RIJEKA Mjesec i pol nakon ulaska Gorana Ivaniševića u Međunarodnu tenisku kuću slavnih, još jedan Splićanin ulazi u vječnost ulaskom u Memorijalnu košarkašku kuću slavnih. Toni Kukoč, pionirski prvak Dalmacije, ali u stolnom tenisu, koji je pobjeđivao i Zorana Primorca u mladim danima, a s 11-12 godina završio u Hajduku i upao u selekciju, ipak je završio na Gripama, a na kraju u – Kući slavnih.

U noći sa subote na nedjelju, a ceremonija počinje sat iza ponoći po srednjoeuropskom vremenu, Kukoč će postati peti Hrvat u košarkaškoj Kući slavnih. Krešimir Ćosić uvršten je postumno 1996., kao i Dražen Petrović 2002. godine. Pet godina kasnije zbog trenerskih dostignuća u Kuću slavnih ušao je Mirko Novosel, a prije tri godine Kukočev reprezentativni i klupski suigrač Dino Rađa. Kukoča, trostrukog klupskog prvaka Europe i trostrukog NBA prvaka s Chicago Bullsima, na svečanosti će pratiti 85-godišnji vlasnik Bullsa Jerry Reinsdorf te najveći od najvećih – Michael Jordan.

– Larry Bird je promovirao Dina Rađu, dok će Tonija uvesti Michael Jordan, jedan od najboljih sportaša svih vremena. To je impresivno, što govori o Tonijevim igračkim i natjecateljskim kvalitetama – kaže Slavko Trninić, profesor i učitelj košarke, znanstvenik i trener koji je ostavio dubok trag u razvoju obojice igrača.

Umijeće dodavanja

– Kukoč je bio atipičan kao igrač, nastavak profila izvedbe koju je započeo Krešimir Ćosić. Toni je s druge strane kreativno nesebičan i imao je, što je važno, inovativnu kreativnost. Zbog tih obilježja mogao je biti stvaratelj igre izvan modela taktike igre koju postavljaju treneri, a to su upravo najveći igrači, tu uopće nema diskusije. On nije imao vještinu, već i umijeće dodavanja. Ne samo to, Toni je igrao vrhunske utakmice u uvjetima najvećeg natjecateljskog stresa. To obilježava »match winnera«.

Kukoč je to bio od juniorskih dana. Amerikancima je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. ubacio 11 od 12 trica u skupini… Triput je bio prvak Europe s Jugoplastikom, triput prvak NBA lige s Chicago Bullsima, Jordanom i Pippenom. Srebrni na OI-ju 1992. godine, brončani na SP-u 1994. godine.

– Vidio sam ga prvi put kada je imao 16 godina. Uočio sam da ima polivalentne dispozicije i da je grijeh kanalizirati ga na jednu poziciju. Na temelju te interpretacije njegovog potencijala, postavio sam temelje treninga koji ne mogu trajati dva sata ujutro ili dva sata poslijepodne. Toni je imao veliki volumen rada kako bi usvojio i razvio polivalentnu tehniku, taktiku i igru. Zato smo trenirali šest do deset sati dnevno. To je bilo jezgro pristupa kada su u pitanju splitski igrači Toni, Rađa, Sobin, Perasović…

Tonijeva košarka bila je poezija. Mogao je igrati sve, zabijati izvana i iz reketa, ali njegove asistencije bile su nešto posebno. Lopte s očima.

– Kada imaš takvog igrača, učiš ga da njegov položaj na terenu određuje njegovu ulogu u igri. Kada je na vrhu, tada je razigravač. Toni je bio prvi nakon Ćosića, koji je igrao poput razigravača na pozicijama na vrhu napada, na visokom postu, ali i na unutarnjim pozicijama, jer je vidio rupe u obrani. Učen je da vidi, napada i stvara prazne prostore u obrani. Kod Ćosića to je bilo jednostavnije, kod njega je napad pomaganje i otvaranje rupa, dok je obrana pomaganje i zatvaranje rupa…

Ništa nije bilo slučajno u Kukočevoj karijeri. Veliki utjecaj imao je baš Trninić, trener Žutih od 1984. do 1986. godine.

