Eugen Tončinić/S. DRECHSLER
Izmjenjuju se ljudi, generacije, tu se uvijek nešto događa i to - dobro. Postavljeni su dobri temelji. Dok se radilo i na Vidikovcu, dok nije bilo velike dvorane, odnos prema košarci i ta ljubav bili su posebni - kaže Tončinić
povezane vijesti
KASTAV Uz Kastafsko kulturno ljeto, Kastav ima i svoje košarkaško ljeto. Trener Eugen Tončinić okupio je dvije skupine košarkaša, mlađe i starije, među kojima su švicarski reprezentativac Roberto Kovač, Dino Stipčić, Dorian Benković, budući sveučilištarac na Hardingu u Arkansasu, Edi Bešić, povratnik poslije ozljede ruke…
– Svake je godine ovako ili slično, uvijek se ljeti radi. Maksimalno koristimo ovu dvoranu, u kojoj se može dobro raditi. Velika je, ima puno koševa, a nije ni prevruće. Uvijek je ugodnije nego vani – kaže Eugen Tončinić.
Došli su s Islanda, iz Švicarske… Domaći igrači željni rada također ne miruju.
– Splet okolnosti. Međutim, postavljeni su dobri temelji. Dok se radilo i na Vidikovcu, dok nije bilo velike dvorane, odnos prema košarci i ta ljubav bili su posebni. Izmjenjuju se ljudi, generacije, tu se uvijek nešto događa i to – dobro.
Pravi odnos
Lani je u Kastvu trenirao 19-godišnji Mario Nakić, član Reala i sin Ive Nakića, sada je prva zvijezda Roberto Kovač.
– Igrači su zadovoljni i vraćaju se. No, moram priznati da je puno lakše raditi s dobrim igračima. To je poput vožnje dobrog automobila. Ono što im pokažeš, ili već znaju ili brzo shvate. Ti treninzi su uživancija i ta dva sata brzo prođu. Dečki dolaze s osmijehom, paze na prehranu, istežu se, imaju dublji odnos prema sportu.
Andri i Frodo stigli su na Kastav s Islanda
Frodi i AndriFrodi i Andri su sedamnaestogodišnjaci s Islanda. Sami su zaradili džeparac za put i smještaj da bi mogli trenirati u Kastvu. – Naš trener Dino Stipčić govorio nam je na Islandu o ljetnom kampu u Kastvu i prilici za mjesec dana treninga kako bismo bili bolji. Sviđaju mi se treninzi, stvarno postajemo bolji. Ujutro se trenira, poslijepodne smo svi zajedno na plaži. I to nam se sviđa. Jedino je za nas malo prevruće. Kada je preko 30 stupnjeva Celzijevih, radije ostanemo doma, u klimatiziranom prostoru. Zašto košarka? U našem je gradu sve popularnija, a nema ni rukometa. Mogli smo birati između nogometa i košarke. Moj je izbor bio očit – kaže Frodi. – Ja sam deset godina trenirao nogomet, ali prekinuo sam zbog košarke. Sada smo obojica uzela ljetni posao da bismo zaradili novac za ovako nešto. Ovo je za nas jedno novo iskustvo – kaže Andri. |
Nakon »elite« na red dolaze mlađi.
– Ostajem još četiri, pet sati u dvorani. Razmišljam što bih radio ljeti da sam klinac. I tako postupam. Zato djeca imaju treninge svaki dan, a poslijepodne se ide na more. Svi zajedno. Jako je sadržajno i većina reagira pozitivno. Baza nam je Morski prasac, stadion Kantrida, a roditelji jednog djeteta imaju trampulin pa napravimo trening, djeca se iskaču, izmore. Odigramo i nogomet… Znam i to da djeca po dolasku doma odmah zaspu. Bolje je da se bave sportom nego da su doma uz kompjuter.
Kastavci su prošle sezone, prekinute pandemijom koronavirusa, bili u donjem dijelu ljestvice Druge lige, nakon što su lani bili u kvalifikacijama za Prvu ligu. Ali, opet hvataju zalet.
– Svakih nekoliko sezona događa nam se smjena generacija. Najteža je ta prva sezona i dobro smo je odradili. Nažalost, korona nam je uzela posljednjih pet, šest kola, ali iduće sezone možemo samo biti bolji. Mi smo već dvaput mogli ući u Prvu ligu po plasmanu jer su neke ekipe odustale, ali to nije naša ideja kluba. Nama seniori služe za razigravanje kadeta i juniora, a kada prerastu klub, idu dalje. Mi smo svoje napravili. Iduća sezona? Možemo očekivati dobar Kastav. Tu se ostavi toliko energije, da se može vratiti dvostruko. Teško je prognozirati, ali bit će tu igrača koji će za koju godinu imati što reći u riječkoj košarci pa i šire. No, pitanje je kakva će biti situacija s koronavirusom. Sve je dosta neizvjesno i ljudi sve manje planiraju. Pauza će trajati od 1. do 15. kolovoza. Imamo jako dobru kadetsku i mlađekadetsku momčad, dječake, sve za vrh regije. Mi smo Sizif, a taj kamen kreće. Marin Miletić? Poručio je da će i iduću sezonu biti u momčadi, bez obzira na saborski mandat.
