RIJEKA  Košarkaši Kvarnera 2010 velikom su pobjedom nad liderom i aktualnim prvakom Zadrom zaključili prva dva kruga FAVBET Premijer lige i sada čekaju raspored za konačnih 11 kola. U finišu sezone cilj će biti zadržati mjesto u prvih osam i tako u povratničkoj premijerligaškoj sezoni izboriti doigravanje za prvaka. Igračkim rosterom, Kvarner to definitivno i zaslužuje te očekuje. Pokazao je to i protiv Zadra. Riječani su i dalje bili oslabljeni jer je playmaker Paolo Marinelli odgledao utakmicu s klupe, potegnuli su ovoga puta igrači s visokih pozicija, ali još jednom je svoju ulogu odlično odradio i razigravač Toni Jelenković, koji je krenuo s klupe.

– Jelenković nas je stabilizirao i kada sve stane, on pogodi teške šuteve i to je sigurno bio X faktor u ovoj utakmici. Moramo spomenuti i Ogrizovića, koji je odradio vrhunski posao, imao je sedam asistencija i jako je kvalitetno odradio obranu. Jer oni zapravo na poziciji playmakera nisu bili dobri, Kalajžić se ozlijedio i drugi su igrači onda morali uzeti njegovu ulogu. Mi smo tu onda pritisnuli i došli do samopouzdanja. Ali, ne bih dijelio momčad, i visoka i niska linija je odradila vrhunski posao – govori trener Kvarnera 2010 Ante Nazor.

Riječani su konačno u ovoj utakmici stali i na isforsiranim tricama, u proteklih pet, šest su utakmica promašivali u prosjeku 20 dalekometnih šuteva.

– Ovo je ekipa koja se još traži i uigrava jer je prvi put da smo u zapisniku bili kompletni, a sada će se i Marinelli početi priključivati. Popravili smo dosta obranu, imamo momčadsku igru i primili smo i manje poena, tako da se protivnik nije mogao razigrati. Daj Bože zdravlja i kada smo kompletni, možemo svakome biti jako neugodni i to je ono što očekujem u trećem krugu.

Oscilacije

Prvih 22 kola povratničke premijerligaške sezone za Kvarner nije lagano opisati. Bio je tu odličan start i liderska pozicija na ljestvici nakon šest kola, potom je došlo do pada u igri i šest uzastopnih poraza. Onda su Riječani iznenađujuće pobijedili Split, da bi samo dva kola kasnije u Zaboku izgubili s 27 poena razlike… Oscilacije su bile brojne, a jesu li razlog bile isključivo ozljede ili i nedostatak motivacije protiv »slabijih« ekipa?

– Dugo sam trener i stvarno nisam ovo doživio, da smo imali stalne havarije. Kontinuitet rostera donosi i kemiju među igračima i to neko povjerenje, uigranost… Sad se prvenstvo bliži kraju, a mi tek idemo prema tom nekom stupnju uigranosti što se tiče obrane i protoka lopte. Mislim da ćemo doći do toga i najbitnije je da imamo taj kontinuitet u zdravlju i onda će naša prava kvaliteta izaći na vidjelo. Ali, sve te oscilacije su u okviru očekivanoga. Liga je nikada izjednačenija i znali smo to od početka. Nakon dugo godina smo se i vratili u prvi rang i sve to nosi vrijeme prilagodbe. Volio bih da se trenerski vidi rukopis i da se dečki uigraju, da dođemo na gornju granicu naših mogućnosti. Taj Zabok, evo, to je Marinellijeva posljednja utakmica u kojoj je već bio načet i praktički na jednoj nozi. Ogrizović je tu bio ozlijeđen, koji inače pritišće, a tek se Bile vratio iz ozljede. Sve je to stvar kontinuiteta rostera i treninga. Ova ekipa nije imala mikrociklus od deset dana jakih treninga i zato će nam sada ovo razdoblje, jer igramo tek 12. ožujka, dobro doći. Mislim da je to glavni uzrok i da ćemo se stabilizirati.

Usred košarkaških zbivanja u Hrvatskoj, s Antom Nazorom se vrijedi osvrnuti i na hrvatske košarkaške reprezentacije jer je upravo Splićanin kao izbornik bio kretator nekoliko posljednjih medalja na velikim natjecanjima mlađih kategorija. Preciznije, od 2011. do 2015. godine Nazor je s Hrvatskom U-16, U-17, U-18 i U-19 osvojio pet medalja, od toga titulu europskog prvaka s kadetima 2011. godine.

