Marjan Čakarun

Zadarski centar se vratio u Kvarner 2010: “Kako je moguće da grad kao Rijeka nema prvoligaša?”

Katarina Blažević

Marjan Čakarun/Foto M. LEVAK

Marjan Čakarun/Foto M. LEVAK

Svi mogu vidjeti da je Kvarner ambiciozan i da će ići gore. Mi igrači i uprava smo tu da to ostvarimo - kaže iskusni povratnik na Trsat



RIJEKA Iako Zadranin, Marjan Čakarun može reći kako se ovoga ljeta napokon vratio kući. U Rijeku i Kvarner 2010. Najavljivali su već prošloga ljeta članovi uprave riječkog košarkaškog kluba kako će sezona 2023./2024. biti ona u kojoj će ciljati na povratak u Premijer ligu, ali svejedno je prije mjesec dana pomalo iznenadila vijest kako je iskusni 33-godišnji centar, koji je nosio dres Kvarnera od 2013. do 2015. godine, odabrao povratak u redove ambicioznog hrvatskog prvoligaša ispred ponuda ponekih premijerligaša, ali i inozemnih klubova. Ipak, u odluci je ponajprije presudila obitelj. Marjanova supruga je Riječanka te je košarkašu uz Zadar i grad na Rječini već godinama dom…


– Najlakše je odlučiti kada te obitelj treba, a upravo se to meni dogodilo. Bez obzira na ponude u Hrvatskoj ili van Hrvatske, nije bilo upitno i nije bila dugotrajnog razmišljanja što ću i kako ću. Kći mi ide sada u drugi razred osnovne škole i vidim da sam joj prijeko potreban i tu ne dolaze u obzir ni novci ni ništa drugo. U prvi plan dolazi obitelj i tako je došlo do mog povratka – kaže Marjan Čakarun, koji je proteklih osam godina proveo u inozemstvu, točnije u Sloveniji, gdje je dva puta bio MVP finala, Španjolskoj (ACB liga) i Mađarskoj. U potonjoj se državi ujedno najduže zadržao, čak četiri sezone od kojih je tri proveo u Szolnokiju, dok je prošlu branio boje Körmenda. I s ekipom je uspio na kraju zauzeti odlično treće mjesto u prvenstvu, iako mu je to bila jedna od rijetkih sezona koju je završio s učinkom manjim od 10 poena i pet skokova po utakmici.


Pomak


– Što se moje igre tiče, prošlu sezonu su dosta utjecale i neke odluke koje nisu vezane uz mene, odnosno zbog ozljeda smo morali mijenjati pozicije i naći zajedničku sliku da se što bolje klub afirmira i završi na što boljoj poziciji. Körmend je inače gradić od 15 tisuća stanovnika, ali svi žive za košarku i prate je, svi očekuju da ćeš osvojiti prvenstvo, iako tu ima jako puno drugih ekipa koje su budžetom tu negdje kao sredina ABA lige, a čak i više od toga. Nije baš to samo tako… Ipak u košarci u 90 posto slučajeva priča novac. Mi smo prema budžetu bili negdje na sredini ljestvice, ali na kraju je ispalo sve super jer je cilj, bez obzira na novac, i bio biti u prve tri ekipe Mađarske. Europska košarka? Puno puta sam se dotaknuo usporedbe s Hrvatskom. Ovaj bazen talenata koji Hrvatska ima ne iskorištava pravilno. Treba ga razviti kroz svoju domaću ligu, kroz domaće klubove. Hrvatska dosta kaska recimo za Mađarskom. Nepojmljivo je da Mađarska ima toliko bolje organiziranu ligu nego Hrvatska. Ali moram naglasiti da je zadnje dvije godine vidljiv neki pomak, mislim da hrvatska košarka izlazi iz toga i evo, i reprezentacija je sada napravila neki rezultat, a ona je ogled lige.




Prvi put u svojoj karijeri Čakarun će imati podosta drugačiji cilj sa svojom ekipom, a to je iz drugog ranga vratiti Kvarner u elitno društvo hrvatske košarke.


– Malo sam pratio klub radi dečki koji tu igraju, radi Štembergera koji mi je već bio suigrač i koji mi je prijatelj. Bez lažnih skromnosti, mi ove godine moramo ući u Premijer ligu kako god to znamo. Imamo roster i uvjete, praktički imamo sve da osiguramo tu ligu. Naravno, odlučuje tu dosta toga, vrlo je važna i sportska sreća, a kvalitetu sigurno imamo i idemo k tome.


Čakarun je s Kvarnerom ugovorno vezan do svoje 35. godine, a u razdoblju je kada već polako može razmišljati i o karijeri nakon one igračke.


– Neka druga funkcija u klubu? To je na upravi, a moja želja je sigurno što dulje zadržati se u Kvarneru, jer Kvarner je u mojoj karijeri bio taj elevator koji me dignuo i odakle sam otišao igrati u inozemstvo. Bez obzira što sam rođeni Zadranin i što je Zadar moj matični klub, smatram i Kvarner također svojim. Naravno, planiram živjeti u Rijeci i što duže biti uz klub, pomoći mu sada igrački, a nakon toga ćemo vidjeti što će i kako će biti dalje.


Zadar


Čakarun će se uskoro s Kvarnerom nakratko vratiti i u Zadar. Riječani će 1. rujna protiv Šibenke odigrati polufinale tradicionalnog turnira u čast tragično preminulog košarkaša Zadra Tomislava Kneževića, dok drugi polufinalni par čine domaćin Zadar i sinjski Alkar.


– Naravno, pratio sam Zadrovo osvajanje titule i jako me to razveselilo. Napravili su fantastičan posao i u domaćem prvenstvu, ali i u ABA ligi. Moramo prvo dobiti Šibenku da bih sada zaigrao protiv njih, ali sigurno bi to bilo lijepo, uvijek su tu emocije i jedan poseban osjećaj kada igraš protiv ekipe s kojom si odrastao. Ipak, ja sam igrač Kvarnera, a i Kvarner je jednako »moj« klub.


U prvom kolu Prve lige Čakaruna, Štembergera i ekipu čeka Kruno Simon. Svakako će tu biti zanimljivih okršaja tijekom sezone…


– Mislim da ova Prva liga nije dugo godina bila jaka kao sada. Neće biti lako, ali mi imamo ciljeve koje kanimo ostvariti. Svi mogu vidjeti da je Kvarner jako ambiciozan i da će ići gore. Mi igrači i uprava smo tu da to ostvarimo. Već deset godina živim u Rijeci i uvijek razmišljam kako je moguće da Rijeka kao grad nema standardnog i čvrstog prvoligaša, ali nadam se da će se to brzo ostvariti jer grad to zaslužuje – zaključuje Marjan Čakarun.