S NASLJEDNIKOM - Vladimir i Fran Miholjević/Foto KL-PHOTO
Jonas Vingegaard i Tadej Pogačar definitivno su jedini koji na papiru imaju najveću šansu za pobjedu. Na tom putu može ih spriječiti samo loša sreća - ocjenjuje Miholjević
povezane vijesti
RIJEKA Prije točno 20 godina Vladimir Miholjević vozio je jedini Tour de France, a u konačnom poretku zauzeo je 50. mjesto. Miholjević je u 18. etapi stigao deseti u cilj, čak 23 i pol minute prije pelotona. Pobjednik Španjolac Pablo Lastras vozio je prosječnom brzinom od 49,938 kilometara na sat. Jedna je to od najbržih etapa voženih na Touru u povijesti. Miholjević je tada imao još jednu zadaću, svakoga dana javio se našem listu i diktirao dnevnik utrke.
– Pričekao sam sprinterski cilj i opalio kontru nakon toga. Pobjeglo je nas 18. Prvih 70 kilometara prosjek je bio 56 kilometara na sat… Na kraju je bilo vrlo brzo, a bilo je 3.000 metara visinske razlike po valovitoj cesti. U toj etapi mogao sam napraviti puno više. Jedan vozač napravio je kardinalnu taktičku pogrešku i izgubili smo priključak sa skupinom. Na kraju sam bio drugi u sprintu svoje skupine, iza Talijana Guidija. S obzirom na to da je pobijedio Španjolac Pablo Lastras, mogao sam i ja slaviti.
Ukupna pobjeda pripala je Lanceu Armstrongu, koji je odlukom USADA-e 2012. godine ostao bez svih sedam titula na Touru poslije »najsofisticiranijeg i najuspješnijeg doping programa u sportu«.
– Armstrongu su oduzeli titulu, ali tamo je bilo puno ljudi koji su kasnije suspendirani, čak i drugoplasirani Jan Ullrich. Po meni, kada se nešto događa, u trenutku treba suditi o tome. Ako se sudi kasnije, treba to raditi temeljito. Tada se ne može trenirati strogoća na jednom vozaču, već se mora uzeti veći uzorak. Na kraju je Armstrong priznao, a mi smo saznali koji je to bio sistem. Te godine sam vozio Giro i Tour. Od sebe sam očekivao više na Touru, kao i od čitave karijere. Da sam tada bio svjestan što se događa oko nas i bio u ekipama koje su to provodile, pitanje je što bih napravio u karijeri. No, to poglavlje je završilo.
PRIJE 20 GODINA UOČI TOURA – Vladimir Miholjević/Foto Arhiva NL
Baskija
Biciklistička krema okupila se u Bilbau, najvećem gradu Baskije. Prezentacija momčadi u četvrtak, kada je Bahrain Victorious u pitanju, bila je u znaku sjećanja na Gina Mädera, Švicarca koji je preminuo u bolnici 16. lipnja, dan nakon stravičnoga pada u utrci u svojoj zemlji.
– Poginuo je dečko koji je bio treću sezonu s nama, na način na koji može poginuti svaki biciklist. Ne možeš upirati prstom ni u koga. Sin Fran je tog jutra bio s njim za stolom, zezali su se, vozio je ispred njega i Pella Bilbaoa prije tog zadnjeg brda i kada se maknuo, Gino mu se zahvalio na dobro odrađenom poslu. Fran je poslije pola sata prošao onuda, vidio hitnu pomoć, ali u cilju su mu rekli da je riječ o biciklistu njegove momčadi. Mäder je izletio s ceste pri brzini 80 kilometara na sat…
Fran Miholjević će 2. kolovoza proslaviti 21. rođendan. No, morao je brzo odrasti.
– Poginuo je vozač s kojim je sjedio, startao u utrku, a navečer je složio njegove stvari i stavio ih u putnu torbu i u kamion… Nije mu bilo jednostavno.
Danac Jonas Vingegaard spriječio je lani treći uzastopni trijumf Slovenca Tadeja Pogačara. Ovaj dvojac iz momčadi Jumbo-Visma, odnosno UAE-a, slovi za uvjerljivo najveće favorite ovogodišnjeg 100. izdanja Tour de Francea.
