RIJEKA  Još sedam ligaških okršaja i dvije utakmice finala SuperSport Hrvatskog kupa. Još 35 dana do konačnog raspleta u lovu na duplu krunu. Još devet koraka kojima Rijeka, bude li koračala sigurno i trijumfalno, može doći do povijesnog uspjeha.

Da bi to učinila treba 24. svibnja biti na vrhu SHNL-a i – postati prvak. Po drugi put u svojoj povijesti osvojiti naslov. Bude li tako, već bi napravila veličanstvenu stvar. Eventualno osvajanje i Kupa bilo bi »samo« blistavi dodatak već ionako čudesnom uspjehu.

Prva na listi od tih devet preostalih prepreka jedna je od najtežih. Istra 1961 na »Drosini«. Subota od 18.45. Derbi della Učka u kojem se za tri boda uvijek mora odigrati tako da se od umora, količine trke i udaraca u duelima, poslije utakmice jedva dovučeš do svlačionice.

Klub je preko društvenih mreža zagrmio: »Svi u Pulu, svi u bijelom!«. I narod se odazvao. Bit će do vrha puna gostujuća tribina pulskog stadiona, Armada je odmah pokupovala ulaznice, a i na istočnoj se očekuje veliki broj navijača iz Rijeke i Rijekinih navijača iz Istre. Jednodnevna masivna migracije preko Učke. Baš klasični derbi!

Derbi koji iz riječkog kuta najavljuje 28-godišnji iskusnik, rutiner koji zna kako se trofeji osvajaju, BiH veznjak i adut Radomira Đalovića. Amer Gojak.

– Mogu početi s onim najvažnijim, a to znači ponoviti isto što svi govore već tjedan dana. Očekuje nas izrazito teška utakmica, ali ako odradimo zahtjeve koje stožer stavlja pred nas, ja sam uvjeren kako očekivani rezultat neće izostati, pogotovo uz navijače koji će nam biti vjetar u leđa – kaže Gojak.

I ima pravo, naravno. Svi znaju da je Istra 1961 jaka i dobro vođena, kompaktna momčad. S jasno definiranim Garcijinim stilom nogometa i nizom kvalitetnih individualaca. Ali nema Rijeka slučajno 21 bod više u ligi i nije slučajno baš preko Istre 1961 otišla u finale Kupa.

Zajedništvo i obitelj

O značaju najnovijeg okršaja preko Učke ne treba posebno govoriti?

– Svi smo mi itekako svjesni što ova utakmica znači, koliko je važna, koliko nam može donijeti. Rijeka je spremna. Istra 1961 ima jako puno kvalitetnih igrača, ali mi gledamo sebe. Najvažnije je da mi budemo na potrebnoj razini.

U vašim vitrinama je šest naslova prvaka Hrvatske, uz tri Rabuzinova sunca i dva hrvatska Superkupa. Dvaput ste bili prvak Mađarske, osvojili i BiH kup. Trofej do trofeja…

– Polako. Mi ne razmišljamo o trofejima nego idemo utakmicu po utakmicu. Imamo svoj put i normalno da znamo svoj cilj, ali do tog se dolazi samo apsolutnim fokusom jedino na svaki sljedeći trening i utakmicu. A treniramo jako, motivirani smo maksimalno pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti na kraju sezone. Ja mislim da ova Rijeka ima momčad za velike stvari. Krase nas naporan rad i zajedništvo u jednoj baš obiteljskoj atmosferi. Prošao sam puno toga, igrao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji i Mađarskoj, ali s ovim igračima koji su danas u riječkoj svlačionici poseban je užitak i igrati i trenirati.

U dosadašnjoj hijerarhiji Đalovićevog veznog reda ispred vas su dospjeli Selahi i Petrovič te, kad igraju u vezi, još i Fruk i Janković. A uz Čopa ste sigurno najjače ime koje je Rijeka dovela ove sezone. Koliko vas žulja klupa?

– Jedino što mogu reći je da sam, kao i svi, sto posto motiviran. Svi mi u momčadi ne možemo dočekati da napokon počne utakmica na »Drosini«. A hoću li početi na terenu ili na klupi… To je isključivo šefova odluka, Rijeka je najvažnija, tko god igrao. Rekao sam vam već, naša najveća snaga je zajedništvo. Ovaj klub i momčad su kao obitelj. I baš je užitak biti član te riječke obitelji.