Marin Miletić? Poručio je da će i iduću sezonu biti u momčadi, bez obzira na saborski mandat – kaže Tončinić
Eugen Tončinić je više od dva desetljeća u Kastvu. Je li možda došlo vrijeme za neki premijerligaški projekt?
– Razmišljao sam puno o tome. No, volim imati jedan unutarnji mir, a to imam u Kastvu. Okruženje je dobro, a većinu vremena posvećen sam treninzima i radu. I nekako su mi ljepše priče o onima koji su pustili korijenje i onda brali plodove nakon 15-20 godina. Draži su mi Popović i Obradović, koji su dugo u istim klubovima, od tog menadžerskog pristupa, koji je trenerima nametnut, kada moraš odmah napraviti rezultat s deset novih igrača. Sada se puno stvari preskače, a ja više volim raditi na duge staze.
Nagrada
U Kastvu su to prepoznali, Tončinić je lani bio proglašen za najboljeg sportskog djelatnika Grada Kastva.
– Ta mi nagrada puno znači, ona je za sve nas koji radimo s djecom.
Roberto Kovač: Kroz zabavu poboljšavamo našu igruRoberto Kovač, 30-godišnji švicarski reprezentativac, koji je dio prošle sezne proveo u Ciboni, jedan je od onih koji je dio ljeta odlučio provesti trenirajući u Kastvu. – Potpisao sam za Ženevu, koju vodi Riječanin Andrej Štimac, nekad igrač Zadra i Cibone. Potpisao je na dvije godine i pozvao me. Rekao mi je da je Tončinić dobar trener koji voli košarku i da bi rad u Kastvu mogao biti koristan za mene. Radi se stvarno dobro… Uvijek je zabavno, nije kao da je samo posao. Kroz zabavu poboljšavamo našu igru. Prošle godine radio sam u ovakvom kampu na Nafti kod Štimca, godinu prije toga bio sam na Zlatiboru. Volim održavati formu. U Ciboni je bio od rujna do prosinca prošle godine. – Jako dobro iskustvo. Vidio sam puno različitih stvari, jako dobre i one malo manje dobre. Vidio sam kako se radi i mislim da će mi to biti jako dobro iskustvo. Roberto je dolaskom u Kastav došao u županiju svojih roditelja. – Majka mi je iz Dražica, Grobničanka, a otac je iz Crnoga Luga. Oni su u Švicarskoj, u Ticinu, od 1985. godine. Zašto košarka? Počeo sam s judom, trenirao sam dvije godine, ali otišao sam na jedan košarkaški trening i zavolio taj sport. Ženeva je novi izazov. – Mislim da će momčad biti jako dobra, potpisao je i Ivanov, bivši igrač Zadra. Igrat ćemo više europski, bit će dobra atmosfera i dobro će se raditi. |
Sada radi i s mladim Islanđanima…
– Došli su zahvaljujući Dinu Stipčiću, našem igraču još iz doba Vidikovca, koji se sjetio staroga kluba i starog trenera. On sam trenira s nama, ali doveo je Andrija i Frodea. Sviđa mi se njihov odnos. Radili su dva-tri mjeseca da bi u Hrvatskoj igrali košarku. Oni su uložili svoje novce da bi dvaput dnevno trenirali, imaju i kondicijski trening. Volio bih kada bi dio toga poprimila i naša djeca, koja dosta toga olako shvaćaju. Jon Arnor Stefansson je najbolji islandski igrač, a vjerojatno je malo tko ovdje čuo za njega. A Andri i Frode su uložili u sebe i košarku. Kod nas moraš igrača potezati za rukav… Island ima drugačiju kulturu, djeca se ranije osamostaljuju, ulažu u sebe dok su mladi.
Pandemija koronavirusa je promijenila način fukcioniranja kampa, Tončinić i društvo paze na preporuke i upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
– Svlačionice se ne koriste, nastojimo da nije više od dvadesetak igrača u dvorani, koja je velika. Na ulasku u dvoranu se dezinficiraju ruke, dezinficiraju se rekviziti… Ako sada odustanemo, najesen više nema sporta. Slušam i roditelje, i oni smatraju da život ne smije stati. Ono što možemo – radimo.