– Oni su definitivno jedini koji na papiru imaju najveću šansu za pobjedu. Na tom ih putu može spriječiti samo loša sreća. Ako njih dvojica budu na biciklima, bit će iznenađenje ako se netko drugi nađe na prva dva mjesta. Bahrein Victorious? Mi možemo imati vozača i prva tri, možemo pobijediti ekipno, etapu, dvije ili tri, osvojiti majicu najboljega penjača.
Možemo puno napraviti. Giro je imao bolje posložene momčadi, kada su u pitanju UAE i Jumbo-Visma. INEOS ima samo jednog vozača koji može konkurirati za vrh, osim Bernala, nitko ne može nešto ozbiljno napraviti. Jedino ako Daniel Martinez bude na razini Gira 2021. godine, a Carlos Rodriguez izvuče sve iz sebe. No, obojica idu u novu momčad u idućoj sezoni.
Tour de France je drugi put u Baskiji. Godine 1992. ugostio ga je San Sebastian. Sada se prve dvije etape voze u španjolskoj pokrajini, dok treća ima start u Baskiji uz cilj u Francuskoj.
– U momčadi imamo dva najbolja Baska posljednjih godina, Mikela Landu i Pellu Bilbaoa. Baskijski ponos… To je nešto posebno. Mi bismo mogli naučiti od njih nešto o tome. Da bi se taj ponos njegovao, treba puno više i bolje raditi i upravljati svojim resursima, a to oni rade. Njihov jezik ne vuče poveznicu s europskim jezicima, a imaju elemente države najstarije u Europi. Njihova je ekonomija najjača u Europi, kao i gastronomija. Tu je najviše restorana s Michelinovim zvjezdicama po površini i po broju stanovnika.
Na ovogodišnjem Touru ukupno će se proći 3.406 kilometara, uz više od 55.000 metara visinske razlike na usponima.
– Ima čak 8.000 metara penjanja više nego lani. Lani je bilo 47.000 metara uspona uz tri kronometra, dok je sada samo jedan kronometar. Ovaj Tour je stvoren za brdaše, kojima kronometar nije jača strana. Atipično, ne kreće kronometrom, već dvjema teškim etapama, sprintom sa 70 do 90 biciklista. Puno je manje transfera nego lani, kada se startalo u Danskoj, a onda se nakon četiri dana putovalo tisuću kilometara u Francusku.
Sada se biciklima ulazi u Francusku. Bit će, dakle, manje dugih i iscrpljujućih transfera, uz puno penjanja i brdskih etapa. Bit će neizvjesno sve do 20. etape, kratke, ali s 3.000 metara uspona, koncentriranih u posljednjih 80 kilometara. Nažalost, mi smo jedna od država u kojima se ne prenosi Tour de France. Utrka će se pratiti u 196 država, a mi nismo među njima.
Kći Lana i zet Josip– Nakon tragedije u Švicarskoj u roku od pet dana morali smo se okrenuti svom životu – kaže Vladimir Mihaljević. – Najprije se oženio Luka Mišović, tehnički direktor CRO Racea i dugogodišnji djelatnik Top Sport Eventsa. Subotu kasnije udala se kći Lana… Je li zadovoljan zetom, hrvatskim reprezentativcem Josipom Juranovićem? – Zet je jako pristojan dečko, svjestan života. Za svoje uspjehe izborio se sam i preuzeo odgovornost. Mislim da i on može biti zadovoljan Lanom, koja dolazi iz sportske obitelji i vjerujem da će oplemeniti njegov život. Vjenčanje je bilo super, održano je u Hotelu Navis. Najvažnije je da oni shvaćaju prave vrijednosti, prolaznost svega, da znaš gdje si krenuo i gdje se možeš vratiti. Lanu smo s 18 godina ostavili u Splitu, a sada treba obraniti diplomski rad za magistricu prehrambene tehnologije. Fran je u istoj branši, nutricionist-tehničar. Odlučeno je u obitelji, a ja imam pravo veta da će njegov odlazak na fakultet malo pričekati, jer čemu zapostaviti nešto u čemu je izvrstan, što bi ga odvlačilo od njegovih snova i dalo mu sigurnost, ali ne i sreću – kaže Miholjević. |
Kostelići
Biciklisti će se penjati u planine kao obitelj Kostelić i ostali skijaši, Courchevel i Col du Galibier samo su neke destinacije.
