RIJEKA Zastajao je dah od ogleda velikana Španjolske i Francuske iz kojeg je Furija uletjela u finale EURO-a, posložila je tolike nužne kockice za blistavi mozaik u minhenskoj noći za nogometne sladokusce. I najpoznatiji riječki golman, nekadašnji reprezentativac Mauro Ravnić, koji se nabranio na španjolskim stadionima, zadovoljan je prikazanim.

– To je bila lijepa utakmica – smatra Ravnić. – Vidjeli smo lijep polufinale EURO-a u kojem jepobijedila momčad koja je bila malo bolja. I Francuska je odigrala jednu dobru utakmicu, ali španjolska ekipa je imala osobnost, isto tako i hrabrost do krajnosti igrati svoju igru. Kada ocjenjujemo iz kuta loptačkih sladokusaca, mislim da je dobro za nogomet kada ovakve i slične momčadi idu dalje.

O ukusima se raspravlja i uvijek se može raspravljati, tako je i u sportu. Igra se, međutim, za rezultat, ostalo, tako i ocjena o ljepoti, su stvar ukusa o kojima se može beskrajno diskutirati.

Spektakl

– Za mene je lijepa utakmica kada svaki od 22 igrača koji su u igri daje maksimum, kada igraju onako kako bi morali igrati, kada odgovaraju kako treba na upite u onom trenutku koji je jako važan u njihovom igračkom životu. U ovom su slučaju svi ti igrači odgovorili maksimalno, sa svom kvalitetom koju posjeduju. Izuzimajući navijače poraženih Francuza, svi ostali promatrači nisu bili nezadovoljni nakon ovog susreta. Recimo, neopredijeljeni pratitelji utakmice, ljudi koji nisu navijači ni Španjolske niti Francuske, nisu na TV-u promijenili program, gledali su sve do kraja predstavu koja im se dopala. Vidjeli su pritom dobre igrače s obje strane, isto tako i lijepe akcije i općenito dobru igru. Nije bilo nereda, bio je to jedan nogometni spektakl. Zadovoljni smo jer je pobijedio nogomet. Španjolska ima svoja oružja, Francuska svoja. Pobijedila je španjolska tehnika, požrtvovnost, nonšalantnost mlađih, ali pobjednici su i mnogo trčali. Kada su imali loptu, dobro su je čuvali. Tim stilom Španjolska je igrala i prvu utakmicu i igra tako do finala.

Barcinu čudu od djeteta, Lamineu Yamalu Nasraouiu, najmlađem strijelcu u povijesti EURO-a, autoru spektakularnog polufinalnog gola, tek od subote pristaje refren iz evergeena Ive Robića »17 ti je godina tek«. Neumitno je podsjetio na romantični početak sage o Peleu, » Rei« je kao veliko otkriće u tim godinama postao svjetski prvak.

– Yamal, igrač koji još nema 17 godina, već igra u Barceloni, u Ligi prvaka, na EURO-u i stalno je među najboljima. Recimo da to nije normalno, to je izvanredno. Ja sam sa 17 igrao na Kvarnerskoj rivijeri i poslije sam završio gdje već jesam. On je s niti 17 igrao već sve i ostvario puno pobjeda.

Rođeni znalac

Kao i tolikim španjolskim navijačima, tako je i onima u nas, pogotovo dinamovcima, puno razloga za zadovoljstvo davao je nastup Danija Olma, momka koji uvijek lijepo priča o našem prvaku i Hrvatskoj općenito. Potvrdio se Olmo u četvrtfinalu i polufinalu kao rođeni znalac, s loptom »na ti«, stalno spreman na koprodukciju sa suigračima, stava i vječno uzdignute glave kao Falcao, te uz to stalna opasnost po gol.

– Olmo je veznjak koji ima završnicu, to su za suparnike »zaguljeni« igrači. Ide vertikalno, zna dati gol, taktički je jak, fizički dobro izgleda. Samo zbog njega Španjolska je promijenila način igre u polufinalu. Dani je bio »polušpica«, a ne veznjak kao što bi bio Pedri. Španjolska se na to prilagodila i na koncu je dobila za pravo. Olmo je veliki igrač koji je imao hrabrosti iz Barce otići u Dinamo, igrati u ligi koja nije kao španjolska. Da je ostao u Barceloni, zaigrao bi prije ili poslije. Odabrao je put koji mu je jako dobro činio. Zadovoljan sam kad takvim igračima uoče kvalitetu. Možeš biti dobar, a ne dobiti šansu. Drago ti je kada igrač koji ti se dopada odigra dobro polufinale EURO-a.