RIJEKA Predstavljanje legendarnog Mirze Džombe, najslavnijeg i svakako najpopularnijeg krila u povijesti riječkog rukometa samo je nepotrebno gubljenje vremena i zauzimanje uvijek dragocjenog novinskog prostora. S pravom je nazvan »zlatnom ljevicom«, trofejni as, olimpijski pobjednik i svjetski prvak uz razna druga odličja drugi je najbolji strijelac u povijesti naše trofejne rukometne vrste, iza Domagoja Duvnjaka.

Osvajač je i Lige prvaka, itekako dobro zna što je istrčavanje na parket u onim najvećim utakmicama i što su nastupi na najvećim svjetskim turnirima kao što je Svjetsko prvenstvo, koje tek što nije počelo.

– Naravno da svi mi, koji smo na bilo koji način vezani uz rukomet, samim time uz našu reprezentaciju, nestrpljivo čekamo početak Svjetskog prvenstva – kaže riječki nebeski letač s krila i nepogrešivi matador, čovjek vječitog osmijeha, rado dočekivan u svakom društvu.

– Igra se kod nas, sve to se odvija u Areni Zagreb. Jasno da sam uvjeren kako će dvorana biti puna. I eto, sada nakon ovih triju pripremnih utakmice imamo čak i razloga za optimizam. Naravno da je čovjek, tako sada i ja, uvijek pomalo subjektivan te na sve ovo gledam možda preoptimistično, ali u svakom slučaju naravno da se nadam i vjerujem kako će naši dečki doći do nekog malo kvalitetnijeg rezultata nego što je to bio slučaj u posljednje vrijeme.

Paklena atmosfera

Dvojbe nema kako će tribine u Zagrebu biti pune, čekat će se u toj vrućoj atmosferi da dobar rezultat zapali vatru oduševljenja među navijačima. Mirza se naigrao niza velikih utakmica u ovakvoj atmosferi, kada domaći navijači zazivaju pobjedu dajući svu moguću podršku igračima, ali sve to stvara i itekakav psihološki pritisak koji »neposredni proizvođači« moraju čim bolje podnijeti.

– Naravno da je pomoć s tribina itekako dobrodošla, uz to ona stvara i opterećenje, sve skupa je to dvosjekli mač, Jer, publika te stvarno može nositi, neka energija s tribina stiže i na teren. To je sve tako ako stvari krenu u pozitivnom smjeru. Ali, uzmimo za primjer kada je Poljska bila domaćin SP-a i sa Hrvatskom u najbitnijoj svojoj utakmici prvenstva izgubila je čak s 14 golova razlike, rečeno nogometnim žargonom, »noge su im se odsjekle«.

Tu se vidi koliko puna dvorana može biti i kontraproduktivna stvar. Naravno da u svemu tome moramo biti spremni i fizički i u glavama te bi bilo kojoj situaciji ne smijemo podleći pritisku. Ukratko, treba nam vruće srce, ali i hladna glava. To je ključna stvar. Treba se znati nositi s 15 tisuća ljudi, s pritiskom i tom činjenicom domaćinstva. Eto, vidim da je izbornik reprezentaciju iz Zagreba odveo u Karlovac, vjerojatno da bi imali svoj mir, a ne da ih maltretiraju s različitim glupostima i ulaznicama. Vidim da se radi na svemu, na svim mogućim sitnicama da se momke odmakne od svega.

To i jest najbolji put. Mislim da je konačno došlo vrijeme za nešto dobro. Dvije, tri godine se ova generacija nadopunjuje, usavršava, sada se već i dobro znaju. Većina ovih igrača je odigralo dva, tri prvenstva, gdje je bilo dosta razočaravajuće, ali nadam se i gledam s optimizmom, mislim da je konačno došlo vrijeme da naplatimo te dugove i da ćemo gledati odličan rukomet naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.

Uza sve uvažavanje poruke iz starih turskih vremena, one »boj, ne bije svijetlo oružje već boj bije srce u junaka«, u sportu uz svu srčanost treba i velika kvaliteta. Potencijalni hrvatski junaci je srećom imaju i to na svim pozicijama u ekipi.

– Imamo zbilja dobre igrače, koji su konačno počeli potpisivati za prave klubove. Imamo sada one koji igraju u Kielu, u Vestzpremu, u Parizu. Znači, to je generacija koja bi sada trebala pokazati pravo lice. Sigurno, kvaliteta je tu neupitna jer ne bi ih ti klubovi kupovali da nismo kvalitetni.

Međutim, to što nas prati već duže vremena je neka igra toplo- hladno. Trebamo uhvatiti nužnu konstantu. Smatram da je to ključ za naš uspjeh jer je prvenstvo je dugo, traje petnaestak dana i u tom razdoblju mora se odigrati osam vrhunskih utakmica. Nema onda mjesta za preveliku euforiju nakon svake utakmice, niti nekog velikog plakanja i razmišljanja što je i kako je bilo. Treba biti spreman na sve.

U tih 15 dana na sve moramo biti spremni, slika će se vjerojatno mijenjati iz dana u dan. Javljat će se problemi, ozljede, sve će se to događati kroz Mundijal. Ali, to je to, treba rješavati probleme, ići dalje i kako god znamo dokopati se četvrtfinala te do što bolje pozicije.

Riječani

Gledano iz riječkog kuta uočjivo je riječko »s koljena na koljeno« na desnom krilu, Džomba je dobio nasljednika u Filipu Glavašu.

– Odlično je to. Tu je inače dosta igrača iz Rijeke koji su nositelji igre u reprezentaciji. Letimično gledam, možda ih imamo čak i najviše. Tu su Glavaš, Načinović, Lučin, Pešić, ne znam ima li netko više reprezentativaca. Dobro smo zastupljeni. Naravno, želim im svu sreću, dobru formu i da se dokopaju onoga što bismo svi mi htjeli, a to je polufinale.

Đžomba je pritom promotrio hrvatske »jake snage« s kojima će domaći miljenici započeti teške utakmice na Svjetskom prvenstvu.

– Kada je riječ o trenutnoj formi, udarna snaga nam je desna strana. Tu nema nikakvih problema, i Martinović i Šoštarić, a sada vidimo i Glavaš, u vrhunskoj su formi. To izgleda odlično. Vidim da je velika promenada i da je tu najviše upitnika oko lijevog beka te oko pivota.

Riješimo li tu sredinu u obrani, budemo čvrsti i sigurni u sebe, te da cijelo vrijeme imamo utakmicu pod kontrolom i ne gubimo glavu, mislim stvarno imamo dobru, kvalitetnu ekipu. Do velikog rezultata se pak mora poklopiti stvarno puno toga, onda može sve biti vrhunski.