Ljubo Španjol
Koronavirus je sa sobom pritajeno i nenadano donio jednu od najvećih svjetskih kriza.
povezane vijesti
RIJEKA Koronavirus je sa sobom pritajeno i nenadano donio jednu od najvećih svjetskih kriza. Pa tako i u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. »Kresanje« ugovora i plaća posljednjih dana je u središtu pozornosti onih koji žive u i oko nogometa. Ili ga barem znatiželjno prate. Nogometa koji se tako lako ne predaje. I vjerojatno će nakon svega među prvima opet privući ljudi na druženja, okupljanja i sportska nadmetanja.
– Najteži dani bili su kad sam sedamdesetih došao na Kantridu. Bilo je to vrijeme »biti ili ne biti«. Nije bilo novca ni za radnu zajednicu, niti za igrače. A niti za režije. Infrastruktura je bila na nultoj točki – kaže Ljubo Španjol, znani predsjednik kluba od 1972. do 1978. godine, kad se klub vratio u Prvu ligu. – No, riješili smo i infrastrukturu, a radnu zajednicu učinili profesionalnom. I to nakon što je tada bio samo jedan zaposlenik kluba. A zanimljivo, Rijeka tada nije imala niti tekući račun. Baš ništa. Počelo se sanirati klub i on je sve više rastao. Kad sam odlazio 80-tih, klub je funkcionirao vrlo dobro, ali poslije su opet došli teški dani za vrijeme Domovinskog rata. Klub je imao svoju bazu, ali opet je bio blizu raspada. Našli su se izlazi i Rijeka je krenula naprijed.
To je bilo nekad. A danas? Kako opstati?
– Moj prijedlog? Pravi razgovor s igračima i rezanje na svim osnovama da bi klub mogao opstati i normalno funkcionirati dok se cijeli kotač opet ne pokrene. Solidarnost je u ovom trenutku jako bitna, od oružara i klupskog službenika do onog koji daje golove. Pogledao sam i izjavu predsjednika Damira Miškovića iz Dubaija i mislim da je sve to korektno. I realno. Na Rujevici neće biti problema, naći će se rješenje. Tu je jako puno mladih koji shvaćaju situaciju, ali i starijih koji su u klubu po 25 i više godina i koji su doživjeli i gore dane. Pamtim kad je Rijeka bila u teškoj situaciji i bez koronavirusa – kaže Španjol.
