ZAGREB Po svemu sudeći, Nenad Bjelica je u rekordnom roku uspio podići Dinamo za nekoliko razina više i vratiti boju u obraze svima u Maksimirskoj 128. Modrima je, doduše, na ruku išao teren natopljen od kiše, ali to ni slučajno ne umanjuje vrijednost izvedbe i rezultata dvoboja s Monacom.

Nadmudrivanje dvojice trenera započelo je prije početka utakmice. Iako stalno tvrdi da preferira igru s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, Bjelica je gostima odlučio suprotstaviti formaciju s tri stopera, Maximeom Bernauerom, Raulom Torrenteom i za ovu priliku osposobljenim Kevinom Theophileom-Catherineom, a Adi Hütter je svojih standardnih 4-4-2 pretvorio u 4-2-3-1, ostavivši Folarina Baloguna. Po svemu sudeći, čovjek je naslutio da će Bjelica pokušati popuniti sredinu terena i odlučio se za varijantu koja bi mogla predstavljati adekvatan odgovor na taj potez.

Skoro cijela srijeda je u Zagrebu bila obilježena obilnom kišom koja je sasvim solidno natopila travnjak stadiona Maksimir, no to se, barem na početku, nije osjetilo na igri. Dinamo je stigao do prve prilike iz prekida u 4. minuti, kada je ubačaj Martina Baturine iz slobodnog udarca s lijeve strane izazavao gužvu u kaznenom prostoru suparnika. U jednom trenutku se učinilo da bi to mogao biti gol, ali igrači Monaca uspjeli su izbaciti loptu u polje. Šest minuta kasnije Bruno Petković je potegnuo neprecizne škarice, razigravši maštu domaćih navijača.

Vrlo brzo se ispostavilo da je neprestana kiša ipak ostavila trag na terenu. Doduše, nije bilo blata, ali vidjelo se da lopta malo zapinje u lokvama. Srećom po Dinamo, to se nije dogodilo u 13. minuti, kada se Monacu otvorila iznenadna prilika nakon odbijanca. Tom je prilikom Takumi Minamino loše primio loptu koja je skliznula po travi i skratila mu kut, omogućivši Ivanu Nevistiću efektnu i vrlo zahtjevnu obranu stopostotne prilike. Kiša je bila Dinamov saveznik, i to ne samo u toj situaciji.

Naime, tijekom prvog dijela se stvorio snažan dojam da učestalo usporavanje i zaustavljanje lopte u lokvama ima velik utjecaj na akcije gostiju koji su uporno pokušavali odigrati nešto po tlu. Modrima su, pak, takve okolnosti predstavljale problem zbog agresivnosti jer jsu proklizavanja zbog natopljenog terena svaki malo žustriji start pretvarala u žuti karton. No, sve to je palo u drugi plan tijekom treće minute sudačke nadoknade prvog dijela, kada je Petar Sučić Dinamovu kontru zaključio odličnim golom, začinjenim sjajnim lažnjakom i hladnokrvnom egzekucijom potkopavanjem – 1:0.

Na početku drugog dijela Hütter je umjesto Aleksandra Golovina i Breela Embola na teren poslao Baloguna i Georgea Ilenikhenu. Bio je to ligičan potez jer dvojac koji je započeo utakmicu nije pokazao baš ništa u prvom dijelu. Bjelica, naravno, nije imao razloga za promjene jer njegova momčad je izgledala dobro. Ustvari, jedino je bilo upitno koliko dugo će Dinamova početna jedanaestorka moći držati jak trkački ritam po teškom terenu.

Prvu zamjenu Bjelica je napravio u 63. minuti, kada je Marko Rog ušao umjesto umornog Arijana Ademija, koji je, uz to, imao i žuti karton. U tom razdoblju gosti su igrali bezidejno, a Dinamo se branio disciplinirano i organizirano, koristeći svaku priliku za kontru i polukontru. Jedna takva situacija ukazala se u 66. minuti, kada je Baturina povukao napad, zaljuljao obranu Monaca i poentirao snažnim udarcem s vrha kaznenog prostora – 2:0.

Monaco se pokušavao u utakmicu vratiti na sve raspoložive načine, ali nikako nije uspijevao nadmudriti modru obranu. Međutim, u 74. minuti gosti su ipak stigli do gola nakon kornera, zahvaljujući Nevistićevom teškom kiksu koji je nemilosrdno kaznio Mohamed Salisu – 2:1.

To je bio znak da bi završnica mogla biti itekako napeta. Torrente je u 85. minuti glavom izbio loptu s crte, a nešto kasnije Bernauer je nesmotreno skrivio jedanaesterac, udarivši suparničkog igrača pri pokušaju ispucavanja lopte iz svog kaznenog prostora. Denis Zakaria rutinski je savladao Nevistića u 88. minuti za podjelu bodova – 2:2.