RIJEKA U travanj se ušlo s tri pobjede zaredom, a iz travnja se izlazi s tri uzastopna poraza. S time da već i u nekima od tih pobjeda (na Rujevici Istra u Kupu 1:0, Varaždin 1:0 s igračem manje golom u 92. minuti) igra nije bila onakva kakvu su očekivali navijači, igrači i stožer.

Bijelima se u posljednje tri utakmice dogodila Istra 1961 (0:2), Osijek (0:2) i Dinamo (0:1). Nitko te nije “nakantao”, ali isto tako u borbi za naslov tri utakmice zaredom nisi ni boda osvojio, nisi dao gol. Ne može biti slučajno.

Kao što ni prva serija od 16 utakmica bez poraza pa onda i ona naredna od šest susreta neporaženosti nisu bile slučajne, tako nije slučajan ni ovaj niz od tri nule. Bodovne i golgeterske. Što je kraj sezone bliži, Rijeka očigledno, nažalost, sve više pada pod teretom koji nije ni očekivala da će ga imati na leđima. Teretom borbe za duplu krunu.

Jedno je govoriti da pritiska nema i da Rijeka živi bez tog opterećenja, a posve je druga stvar (opet očigledno i nažalost) to deklarativno stanje uma demonstrirati u praksi. Odlasci 14-15 igrača u dva protekla prijelazna roka, a onda i činjenica da je šef struke debitant, morali su prije ili kasnije isplivati na površinu.

Nije se konkurenciju, koja je autodestruktivna baš kao Rijeka, propustilo ostaviti u prašini zbog poraza od Dinama ili onog u Puli nego remijem u Gorici, remijem kod kuće sa Šibenikom, koji doslovno nije imao ni za plaće, ni za struju, porazom kod kuće od Osijeka, koji više od dva mjeseca nije pobijedio nikoga dok ga raspored nije doveo na Rujevicu…

U sljedećem kolu Hajduk i Dinamo igraju međusobno, dakle, ne mogu i jedni i drugi osvojiti tri boda. A Rijeka, kakva god bila, u iduća dva kola ima kod kuće Goricu pa ide u Šibenik. Navijači sve vide i nakon prethodna tri poraza više nitko nije toliki optimist da čak i za te dvije naredne utakmice kaže: “Ma, uzimamo šest bodova, sigurno”. Ali…

Nova rješenja

Ako ti se spletom okolnosti (Dinamo i Hajduk + Rijeka iznad očekivanja) već dogodilo da si i dalje prvi i imaš sve u svojim rukama, onda se Goricu na Rujevici i Šibenik na Šubićevcu vrlo jednostavno, bez ikakve zadrške i uzimanja u obzir tereta koji nosi imperativ pobjede, mora pobijediti.

Nebitno je što u nedjelju zbog žutih kartona neće igrati Fruk, nebitno je što je jedino prirodno desno krilo 19-godišnji Butić, koji je donedavno imao problema s ozljedama, nebitno je što Djouahra zbog problema s trbušnim zidom ima samo jedan trening prije Dinama i pije tablete protiv bolova, da bi uopće mogao igrati (pa zato i ne izvodi kornere nego se to prepustilo Jankoviću), nebitno je što ti jedini klasični desni bek Oreč ima tri žuta, nebitno je što ćeš vjerojatno biti bez Radeljića, a kad on i Majstorović igraju u stoperskom paru Rijeka ne gubi utakmice, nebitno je što Škorić i dalje ne trenira, nebitno je što Janković ne bi dodao nego bi radije pucao s 35 metara… Koji god problem postojao, treba ga smatrati usputnim i rješivim.

Kad joj se već dogodila ta situacija (Đalović: “Tko zna kad će nam se opet pružiti ovakva šansa”) onda Goricu kod kuće i Šibenik u gostima Rijeka treba pobijediti pa makar morala igrati samo s juniorima!

Jer ako već klasično klupsko skidanje tereta s leđa momčadi (“Napravit ćemo sve da osvojimo oba trofeja, ali ništa se neće dogoditi ako ne uspijemo”) očigledno baš i nije pomoglo ni Đaloviću, ni igračima, ‘ajmo onda okrenuti stvar.

Igrate za Rijeku, u borbi ste i za naslov i za Kup? Da, morate pobijediti Goricu i Šibenik! Jer uz sav respekt prema Turopoljcima i Šibenčanima, ako nećete pobijediti Goricu i Šibenik… Koga ćete?! Na kraju krajeva, i jedni i drugi su vam već otkinuli dva boda ove sezone. Valjda posljednja i momčad koja je dva boda iznad pretposljednjeg mjesta, više ne bi ni trebale dobiti od Rijeke.

Kako često nije svako zlo za zlo (kao kad se, primjerice, 40 minuta moralo igrati s čovjekom manje protiv Varaždina) možda se i Frukov izostanak u jednoj utakmici pokaže kao poticaj za potragu za drugim rješenjima. Čovjek koji vuče momčad malo će odahnuti. A nije ni zakonom zabranjeno zaigrati s dva napadača. Pa će više smisla imati visoke lopte na Čopa i(li) Dogana, a ne na Fruka kao prošle nedjelje u Maksimiru.

Nada

Nikome neće “letjeti glava”, nitko neće dobiti otkaz i biti otpisan ako se ne uspije osvojiti svih šest bodova, to je jasno. Ali isto tako neka cijeli stručni stožer i cijela momčad znaju da alibija i opravdanja više nema!

Inače, u vodu pada priča: “Moramo gledati samo sebe”. Zadnjih nekoliko kola Rijeka se na prvom mjestu ne drži vlastitim zaslugama. Pa je svima ugodnije upravo suprotno, gledati posrtaje Hajduka i Dinama (dok mu nije došla utakmica s Rijekom). Da su Bijeli gledali samo sebe, a Splićani i Zagrepčani napravili ono što se od njih očekivalo, Rijeka danas ne bi i dalje bila prva, nego treća.

Rijeka je u Maksimiru odigrala vrlo dobro drugo poluvrijeme. Protiv Osijeka je odigrala posve solidnih prvih pola sata. No, to igranje “na refule”, očigledno, ne donosi ništa drugo osim poraza. Ako je u pitanju limitiranost struke i igračkog kadra, onda dobro. Jasno je da limiti postoje kod trenera debitanta i kod momčadi koja u svakom prijelaznom roku ostane bez nekoliko standardnih prvotimaca.

Ali kada pogledamo ljestvicu, ne možemo pobjeći od tog, sada već žestoko frustrirajućeg osjećaja: nade. I kada ti Kolarić ne isključi protivničkog stopera pola sata prije kraja (a trebao je), kad ti u vratnici završi lopta koja bi u devet drugih slučajeva ušla u mrežu, kad na kraju opet izgubiš…

Pogledaš ljestvicu i nije da baš više imaš neku ogromnu vjeru, ali se – nadaš. U sljedeće dvije utakmice osvojite šest bodova ili već počnite pisati e-mail s čestitkom za naslov, samo pričekajte hoćete li ga poslati u Maksimir ili na Poljud.

Rijeka – Gorica na Rujevici, Šibenik – Rijeka na Šubićevcu… Momčad i stožer i dalje imaju sve u svojim rukama. I da, pobjede su imperativ. Rijeka igra protiv Gorice i Šibenika… Pa normalno da su pobjede imperativ!