JEDINI IGRAČ CARTAGENE KOJEM JE POSVEĆENA PJESMA - Niko Datković/Foto FC CARTAGENA
U Cartageni se osjećam kao kod kuće, ti ljudi su me od prvog trenutka objeručke prihvatili, a nagrada, na koju sam izuzetno ponosan, dokaz je da me cijene - kaže Datković
povezane vijesti
- Toni Datković sporazumno raskinuo ugovor sa španjolskim drugoligašem: ‘Sada počinje novu pustolovinu’
- Nekadašnji junior Rijeke potpisao za ambicioznog španjolskog drugoligaša: “Velika su očekivanja ispred mene”
- Dvojica prezimenjaka i bivših igrača Rijeke potpisala za klubove druge španjolske lige: Toni se vratio iz SAD-a, Niko otišao iz Admire
ZAGREB Netom završena sezona definitivno je potvrdila da je Toni Datković pronašao svoju oazu u španjolskom drugoligašu zvanom Cartagena, iz istoimenoga grada na obali Sredozemnog mora.
Taj 29-godišnji obrambeni univerzalac prošao je Rijekinu školu nogometa, a zatim je, u proteklih jedanaest godina igrao za Pomorac, Zavrč, Koper, Lokomotivu, Huescu, Aris i Real Salt Lake, skupa s Damirom Kreilachom. Zapravo, Datković je u MLS stigao nakon prve polusezone u Cartageni, i tu je shvatio kamo ga srce vuče.
– U Salt Lake Cityju sam bio pet mjeseci. Kreilach je tamo nogometni pojam. Zovu ga King i zaslužio je takav kraljevski tretman. On je četiri godine stariji od mene i uvijek mi je bio uzor, kao čovjek i nogometni profesionalac. Kreilach je veličina u svakom smislu. Kada je stigao poziv iz njegovog kluba, bio sam jako sretan – kaže Datković.
Gdje se dogodio preokret?
– Prije odlaska u MLS sam proveo šest mjeseci na posudbi u Cartageni i tamo sam na prvu osjetio neku pozitivnu energiju. Jednostavno, svidjeli su mi se klub i grad. Kada sam stigao, svi su bili uvjereni da Cartagena ispada iz Segunde, ali napravili smo čudo i ostali. Nakon toga sam otišao u Real Salt Lake i odmah su mi puknuli kvadricepsi, a inače nisam sklon ozljedama. Kada sam se zaliječio, stigla je nova ozljeda.
Nikako nisam mogao ući u ritam, a ni život u Salt Lake Cityju mi nije do kraja legao. A Cartagena je meni i mojoj obitelji ostala u predivnoj uspomeni. Jednog jutra sam se probudio, nazvao svog agenta i zamolio ga da vidi mogu li se tamo vratiti. Sve se otvorilo, klubovi su se brzo dogovorili i vratio sam se u Cartagenu, odnosno doma.
Rijeka raste i ide u pravom smjeru– Sergej Jakirović je dokazao da je trenutno jedan od najboljih stručnjaka. Čovjek je u svakom klubu postigao rezultat, a to je ponovio i u Rijeci. Posebno mi je drago da su priliku dobili igrači iz klupske škole nogometa jer to je znak da se klub razvija onako kako treba. Na primjer, moja generacija je bila jako dobra, svi smo bili reprezentativci, ali rijetki su dobili pravu priliku u dresu Rijeke. Takoreći se nije ni računalo na nas. No, ne bih se sada osvrtao na ono što je nekada bilo jer najvažnije je da Rijeka raste i ide u pravom smjeru. Mislim da je pravi pokazatelj dobrog rada u klubu i broj igrača iz Rijeke u U-21 reprezentaciji. |
Ožiljci
Potvrdu ste dobili u obliku nagrade navijača Bijelo-crno srce, za najboljeg igrača Cartagene u netom završenoj sezoni. Koliko vam to znači?
– Jako puno jer teško je postići nešto takvo kada si stranac u nekom klubu. U Cartageni se osjećam kao kod kuće, ti ljudi su me od prvog trenutka objeručke prihvatili, a nagrada je dokaz da me cijene. Kada sam došao, navijači su mi dali nadimak El Sicario, što znači plaćeni ubojica, i jedini sam igrač o kojem imaju pjesmu. Sve je od početka bilo odlično, a ta nagrada mi je veliko priznanje na koje sam izuzetno ponosan.
Zbog čega vas zovu El Sicario?
– Sve je počelo još u Huesci. Španjolci za nas koji dolazimo iz Hrvatske misle da smo opasni, za njih smo taj đir. Vidjeli su da sam prepun ožiljaka, a zatim su shvatili da sam beskompromisan na terenu, i tako sam postao El Sicario. Kada sam došao u Cartagenu, nadimak se još više primio. Takoreći, tamo me više nitko ni ne zove po imenu.
Jeste li možda razmišljali o tome da taj nadimak nosite na dresu?
– U Španjolskoj se sve može sve staviti na dres i puno igrača na leđima nosi svoje nadimke, ali meni to ne pada na pamet. Ponosan sam na svoje prezime i želim ga na svom dresu. Neka ljudi znaju da sam iz Hrvatske.
Život na plaži
Stalno govorite biranim riječima o Cartageni. Možete li ukratko opisati kako vam je tamo?
– Igram u drugoj ligi, ali ovdje je sve na nevjerojatno visokoj razini. Nogometna infrastruktura je fantastična, kao i kvaliteta igrača. Osim toga, u Cartageni se osjećam fantastično. Živim na plaži, klima je fenomenalna… Ove godine praktički nisam ni trebao jaknu. Sve mi se idealno poklopilo.
Od prvog dana to naglašavam, pronašao sam se u Cartageni i ovdje bih mogao ostati koliko god je potrebno. Ovdje se osjećam posebno i obitelj mi je tu jako sretna. Naravno, pojavi li se neka primamljiva ponuda, razmotrili bismo je. No, ne bih bio žalostan da ostanem u Cartageni do kraja karijere.
Postoji li perspektiva za nešto više?
– Nekadašnji klub je postojao dugo, a prije nekih dvadeset-trideset godina je zapao u financijske probleme. Mislim da su proglasili stečaj, a zatim su osnovali novi klub s neznatno drukčijim imenom.
Sada se pazi na svaki detalj, klub je na zdravim temeljima i raste sa svakom novom sezonom. Na primjer, ove godine je otvoren trening centar s tri vrhunska terena, a sada se tamo grade svi popratni sadržaji. Sve ide svojim prirodnim putem i to me jako veseli.
Već sada ste mogli igrati kvalifikacije za Primeru. Što se dogodilo u završnici prvenstva?
– Cijele sezone smo bili na pozicijama koje nose kvalifikacije za promociju, a onda smo sve rasuli u zadnja četiri kola. Na žalost, izgubili smo ritam i pali smo na deveto mjesto. Segunda je jako teška liga i svim klubovima je primarni cilj čim prije sačuvati status. Kasnije se kroz sezonu formiraju ostale ambicije.
Iskreno, za nas su kvalifikacije bile realnost, ali nismo uspjeli. Cartagena ima sponzore koji se gomilaju iz sezone u sezonu i sigurno će doći u situaciju da može razmišljati o Primeri. Možda već i iduće sezone.
