RIJEKA Edo Šmit, koji spada u kolonu riječkih sportskih entuzijasta par excellence, među one koji su se godinama davali rukometu »dušom i tijelom«, sada je među poklonicima ovog sporta u Hrvatskoj koji ovih dana sa zadovoljstvom, itekako ugodno iznenađeni, uživaju u bombastičnim rezultatima hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu, guštaju u posljedicama »hrvatske lavine« koja je zatrpale mnoge papirnate favoritkinje, a sve je začinjeno senzacionalnim plasmanom u polufinale.

Raduje se od srca, pogotovo što mnoge reprezentativke, sada seniorke, zna iz dana kada je radio s njima u mlađim kategorijama. Među njima je i Ćamila Mičijević, nezaobilazna i »udarna igla« hrvatske reprezentacije i izbornika Nenada Šoštarića, koju je Šmit, samozatajni stručnjak, uočio u Mostaru, dogovorivši njezin dolazak u Rijeku.

– Ovo je iznenađenje. Ilustrirajmo to jednom opaskom uoči utakmica s Rumunjskom i Njemačkom. Riječ je o Peru Johansenu, jednom od kvalitetnijih svjetskih trenera, koji je trenutačno trener prvakinja Rusije iz Rostova na Donu, ekipe koja je među četiri najbolje u Europi. On je rekao da će, ako Hrvatska uđe u polufinale, to biti najveće iznenađenje u dosadašnjoj povijesti europskih prvenstava – kaže Edo Šmit, rođen 1959. godine, po struci ekonomski tehničar, a po opredjeljenju rukometni trener, koji je već sa 16 godina ispred Ekonomske škole kolegice počeo podučavati rukometu.

Dvije godine kasnije vodio je Zamet II, kasnije prvoligaške igračice, poput reprezentativke Rade Ciganović, isto tako i Gordanu Možnik, Milicu Gojković… Još 1987. godine je sa Zametom ušao u Prvu ligu, bilježio je i uspjeh s Opatijom te pulskom Arenom, a 1995. godine postao je izbornik u mlađim kategorijama.

Svjetsko prvenstvo

Šmit je naredao razne činjenice koje su nad hrvatsku reprezentaciju nadvile sjenu, plasmane zbog kojih je teško bilo najavljivati neki značajniji rezultat u Danskoj.

– Naša reprezentacija je na dva prošla prvenstva bila posljednja, tko god da im je bio suparnik, sve su utakmice gubile. Uoči ovogodišnjeg prvenstva cilj je bio »daj Bože da dobijemo jednu utakmicu«, znači da u skupini prve faze prvenstva među četiri ekipe budu barem treće pa da idu dalje, odnosno da ne budu četvrte i ne ispadnu.

One su pak ušle u polufinale, koje nije samo borba za medalju, nego je i izravni plasman na Svjetsko prvenstvo, na kojem je Hrvatska posljednji put igrala 2011. godine. Pričati o medalji je nešto sasvim drugo, tu je Francuska, a onda jedna od skandinavskih ekipa. Polufinale je nevjerojatan rezultat, nikada se ne zna što se još može dogoditi. I da budu četvrte, taj je plasman ravan medalji.

Rado se prisjetio vremena kada je radio s ondašnjim klinkama, sadašnjim seniorskim reprezentativkama.

– Ima tome kada sam s reprezentacijom odradio posljednje Svjetsko kadetsko prvenstvo, to je generacija 1994. godišta. U toj je reprezentaciji bila Ivana Kapitanović, vratarka iz Metza, koja je trebala biti u Danskoj, ali je ozlijeđena, uz nju su igrale Ana Debelić na pivotu, igračice vanjske linije Ćamila Mičijević, Valentina Blažević, Dejana Milosavljević… Očekivao sam onda da će i Silvija Masnić iz Murvice biti u tom krugu. U toj je ekipi bila i tri godine mlađa Josipa Mamić, a sada igra prvo desno krilo. Ta je ekipa dugo na okupu.

Mostarske veze

Spominjanje Ćamile Mičijević asocira na Šmitovo mostarsko trenersko razdoblje koje je urodilo njezinim preseljenjem u Rijeku, početkom lijepog filma koji traje do današnjih dana s novim epizodama.

​- Negdje početkom 2000-ih godina bio sam godinu dana trener u Mostaru. Tamo su četiri kluba, Ćamila je bila u Galebu. Još je išla u osnovnu školu školu i odmah sam je zapazio jer je po visini i kvaliteti odskakala od svih drugih. Kada sam s hrvatskom kadetskom reprezentacijom u Sarajevu imao pripreme za Europsko prvenstvo, igrali smo trening utakmice s reprezentacijom Bosne i Hercegovine, za koju je onda igrala i Ćamila.

Na tim pripremama reprezentacije s Ćamilinim ocem sam dogovorio njezin dolazak u srednju školu u Rijeku. Inače, Ćamilin otac Mujo je najbolji prijatelj mojeg najboljeg prijatelja iz Mostara. Tada je Drago Žiljak bio trener prve ekipe Zameta. Tu moram spomenuti gospodina Luku Denonu, koji je potegao neke veze i Ćamila je dobila hrvatsko državljanstvo uoči odlaska na Svjetsko kadetsko prvenstvo. Ćamila je tamo otišla odradivši samo jedne pripreme.

Jasno je koliko je sada zadovoljan kada vidi do kojih je visina doletjelo njegovo davno mostarsko otkriće.

– Kad radiš s mladima, onda je to uvijek rad za budućnost, a nakon nekog vremena možeš uživati u saznanju da si pogodio.