U toj su generaciji bili i Mario Hezonja te Kvarnerov Paolo Marinelli, kao i Zadrov Karlo Žganec. Izuzev njih trojice, teško je pronaći nekoga u ostatku ekipe koji danas uopće profesionalno igra košarku. Gdje su nestali nekadašnji europski prvaci i zašto danas, osim Hezonje, ne predvode seniorsku reprezentaciju?

– Nešto je i do njih, nešto do klubova, a rekao bih najmanje do Saveza. Dubok je problem. Generalno u sportu, kontinuitet nečega je najbitniji. Ona U-19 reprezentacija s kojom smo 2015. godine bili drugi u svijetu je rekao bih najjača imenima. Zubac koji dominira na centarskoj poziciji u NBA ligi, Žižić, Božić, Filipović, Badžim, Bender… Imamo igrače, ali sada kada je reprezentacija došla u loše stanje, kada gledamo koliko smo promijenili igrača, koliko smo žrtvovali izbornika, koliko smo žrtvovali playmakera… Moramo se odrediti za jedan roster, jednog čovjeka i njegov stožer. Ako i dođe loš rezultat, moramo stati iza toga.

Dobar posao

Hrvatska košarkaška reprezentacija prvise put u povijesti nije plasirala na EuroBasket. Neki traže izbornikov odlazak…

– Mislim da Josip Sesar radi dobar posao, a mi smo svjetski prvaci da mijenjamo i žrtvujemo ljude. Treba i tu imati kontinuitet struke i rostera. Mislim da imamo kvalitetu, imamo mlade igrače koji imaju potencijala poput Kučića, Sikirića, Buljana, Krajnovića… A onda imamo i igrače u NBA ligi i Euroligi. To je samo pitanje jedne pozitivne energije, da to opet dođe na jedan svjetski vrh. Kada sam vodio sve te selekcije kadeta i juniora, mi smo zaista bili svjetski vrh. Šarića sam kao kadeta priključio juniorskoj vrsti i dao mu najvažniju ulogu. Onda je došao Hezonja, pa generacija Žižić, Bender… To su nositelji igre i sada da se priključe mlađi, da ne lutamo puno što se tiče struke, to bi bilo to. Ja sam uvijek optimist i strašno me nervira negativa.

Od 2011. do 2015. osvojili smo pet medalja, potom zlato i 2018. godine, kada je Roko Prkačin proglašen i MVP-jem Europskog prvenstva, a u najboljoj je petorci bio i Boris Tišma. Sedam godina kasnije, sve mlađe reprezentacije Hrvatske su u B diviziji…

– Bilo je i tada nekih određenih padova. Ja sam kao mladi trener dobio šansu jer su neki ugledni treneri ciljali generaciju za medalju, a »prljavi posao« se davao mladim trenerima. Ja sam krenuo s 1992. godištem i svi su govorili da ćemo ispasti u B diviziju, a završili smo na petom mjestu EP-a i plasirali se na Svjetsko prvenstvo. Tako da je bitno i kojega ćeš čovjeka izabrati, iza kojega stati i uložiti u mlade trenere. Ima i mladih trenera, talentiranih igrača, ali sada je i na klubovima da im omoguće pravilne programe za razvijanje i uvjete rada.

Prijelaz iz mlađih kategorija u seniore donosi još jedno osipanje talenata.

– Sada smo došli na klubove. Mene tu srce boli što Andrija Jelavić mora preko srpske Mege ići u ozbiljne klubove, isto kao i Karlo Matković, danas NBA igrač. Vrijeme je da neki klub u Hrvatskoj sazrije za takve programe i krene reprodukcija igrača i nadam se da će to biti Kvarner 2010. Srbija? Ovo što oni rade, to smo u Jugoplastici radili prije 30 i nešto godina. Nisu oni pametniji, samo su nastavili raditi te stvari što smo svi nekada radili u bivšoj državi te otvarali prostor talentiranim igračima. Nema tu velike pameti, to je jedan mukotrpan rad s kojime se treba uhvatiti u koštac – zaključuje Ante Nazor.