RIJEKA Domagoj Duvnjak, legendarni kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, u mjesecu u kojem se u rodnom mu Đakovu održava manifestacija izvornog narodnog folklora međunarodnog karaktera, slavni Đakovački vezovi, utemeljeni još 1967. godine, s prijateljima iz izabrane hrvatske vrste u Opatiji, turističkoj Meki iz austrougarskih godina, priprema se za Olimpijske igre u Parizu. Već su prvi trenuci po dolasku reprezentativaca u hotel Ambasador, počevši od obraćanja javnosti, dali naslutiti da su kapetan i cijela momčad ozbiljno prionuli poslu, »red, rad i disciplina« su na ovim pripremama sve drugo samo ne floskula.

– Sve je u redu, pripreme su kao svake pripreme. Zna se već da dolaziš na jedno ovakvo okupljanje i da je cilj da se što bolje pripremiš. Znamo svi što nas čeka. Radi se dobro, situacija je dobra – kaže Domagoj Duvnjak, dugogodišnji reprezentativni bek i organizator igre s bogatom riznicom medalja s najvećih natjecanja, uz one na europskim i svjetskim prvenstvima i bronce s Igara u Londonu 2012. godine, slavni rukometni izdanak slavonske ravnice. – Spremni smo, pred nama je samo ovih završnih desetak dana do prve utakmice. Disciplina se pritom podrazumijeva, uvijek je mora biti. Kada se radi, radi se, kada se zeza, zeza se.

Kada je riječ o radu, naravno da je dnevni program reprezentativaca određen u detalje, sve u cilju ispunjavanja svih onih zamišljenih želja kako bi hrvatska vrsta optimalno pripremljena odletjela na veliki pariški turnir. Reprezentativci su pritom sudionici specifične vrste priprema na kojima i rano ustaju po onoj »tko rano rani, dvije sreće grabi«.

Francuski test

– Ovo nam je nešto novo, ja osobno i svi ostali igrači smo se prvi put susreli s ovakvim načinom rada. Primjerice, buđenje je u 6.30 sati, u 7 sati imamo kratku aktivaciju. Odmah je potom doručak, a u 10.30 sati imamo jedini trening u danu, s tim da traje dva i pol sata. Potom smo negdje od ručka, od 14 sati, slobodni cijelo poslijepodne. Izbornik je tako odlučio, smatra da imamo 21 sat do drugog treninga da bi se tijelo oporavilo. Meni to izgleda jako dobro.

U okviru priprema je i kratki odlazak u Francusku, hrvatska reprezentacija putuje danas za Chartres gdje će sutra od 18 sati odigrati pripremni susret s Trikolorima, rukometnom velesilom, olimpijskim pobjednikom iz Tokija.

– Kada je riječ o utakmici s Francuskom, to možete i sami napisati, ha, ha. Što uopće reći o reprezentaciji kao što je Francuska. Čeka nas jaka provjera poslije utakmice s Egiptom koju smo igrali u Varaždinu. Sada nas čekaju Francuzi, aktualni olimpijski pobjednici. Mislim da će ovo biti dobra provjera, koja nam je zapravo i posljednja uoči Olimpijskih igara. Ono što je najvažnije, je da pokažemo dobru igru, a prije svega da se nitko pritom ne ozlijedi. Ali, naglasak je na tome da sada pokažemo ono što smo radili svih ovih petnaestak dana.

Godine lete strelovito što smo stariji, pritom čak i desetljeća promiču. Davno se doima ona 1995. godina, kada je rukometna reprezentacija s riječkim asovima Alvarom Načinovićem i Valterom Matoševićem nastavila najavljivati ulazak među velesile, osvojivši nakon europske bronce srebro na SP-u na Islandu. Da je tada netko rekao da će jednoga dana hrvatski izbornik biti Islanđanin, blijedo bi ga gledali, ali to se dogodilo, valjda sve u skladu s globalizacijskim promjenama. Bilo kako bilo, za hrvatskim kormilom je stručnjak s Islanda Dagur Sigurdsson.

– Vjerojatno da bismo u ono vrijeme nekoga tko bi nagovijestio tu mogućnost svi gledali blijedo, ali došlo je takvo vrijeme da je prvi stranac na klupi hrvatske reprezentacije. Najbitnije je da su svi igrači zadovoljni. Izbornik je pak prošao sve i svašta u karijeri. Koga god da je vodio, imao je s njim rezultate. Nadam se sada da će tako biti i s nama.

Teška skupina

U smiraj srpnja pa do skoro polovice kolovoza pred Hrvatskom su olimpijska pitanja na koja će tražiti odgovore. Olimpijski turnir u skupini A otvara se 27. srpnja utakmicom protiv Japana, koji je donedavno vodio baš Dagur Sigurdsson, dva dana kasnije na rasporedu je susret sa Slovenijom, s Njemačkom se igra 31. srpnja, a potom slijede ogledi sa Švedskom (2. kolovoza) i Španjolskom (4. kolovoza). Četiri najbolje reprezentacije iz skupine idu u četvrtfinale koje se, kao i cijela završnica turnira, igra u Lilleu od 7. kolovoza. Borba za broncu i finale igraju se 11. kolovoza.

– Na Olimpijskim igrama je dvanaest ekipa i bilo bi teško bez obzira koga god da smo dobili u skupini. Imamo jako tešku grupu. Krećemo s Japanom, to je utakmica koja se mora dobiti. Tu su još Slovenija, Španjolska, Švedska, Njemačka, a u svemu tome ono najbitnije je da uđemo u četvrtfinale. To je nekakav primarni cilj. Vjerojatno će Danska i Francuska biti na prvom i drugom mjestu u drugoj skupini, tako da će nam križanje također biti teško. Moje osobno mišljenje je da možemo igrati protiv svakoga, pa da dođu Francuska i Danska, u jednoj utakmici možemo pobijediti. Onako iz daljine izgleda, to svi govore, da je najlakše osvojiti medalju na Olimpijskim igrama, dvanaest je ekipa, odmah slijedi četvrtfinale. Ili uđeš u četvrtfinale i borbu za medalju, ili ideš kući. Ali mislim da imamo šanse.

Razne generacije, kako ona Saračevića, Smajlagića i ostalih iz Atlante te ona Džombe, Metličića, Balića, Kaleba i ostalih »Atenjana«, navikle su hrvatsku sportsku javnost na bombastična slavlja olimpijskih zlata. I navijači, kao i sami igrači, i sada su puni lijepih želja, prognoziranje njihova ostvarenja je druga priča.

– Stvarno je jako teško nešto prognozirati, uvijek kao papagaji pričamo isto. Mišljenja sam da možemo svakoga pobijediti, bilo koju reprezentaciju, isto tako smatram da ako nismo u pravom stanju, možemo od svakoga izgubiti. Vidjet ćemo što će donijeti Olimpijske igre, mi se svi, naravno, nadamo dobrom rezultatu, ako Bog da i da se osvoji medalja. Trebamo ići utakmicu po utakmicu, kao što su vjerojatno govorili svi sportaši u ovih proteklih 30 godina, pa ćemo vidjeti dokud ćemo stići.