Prvi strijelac juniorske HNL

Mlada Rijekina nada: “Sviđao mi se stil igre Anasa Sharbinija, a danas mi je čast i sjediti na klupi Bijelih”

Denis Frančišković

DEBI I SKORO PRVIJENAC - Niko Gajzler pokušao je nadmudriti Lovru Kalinića/Foto HNK Rijeka

DEBI I SKORO PRVIJENAC - Niko Gajzler pokušao je nadmudriti Lovru Kalinića/Foto HNK Rijeka

Znam da je mnogima sada Rijeka malo pala u očima zbog loših rezultata, ali moramo biti svjesni da smo velik i jak klub. Vjerujem da ćemo se dignuti i krenuti prema gore. Meni je čast samo trenirati sa seniorima, a kamoli biti na klupi i dobiti koju minutu - kaže Niko Gajzler



RIJEKA Nakon kasnojutarnjeg treninga izgledao je iscrpljen, ali nimalo bezvoljan. Kondicijski trener Aris Naglić znakovito je podvukao kako je ovo tek početak, ali Niku Gajzlera, 17-godišnjeg mladog Krčanina, to ne brine previše. U dobroj je tjelesnoj spremi, drži do sebe i najvažnije sporedne stvari na svijetu, a nakon što je već trenirao s prvom momčadi, bez problema se uklopio u rad novog kormilara Sersea Cosmija.


Prošla subota donijela je Niki puno iščekivanja, bio je pomalo i »na iglama«, ali sve u pozitivnom smislu, da bi dan kasnije, u nedjelju, prvi put dobio i šansu u seniorskoj momčadi. I to u Jadranskom derbiju. U trenucima kad Bijelima nije išlo, pokušao je preokrenuti omjer, u 78. minuti zamijenio je Obregona i dobio pljesak podrške, onaj još veći, pomalo uz ovacije, uslijedio je nekoliko minuta kasnije kada je s dvadesetak metara jednu loptu skoro smjestio u mrežu iza Lovre Kalinića.


– Samo dolazak u prvu momčad velika je nagrada za moj trud i rad. Privilegij je debitirati s ovoliko godina u Rijeci – kaže Niko. – Bio sam tri, četiri dana prije na treninzima prve momčadi, a dva dana prije saznao sam i da ću biti u samoj konkurenciji. Pa bilo je malo teže zaspati predzadnji dan, ali sve je išlo svojim tijekom. Sam travnjak? Osjećao sam se normalno, iako je utakmica bila pred tolikim brojem gledatelja i ona koja nosi poseban naboj. Moram priznati da sam bio malo pod dojmom kod ulaska i pljeska, ali kad je prva lopta došla do mene, sve je ušlo u normalu.




U svlačionici je očekivano Gajzlera nakon utakmice dočekalo ozračje koje ne susreće nakon ovosezonskih juniorskih nastupa.


– U juniorskoj momčadi trenutno imamo odličnu atmosferu i rezultate. Jasno mi je da s obzirom na sve takva atmosfera ne može biti u seniorskoj momčadi. Bilo je razočaranja, ali vjerujem da će se dečki dignuti. Stvarno dobro rade, imaju kvalitetu i mislim da je ovo samo prolazna kriza.


Izgaranje


Gajzler nije igrao dan ranije juniorsku ligašku utakmicu protiv Šibenika, jednako kao i Duje Dujmović, a nakon nje u zapisniku za Jadranski derbi našli su se njegovi suigrači Antonie Copuland, Andro Babić i Marino Kukoč, koji su dobili sastav sa Šubićevca (1:0).


– Oni su taj dan nakon utakmice saznali da će biti također u konkurenciji. Baš mi je bilo drago, svi mi čekamo na svoj debi i znam koliko to znači dečkima. Znam da će izgarati sto posto ako dobiju priliku. Spremni su…


Seniorski nogomet nešto je sasvim drugo od onog juniorskog, no prilagodba dobro teče…


– Bio sam nekoliko puta na treningu dok je momčad vodio Dragan Tadić, potom kod Fausta Budicina, a od kada je došao Cosmi, već sam tjedan dana s prvim sastavom. Kako podnosim napore? Ima treninga gdje ti se čini kao da si »ubijen«, ali od toga se može samo profitirati. Želimo svi biti fizički i taktički puno bolji. Mladom igraču je na početku uvijek malo teže, velika je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa, ali dobro se radi i u juniorima, i to nije velik problem.


Niko predvodi juniore Prve HNL, koji su bez poraza drugoplasirani sastav iza Dinama, a i vodeći je strijelac lige sa sedam golova iz isto toliko utakmica.