– Kada imaš takav profil igrača, tada treba stvoriti igrača koji je u stanju skinuti loptu, imati, po Krešinim riječima, siguran i brz prijenos lopte te imati različite vrste završetaka akcija u tranzicijskom napadu i pozicijskoj igri. Za takvo nešto nužan je repertoar osnovnih i naprednih vještina. Kada imaš takvog igrača, možeš paralelno s razvojem vještina razvijati i principe razumijevanja igre, sposobnost prepoznavanja i predviđanja poteza u igri, poučavaš ga da prepoznaje i kažnjava »mismatch« situacije na terenu. O njegovoj selekciji dodavanja i prodora stvarno ne treba zboriti, kao ni o selekciji šuta.

On je uvijek poštovao svoj šuterski rang, poštovao je individualni i timski ritam šuta svojih suigrača, uvijek svjestan trenutačnog rezultata i vremena na semaforu, što znači da je imao i kontrolu vremena i reakcije. Ono što je njegovo najveće obilježje, kao i kod Ćosića, što ih označava, ritam je suigrača i trajanje napada. Oni su prosječne igrače činili natprosječnima, natprosječne izvrsnima, a izvrsne superiornima u određenim intervalima utakmice. Takvi igrači su potencijal momčadi uvijek činili većim nego što on ustvari jest. Normalno, što je najvažnije, kako odigrati završnice s obzirom na rezultat i kako ih dobivati.

Brzo odrastanje

»Trninić nam je dao osnove kakve nam nitko nije mogao dati, napravio nas je igračima. Trenirao nas je da možemo igrati na svih pet pozicija i olakšao rad onima poslije njega«, rekao je Kukoč u Splitu, kada je konačno saznao da ga čeka mjesto u Kući slavnih.

– Ušao je 4. travnja 1984. među seniore sa 16 godina i imao je brzo odrastanje jer je uz sebe imao učitelja košarkaške igre. Razvijao je iskustvo uz starije, zrelije igrače, što je izuzetno važno. I Luka Dončić je imao brzo odrastanje, već s 22 godine ima impresivnu karijeru. Ono što je esencijalno kod Tonija, postigao je najvišu razinu momčadske obrane i napada nakon Ćosića, koji je bio obrazac polivalentne igre. One treće sezone osvajanja europske krune, kada je Žute vodio Željko Pavličević, Toni je igrao impresivnu timsku obranu, kontrolirajući reket s dva koraka. Krešo je bio avangarda, Toni je nastavio tu multidimenzionalnost igre.

Bio je to početak, ostalo je povijest. Velika karijera završava nekako ulaskom u Kuću slavnih, iako Toni ostaje uz košarku i Bullse.

– Teško je tako nešto predvidjeti jer to ovisi o nizu okolnosti, hoće li karijera biti usmjeravana da ulaziš u velike momčadi i ostvaruješ svoj potencijal. Ako gledaš Kukoča i njegovu stvarnu kvalitetu u igri, on neumitno spada u vrh NBA i danas. Kada bi se procjenjivalo 20 kriterija, koji su temelj za procjenu stvarne kvalitete u obrani i napadu, on bi danas sigurno bio među tri najbolja igrača. Kada vidiš takav potencijal, igrača koji može igrati na svih pet pozicija, tada možeš konkretno i procijeniti njegov kontinuitet karijere. Ali ne možeš procijeniti koliko će NBA naslova osvojiti poslije tri Lige prvaka.

Trninić može biti ponosan. Radio je s dva člana Kuće slavnih i imao veliki utjecaj na njihovu karijeru, dok je na njega najviše utjecao treći član – Krešimir Ćosić.

– Dino je bio u Zadru na promociji njegovog filma. Za kolegu Bezelja rekao je da ga je prvi uveo u dvokorak, dok sam ja jedan od trenera kojem najviše duguje u razvoju karijere. Osoba koja ti je otvorila mogućnost da stekneš na razini prenaučenosti ili visokoga automatizma vještine i principe razumijevanja igre, koja ti je omogućila razvojni kontinuitet treninga, dala ti je korijene izvedbe za cijelu karijeru. Najvažnije su one osobe koje su ti dale korijene igre – zaključuje Trninić.