RIJEKA Rujevica je ostala neosvojiva i nakon prohladne travanjske nedjelje, a mreža Nediljka Labrovića opet netaknuta. Rijekin reprezentativni čuvar mreže nije dobio niti jedan gol ove godine pred svojom publikom, a Rijeka je nastavila impresivni niz pobjeda ovoga proljeća, njih dvanaest, uz jedan poraz od Dinama, te zadržala Modre na istom odstojanju dva kola prije velikog obračuna na Rujevici. Rekla bi većina, manje-više očekivano.

Ipak, kako su to i sami igrači priznali, bila je to teško izborena pobjeda, uostalom, kao i sve ove sezone protiv Gorice. Prvi susret na Rujevici riješio je Marco Pašalić golom na otvaranju utakmice, koju ovoga puta Bijeli nisu otvorili niti izbliza u svom prepoznatljivom stilu. Trgnuli su se u nastavku, Željko Sopić je na šahovskom bojnom polju Rujevice povukao prave poteze, a Marko Pjaca i Mirko Marić svojim su golovima prelomili utakmicu.

U konačnici je na semaforu moglo zasvijetliti i više od 3:0 jer je Gorica krenula na sve ili ništa, ali baš ništa posebno opasno nije se događalo pred Labrovićem koji ovoga proljeća na Rujevici više »statira« nego brani. Razlog leži i u riječkoj obrani koja se dobro uigrala i protivniku ne dopušta puno. Riječani, osim što su prvi na ljestvici, zabili su najviše pogodaka, njih 62, a primili ih samo 20, jednako kao i Hajduk, koji je ispao iz utrke ranije od očekivanog i morat će se zadovoljiti trećim mjestom.

– Bila je ovo manje-više utakmica s istim obrascem koje igramo u posljednje vrijeme, ali i koje ćemo odigrati. Svi protiv nas sad imaju još veći motiv jer smo prvi na ljestvici. Kod nas se možda malo u jednom dijelu utakmice uvuče neka nepotrebna nervoza, a trebali bismo uživati u nogometu – kaže Mirko Marić, napadač Bijelih, pristigao na posudbu iz Monze. – Tako je bilo u prvom poluvremenu protiv Istre i Hajduka, ali mi sve te utakmice prelamamo u našu korist. To je onda pokazatelj snage i karaktera ove mlade momčadi koja je spremna osvojiti duplu krunu ove sezone.

Željko Sopić na poluvremenu je odriješitim korakom krenuo na travnjak i prišao baš Mariću. Bile su to posljednje upute uoči nastavka u kojem je trebalo slomiti Goricu.

– Trener mi je rekao da se samo dobro spremim jer da ulazimo Pjaca i ja. Bilo je u pitanju nekoliko taktičkih zamisli, ništa više. Neki poseban savjet? Pa ne baš, da zabijem gol, ha, ha… Ovaj gol postigao sam spretno i sretno, vidio sam da je stoper dirao loptu, tako da nisam bio siguran je li uopće pripisan meni. Najbitnije je da smo pobijedili jer je ove utakmice najteže pobjeđivati. Svi očekuju ta tri boda, a protivnik se zatvori i nije ga lako probiti. Mi smo to uspjeli na vrijeme i priveli smo utakmicu mirno kraju – dodaje Marić.

Snaga kolektiva

Gorica u prvom poluvremenu Rijeci nije dala igrati. Tjerala ju je u širinu, na daljinske pokušaje i istovremeno prijetila iz polukontri.

– Nisu nas baš toliko iznenadili, ali su jako dobro stajali u bloku. Znali smo da imaju brze igrače prema naprijedi i jako nezgodne u igri jedan na jedan. Tu smo malo imali problema u početku, ali brzo smo to pohvatali i tražili da ih izvučemo iz tog obrambenog bedema. Trebala nam je i strpljivost, što nismo imali cijelo vrijeme i neke smo lopte nepotrebno izgubili. Nisu nas kaznili, sve je dobro prošlo i sada nakon kratkog odmora slijedi koncentracija na Lokomotivu.

Rijeka ove sezone ima mnoštvo džokera, ovoga puta to su bili baš Pjaca i Marić.

– Već sam nekoliko puta naglasio da je kolektiv najjači segmet ove momčadi. Svaku utakmicu netko drugi iskoči, ali dok god pobjeđujemo, nije bitno tko će zabiti gol. Bitno je samo da zadržimo ovaj ritam igre i rezultata.

Bruno Goda opet je imao svoj dan. Nakon gola u Puli, opet je zabio, ali i spriječio da Gorica dođe u vodstvo početkom drugoga poluvremena.

– Istina, Bruno nas je spasio da ne uđemo u minus. Vidjelo se koliko mu je značio gol protiv Istre. Jako puno je dobio na samopouzdanju i na kraju je nagrađen za sav svoj trud – tvrdi Rijekin napadač.

Najbolja utakmica

Rijeka i Dinamo vode mrtvu utrku za naslov, i jedni i drugi ne kriju da žele otići do kraja u borbi za oba trofeja. Rijeka ima dosta svojih prednosti, ali i Dinamo opasno prijeti.

– Za očekivati je do kraja mrtvu utrku nas i Dinama koji ima znanu kvalitetu i roster igrača. Mislim da je veći pritisak na njima. Mi moramo uživati u trenucima u kojima smo prvi i tako razmišljati. Ne smijemo sebi stvarati pritisak nekim imperativom. Svi, naravno, želimo naslov i dat ćemo sve od sebe, ali moramo uživati u treningu i igri i onda iz te opuštenosti izvući najbolje.

Zaliha od dva boda mogla bi se pokazati kao zlatna prednost. Ostane li isti razmak, Rijeci u međusobnom ogledu može igrati i remi tri kola prije kraja prvenstva.

– U tom slučaju, na Dinamu će biti pritisak da nas pobjedi na Rujevici. Vidjet ćemo, bit će to prilika za obje momčadi.

Bijeli u nedjelju gostuju u Kranjčevićevoj kod Lokomotive koja je jako dobra na svom travnjaku, ali ima i svoje imperative u borbi za Europu. Pokazala je to i kup utakmica u kojoj je teško slomljen otpor momčadi Silvija Čabraje.

– Što reći, jako nezgodna momčad. Na Rujevici smo ih dobili dosta lako, i to je bila naša najbolja utakmica ovoga proljeća. Bitno je da budemo pravi i čvrsti na malo lošijem terenu, a onda vjerujem da ćemo se vratiti s tri boda.

Zanimljivo, u redovima Lokosa zapaženo igra i Mirkov brat Mateo. Mirko je svojevremeno već igrao za Lokose, a Mateo im se priključio u siječnju 2021. godine iz redova Širokog Brijega. Igra na poziciji zadnjeg veznog igrača,

– Već smo dvaput igrali jedan protiv drugoga. Navikli smo, ha, ha… Brat je mlađi tri godine, a dođe često i na Rujevicu pogledati moje utakmice kad je slobodan. Zadnjih pet, šest utakmica Lokomotiva je uglavnom igrala prije nas. Sada smo blizu, roditelji su nam u Hercegovini. Za koga navijaju kad igramo međusobno? Mama ni ne gleda te utakmice, tata gleda, ali ne navija ni za koga – zaključio je Marić.

Marić je uglavnom posljednje utakmice počinjao na poziciji središnjeg napadača, ali konkurencija je oštra s Ivanovićem i Obregonom. No, to su slatke Sopićeve brige. Sva tri igrača drugačija su i imaju svoje kvalitete, a u nekim situacijama daju prostor treneru da zaigra i s dvojicom u vrhu napada.