– Imamo odličnu momčad i vjerujem da smo uz Dinamo glavni konkurenti za naslov. Modri nam dolaze baš za dva kola i bit će to pravi derbi koji želimo dobiti. Dogodio nam se samo jedan kiks u Zaprešiću gdje smo remizirali, dok smo ogled s Rudešom izgubili zbog administrativne pogreške. Imamo puno dobrih igrača, od Bodetića, Kukoča, Babića do Burčula, koji nose momčad.


Reprezentacija


Niku krasi jako dobar osjećaj za gol, prostor i sama realizaciju. Često djelujuje iz drugog plana, iako je klasični napadač.


– Moram još popraviti kretnju među igračima i ulazak u prostor. To se uvijek mora usavršavati. Kao i raditi na slabijoj nozi i brzini. Sad me stvarno ide, osjećaj za gol je jako dobar. Mlada U-19 reprezentacija? To mi je posebna čast, nedavno smo u Sloveniji igrali protiv SAD-a, Škotske i Malte. Zabio sam Amerikancima i Maltežanima i to je poseban osjećaj. U siječnju igramo prvo kolo kvalifikacija i u skupini smo s Izraelom, Finskom i Farskim Otocima. Dvije reprezentacije idu dalje u elitno kolo iz kojeg će pobjednik izboriti Euro. Vatreni? Naravno da ih pažljivo pratim. Seniorska reprezentacija pod vodstvom Zlatka Dalića stvarno dobro igra, mislim da smo čak i bolji nego uoči SP-a 2018. godine.


Karijera Rijekine nade zasad je išla u trokutu Krk – Zagreb – Rijeka.


– Počeo sam igrati na Krku, došao nešto kratko u Rijeku i pet godina igrao u Dinamu. Vratio sam se na Rujevicu 2017. i od tada sam stalno ovdje. Igrao sam još s četiri godine u dvorani u Malinskoj, lopta je uvijek bila uz mene. Poticali su me tata, djed i stric Goran, koji mi je sada trener u juniorskoj momčadi.


Goran Gajzler, nekadašnji igrač Krka, već je znano trenersko ime na Kvarneru. Kako je po Niki raditi pod paskom strica, ima li popusta?


– Odlično. Ali naravno da mi je malo drukčije. Stric sve moje greške gleda na još dublji, dupli način, nema popuštanja i moram davati maksimum, još više nego ostali u tom smislu. Dobro se radi, prava smo klapa, cijeli stručni stožer je jako dobar i vjerujem da ćemo se boriti za prvo mjesto.


Salezijanci


Zanimljivo, Andro Babić, također nadareni junior, također je rodbinski povezan s Nikom.


– Naše mame su sestre, odmalena smo zajedno, sada zajedno igramo i zajedno idemo u srednju školu. Pohađam Salezijansku sportsku gimnaziju. Zadovoljan sam, profesori mi izlaze ususret. Imamo puno izostanaka, u prosjeku oko tri okupljanja reprezentacije po desetak dana i treba sve to nadoknaditi. Sa mnom u razredu je i Andro. Ne, ne sjedimo zajedno, ha, ha… Andro je defenzivno na svojoj poziciji možda i najbolji u Hrvatskoj, a dobar je i prema naprijed te ima jako puno prostora za napredak. Mi smo sad tek u konkurenciji i velika nam je čast i biti na klupi. Vjerujem da ćemo uz dobar rad jednog dana iskoristiti priliku i zaigrati zajedno za prvu momčad.


Većina mladih igrača ima svoje uzore, mnogi nemaju ili to ne žele priznati.


– Kad sam bio mlađi, Cristiano Ronaldo mi je bio uzor dok je bio u Realu. Fascinantno mi je bilo koliko radi i ulaže u sebe. Messi je pak priča za sebe. A kad sam bio mali i s tatom išao na Kantridu, sviđao mi stil igre Anasa Sharbinija. Kao i Nike Kranjčara. Klub? Volio sam posebno Real dok je tamo igrao Ronaldo, sada ga posebno pratim zbog Luke Modrića. No, nekako mi je najdraži Manchester City.


Planovi su uvijek nezahvalni, ali uvijek treba razmišljati što i kako dalje…


– Znam da je mnogima sada Rijeka malo pala u očima zbog loših rezultata, ali moramo biti svjesni da smo velik i jak klub. Vjerujem da ćemo se dignuti i krenuti prema gore. Meni je čast samo trenirati sa seniorima, a kamoli biti na klupi i dobiti koju minutu. Cilj mi je jednog dana postati standardan, a sada hoću li to uspjeti odmah ili ću prvo na neku posudbu, tek treba vidjeti – zaključuje Gajzler.