijeka. A kod nas je atmosfera savršena. Uživamo u napornom radu i igranju za Rijeku. Tu igrači dišu za momčad, jedan za drugoga, imamo momčadski duh koji je iznad svakog pojedinca, a nikome nećemo dozvoliti da više od nas trči, da se jače bori, da više želi pobjedu nego mi. Eto, to su aduti Rijeke. A što drugi imaju… To je njihova stvar. Srest ćemo se na terenu.

Istodobno s informacijom da dolazite na Kvarner iz Mostara došle su i desetine poruka o tome kako Rijeka dobiva odličnog igrača, sjajnog čovjeka, velikog borca pred kojim je budućnost u Ligama petice. Ostavili ste vrhunski dojam na Hercegovce?

– Rijeka je, dokazano, klub iz kojeg igrač koji to svojim radom zasluži ide u europske velikane. Sam poziv da dođem bio je velika čast, sad je na meni da ispunim i klupska i navijačka i vlastita očekivanja. A što reći na komplimente iz Mostara… Hvala im. Normalno da mi je drago što sam ostavio dobar trag i da ljudi lijepo misle o meni. Obostrano je. Dao sam sve od sebe za Velež, ali kad je došao poziv iz Rijeke i oni su znali da se to – ne odbija.

Paralela između SuperSport HNL-a i BiH Premijer lige?

– Brži se i »jači« nogomet igra u Hrvatskoj. No, odigrao sam tek jednu utakmicu. Dajte mi još malo vremena za detaljniju usporedbu.

Vaš klasični skroman odgovor. Takav ste karakter. Dojam nas vara ili…?

– Ne znam, to neka drugi procijene. Ne znam što drugo reći nego: hvala vam – smije se Ante.

Uzori? Možda čovjek u čiji ste dres »uskočili«?

– Ivan Smolčić apsolutno može i treba biti uzor, naravno! Od stranih igrača to bi bio Carvajal.

Sve se češće spominje taj pritisak koji neminovno raste kako se bliži kraj sezone, a Rijeka je jedina u lovu na oba trofeja?

– Ma kakav pritisak… Svjesni smo pozicije na kojoj se nalazimo. I sami smo se ovdje doveli. Sad uživamo i idemo – korak po korak do ostvarenja snova!