Đalović je jako mladi trener, ali uspio je napraviti igru i atmosferu u momčadi kao kopiju samog sebe iz igračkih dana. Energija, kohezija, borbenost, optimizam, glad za pobjedama… Zarazio vas je sve s tim svojim temperamentom.

– Je, imamo baš energičnog šefa. Ono što on daje to traži od svakog od nas. Na svakom treningu maksimalna koncentracija, na doslovno svako dodavanje, na sve što radimo. I pratimo ga sto posto. Svi kao jedan. Zato i jesmo prvi.

Istra 1961 ima napadače sprinterske brzine. Je li ih pametnije malo sačekati, a ne krenuti otvorenog garda?

– Već smo zaključili kako cijela Hrvatska zna koliko je Istra dobra i opasna momčad, ali na ljestvici smo prvi mi. I puni smo samopouzdanja. Kakvim ćemo konkretnim pristupom ići, to će odlučiti šef, a ispunimo li njegove zahtjeve, ja ne sumnjam kako se u subotu navečer kroz Učku vraćamo s tri nova boda na riječkom kontu.

Dodatni motiv

Kad pogledate raspored i taj ritam srijeda-subota, koji je prevladavajući sentiment u svlačionici; Popadat ćemo od umora ili Što više utakmica, to bolje?

– Ma svakom igraču na svijetu nema ljepšega nego igrati utakmice. Ne razmišljamo o umoru nego jedva čekamo svaku utakmicu. I razgovaramo o tome koliko ćemo radosti donijeti našim navijačima kad pobijedimo. To nam je jedan silno veliki dodatni motiv. San svakog klinca koji želi postati nogometaš je igrati što više velikih utakmica i uživati u sreći koju pobjedama donosi navijačima svog kluba.

Hajduk ima Marka Livaju, smjenjujete se s njima na vrhu i jasno je da su Splićani silno opasni konkurent. Dinamo je, pak, malo više zaostao. Mijenjaju trenere, čelnike, direktore… Bili ste tamo dugo, poznajete ih. Kakva je sad situacija u Maksimiru, »frka i panika« ili se dolaskom Zvone Bobana stvari dovode u red. Tu je i ono klasično »ranjeni lav je najopasniji«?

– Sigurno da nisu u nekoj bajnoj situaciji, prije svega zato što nisu navikli biti treći i to posebno kad se već prešlo polovinu travnja, no to je momčad koja ima iznimnu kvalitetu i ne govore svi uzalud »Nikad ne otpisujte Dinamo« nego je takvo mišljenje prevladavajuće zato što je zdravorazumsko i temeljeno na višegodišnjem HNL iskustvu. Ali, opet, ne treba Rijeka misliti ni na koga drugoga nego jedino na samu sebe. Mi gledamo naš put, znamo naš cilj i… Utakmicu po utakmicu idemo prema ostvarenju tog cilja. Vjerujemo da ćemo ostati ispred svih, da ćemo mi biti ti koji će na kraju slaviti.

Koje su prednosti i mane Rijeke, a koje Hajduka u lovu na titulu?

– Ma uopće ne želim dalje ulaziti u te neke analize bilo koje druge momčadi. Rijeku nosi riječko zajedništvo, Rijekina kvaliteta, Rijekin naporni rad. Moramo gledati kako da mi svaki dan budemo sve bolji. Ja tako radim cijelu karijeru, a tako sad radi i ova Rijeka. Tko gleda druge, taj se pogubi u raznoraznim kombinacijama, izgubi fokus. Prvi smo i radimo jedino ono što trebamo, mislimo na sebe, na to da svakim treningom napravimo dodatni pozitivni pomak u svim segmentima naše igre. I da pobijedimo u svakoj narednoj utakmici. A prva takva je u suboru, na gostovanju uz ogromnu podršku naših navijača.

Amer Gojak. Iskustvo jasno čitljivo u svakoj rečenici. A u finišu sezone moglo bi biti presudno i na travnjaku. Čovjek je serijski osvajač trofeja. Dušu daje da bude jedan od onih koji ispisuju i – riječku trofejnu povijest.