RIJEKA Osim što su preuzeli vrh pa ga potom i sačuvali nakon Jadranskog derbija (0:0), za nogometaše Rijeke posebno je važna činjenica da je to bila još jedna utakmica u kojoj je njihova mreža ostala netaknuta. Više se očekivalo od napada, ali obrana, kako riječka, tako i splitska, iznijele su najveći teret sudara rivala s Jadrana i to u trenutku kad je puno važnije bilo ne izgubiti, nego u susretu punom discipline napraviti neki krivi korak. I ostati praznih ruku…

Rijekina obrana sa samo jednim primljenim pogotkom najbolja je u ligi, koliko god bile nezahvalne, usporedbe s ostatkom europskih liga reći će da je i najstabilnija na Starom kontinentu u odnosu na ostala ligaška nadmetanja. Tko bi to mogao predvidjeti nakon ljubljanskoga potopa od 0:5.

Odmah iza Riječana su Varaždinci s četiri, pa Hajduk s pet primljenih golova. Istina, jedna utakmica, pogotovo u ovoj fazi prvenstva, zna sve potpuno izmijeniti, no na Rujevici itekako mogu biti zadovoljni kako su posložili stoperski par i bokove, budući da momčad igra uglavnom s četiri igrača u zadnjoj liniji. Naravno, dio zasluga ide i na račun vratara Martina Zlomislića, ali linija ispred njega zasad obavlja lavovski dio posla. Brojni će pak opravdano ustvrditi da obranu igra cijela momčad i da ona počinje od napada. A kod Bijelih to sada sve skupa funkcionira jako dobro.

Gledajući start prvih osam kola u zadnjih 12 godina, odnosno otkad je klub (ne)formalno preuzeo Damir Mišković, sadašnja obrana ima najbolji učinak, druga je, s četiri gola, obrana u sezoni 2016./17. kad je Rijeka došla do dvostruke krune. Rijeka je trenutačno i druga najefikasnija momčad u ligi s 15 pogodaka iza Dinama (19), dok je momčad, koja je iznijela teret prvaka, na svom startu u isto vrijeme imala gol razliku 16:4.

Zapažene su na startu bile i obrane, u sezoni 2013./14. primila je samo pet golova, dok se u sezoni 2017./18. riječka mreža tresla šest puta.

Četrnaest golova

S druge strane, upečatljivo najlošija bijela obrana bila je ona na otvaranju sezone 2022./23. koja je dobila čak 14, a momačd zabila tek pet golova. U to vrijeme, dok su sastav vodili Dragan Tadić i Fausto Budicin, ostvarena je tek jedna pobjeda, i to u prvom kolu (Šibenik, 1:0), momčad je dvaput remizirala (Gorica 1:1, Istra 1961 1:1) te je izgubila čak pet utakmica!

U minusu s gol razlikom (8:9) bio je i sastav Simona Rožmana 2020./21. uz četiri pobjede, tri poraza i jedan remi, ali i onaj Igora Bišćana sezonu ranije (9:10) uz 12 osvojenih bodova, tri uvodne pobjede, pa potom tri remija i dva poraza. Minus gol-razliku je imala i momčad u vrijeme Miškovićevoga dolaska 2012./13. osvojivši 11 bodova (6:10).

Gledajući bodovni učinak, aktualna momčad Bijelih s 18 bodova nakon osam kola treća je iz vremena moderne Rijeke. Najviše, 21 bod, osvojila je ona u sezoni 2014./15. u vrijeme Matjaža Keka s gol razlikom 22:6 i čak sedam pobjeda, uz samo jedan poraz (Lokomotiva, 1:2). Upečatljive su ostale tadašnje pobjede nad Hajdukom (4:2), Zadrom (6:1), Osijekom (1:0), sudar s Dinamom, uz domaći poraz 1:2, bio je deveti na početku prvenstva.

Dvadeset bodova na svoj konto je stavila i Kekova slavljenička momčad 2016. godine sa šest pobjeda i dva remija bez poraza, a niti jedan poraz u prvoj dionici HNL-a nije imala momčad slovenskog stručnjaka u sezonama 2013./14. sa 16 bodova (15:5) i 2015./16. sa 14 bodova (16:7). Isti učinak od 18 bodova imao je sastav iz 2017./18. (20:6) uz šest pobjeda, ali i dva poraza u nizu (Osijek 1:0, Dinamo 0:2).

Dodatni forte

Rijeka zasad zapaženo plovi HNL-om, napad je dosta učinkovit, ali obrana je dodatni forte riječkog sastava. Uostalom, puno toga ili gotovo sve polazi od dobre obrane. Niko Galešić i Stjepan Radeljić postali su ponajbolji stoperski par HNL-a, proljetos su se posebno dobro uigrali. Iskusniji Radeljić vratio se dobrim izdanjima, a Galešić je u potpunosti sazrio uz njega, prije toga uz Dilavera i Mitrovića. Iskusni dvojac je ljetos napustio Rujevicu, a njihov odlazak je nadomješten dolaskom s Drozine iskusnog Ante Majstorovića. Rotacijski sve to također izgleda dobro posloženo.

S druge strane, Ivan Smolčić je već dugo nedodirljiv na mjestu desnog beka, iako je po vokaciji središnji branič. Od igrača koji je prvoligaški sazrijevao u Orijentu i Hrvatskom dragovoljcu pa se malo tražio, postao je nezamjenjiv kotač riječke obrane. Uostalom, sve je honorirano i kapetanskom vrpcom, dok je Galešić preuzeo ulogu njegovog zamjenika.

Manjih problema riječka obrana je zasad imala tek na lijevom boku, koji je ostao dosta upražnjen ozljedom Gode, koji se polako vraća u konkurenciju. Tu je poziciju jako dobro jedno vrijeme »krpao« Bogojević, potom je struka reagirala dovođenjem Devetka, tako da Bijeli, uz Čabraju koji je ipak dosta pao u drugi plan, imaju nikad oštriju konkurenciju na mjestu koje je tradicionalno deficitarno za sve hrvatske klubove. Sve u svemu, Rijeka je jako stabilna u obrani, momčad nije primila gol sedam utakmica u nizu, a sa samo deset žutih kartona na začelju je te negativne ljestvice koju predvodi Istra 1961 (24 kartona).

NAJBOLJE OBRANE

1. 2024./25……………….15:1

2. 2016./17……………….16:4

3. 2013./14……………….15:5

4. 2014./15……………….22:6

4. 2017./18……………….20:6

NAJLOŠIJE OBRANE

1. 2022./23……………….5:14

2. 2012./13……………….6:10

3. 2020./21………………..8:9

*nakon osam kola