RIJEKA Spomen Paula Obradovića, najslavnijeg Mede u vaterpolskom svijetu, svugdje izaziva ugodne asocijacije, tako je na svakom bazenu pa i na Kantridi. Dragulj podno Srđa je punim sjajem sjao i pod Učkom, više je nego potvrđivao onaj epitet – pojačanje. Dokazivao je klasu u brojnim utakmicama, pogotovo u onim najvećima, kao da nije znao za prepreke. Onoj momčadi zvijezda koju je okupio legendarni predsjednik Predrag Sloboda on je davao poseban okus, bio je začin brojnim poslasicama koje su Primorjaši darivali navijačima u tim nezaboravnim domaćim i međunarodnim priredbama. Pojavom na riječkom Final Fouru uveličao je događaj, obradovao je tolike kao što je i njega razveselio, probudio mu sjećanja na ovu riječku epizodu u bogatoj karijeri u kojoj je osvojio sve što se može osvojiti.

– Dojam je izvanredan, odmah su mi se u glavi pojavila nekakva lijepa sjećanja – sa svojim je skoro pa vječnim razoružavajućim osmijehom poručio Obradović. I njegov primjer kao brojni drugi svjedoči kako se po višedesetljetnoj tradiciji ljudi sa strane vrlo brzo ugodno osjećaju u gradu na Rječini, gostoljubivošću Rijeka im pomaže da se tu odmah uklope, aklimatiziraju.

Paulo, generator dobrog raspoloženja gdje god da se pojavi, čovjek koji druželjubivošću automatski stvara prijatelje i prijateljstva, narukovao se na Kantridi i nagrlio s tolikim starim dobrim imenima. Skoro pa da je trebalo stati u red za kratku ćakulu s njim, netom je, naime, završio »razmjenu mišljenja« s Danijelom Kancijanićem, poznatim Mrkim, dugogodišnjim zapaženim igračem Primorja.

– Kada govorim o tim riječkim sjećanjima, ona nisu vezana samo za vaterpolo, već općenito. Sreo sam odmah neke stare prijatelje, ljude koje nisam već dugo vidio. U svakom slučaju, sve ovo su lijepe emocije. Što se tiče nastupa Primorja EB i Juga AO, igrali su velike utakmice, na turniru su pokazali atomski vaterpolo, zahtjevan i fizički i taktički. Inače, turnir je bio odličan i organizacijski, sve je bilo kako treba. U biti kako Rijeka i zaslužuje. Bilo je i dosta publike na tribinama.

I Obradović, kao toliki drugi, hvali ovaj kurs Primorjaša »koji dolaze«.

– Svaka im čast, ljudima u klubu od prvog do posljednjeg, od Hinića, Baraća, Glavana, svima koji tu sudjeluju na neki način, jer ovo svakako nije bilo lako. Preuzeli su klub u teškom stanju i doveli ga do finala Euro kupa, te organizirali Final Four, za to svaka čast i kapa dolje. Ja se samo nadam da će uspjeti zadržati ovu ekipu, to neće biti lako. Sigurno da su se pojavile neke ponude za mlade igrače koji to zaslužuju. Ja bih volio da Primorje EB bude jako, da bude konkurentno i Jugu AO i Jadranu. Onda bi samim time dobio i naš vaterpolo. To je pak jedini pravi put.

Paulo za sobom ima toliko bogat višedesetljetni igrački opus, namjerava ga zaključiti i okrenuti novu stranicu, ali opet vezanu uz njegov omiljeni sport.

– Zaključio sam karijeru u Turskoj, ugovor je istekao. Vjerojatno je to bila moja posljednja sezona. Sada okrećem neki novi list, posvećujem se nekim drugim stvarima, imam neke druge prioritete, idem dalje. Ostat ćemo u sportu, ako Bog da, to je što znamo sigurno i u čemu se dobro snalazimo, a sve drugo definitivno ne bi bilo lako – zaključio je u svom stilu Paulo Obradović.