– Ima teških etapa, ta etapa s ciljem u Courchevelu ide preko Col de la Lozea na 2.304 metra nadmorske visine. To je etapa s ukupno 5.500 metara penjanja… Col de la Loze je izuzetno dugačak i iscrpljujuć uspon, posljednjih pet-šest kilometara izuzetno je strmo. Asfaltirano je 2020. godine, za to izdanje, kada je cilj bio na vrhu, kada smo mi preuzeli inicijativu. Za ovu etapu mobilizirat ćemo cijelu ekipu, osim kuhara i pomoćnog kuhara, kako bi biciklisti svaka tri kilometra imali vodu i ugljikohidrate.
To je za promet zatvorena cesta, čak i za bicikliste. Mi se samo nadamo faktoru sreće, odnosno da će nas izbjeći nesreća. Bit će jako zanimljivo. Moglo bi biti dosta etapa s bjegovima, uz kontrolu Jumbo-Visme i UAE-a. Francuz Gaudu, lani ukupno četvrti, Ekvadorac Carapaz, pobjednik Gira, Australac Hindley, naš Landa… Svi oni dolaze iz ekipa koje traže svoju šansu.
U brojnom »staffu« momčadi Miholjević je »performance manager«, drugi čovjek.
– U početku ću nadgledati da sve organizacijske skupine unutar momčadi homogeno funkcioniraju i u interesu biciklista kako bi oni imali potpuno povjerenje u projekt i ekipu. U samoj utrci bit ću u autu koji će kretati 20-30 minuta prije utrke i davat ću informacije o cesti, opasnostima, smjeru i snazi vjetra, a sve kako bi vozači spremni ušli u neku ključnu fazu utrke gdje ćemo napraviti akciju ili sudjelovati u njoj. Ima dosta posla. Uz razgovore s menadžerima biciklista za iduću sezonu.
Mi smo momčad koja ima dobar imidž. Biciklisti koji su došli kod nas, uvijek su na višoj razini nego prije, a mladi se razvijaju do granica da mogu pobjeđivati u važnim utrkama, kao što su napravili Ivan Cortina, Mark Padun, Sonny Colbrelli, Dylan Teuns, kao što sada rade Santiago Buitrago, Fred Wright… To su naši projekti. Oni koji su otišli, nisu ni sjena vozača dok su bili kod nas. Imamo poseban odnos s vozačima, dobra je vibra, postoji prava suradnja.
Fran Miholjević, prvak Hrvatske u kronometru, morat će pričekati prvi Grand Tour.
– Ušao je u momčad i odmah stekao status vozača kojeg svi lideri žele u utrci. I sada je rezerva za Tour. Pokazao je sportsku inteligenciju koju je iskazivao i ranije, spremnost na razinu utrkivanja na World Touru. On će napraviti lijepu karijeru i može nas razveseliti jako dobrim rezultatima. Nije vozio cestovnu utrku na prvenstvu Hrvatske, sestrino vjenčanje bilo je važnije. To se ne propušta, to ni on nije doveo u pitanje. Bio je brat kojeg sestra može poželjeti na vjenčanju, kao i sestra Tara. Supruga i ja možemo biti ponosni na njih.
Hrvatska može biti ponosna na CRO Race, što se održava od 26. rujna do 1. listopada.
– Bit će zanimljivo, dolaze Lotto-Dstny, Jayco, Israel, DSM, INEOS, Bahrein, prvi put UAE, s Borom zaključujemo ugovor. Etape i ciljevi bit će izuzetno zanimljivi, uz manje transfera. Još moramo definirati neke stvari. Nažalost, ni ovoga puta nećemo krenuti iz Dubrovnika, ali nadam se da ćemo 2024. godine zaista pokazati tu cjelovitost Hrvatske. Posljednji link u lancu stavljen je s Pelješkim mostom.
