RIJEKA  Dan nakon košarkaškog spektakla u zagrebačkoj Areni svi koji su ga uživo ili preko televizije popratili složili su se u jednom. Najljepši i najemotivniji trenutak događaja kojime se obilježilo 60 godina od rođenja Dražena Petrovića bio je onaj kada se upravo on putem holograma »obratio« publici, u trenutku dok je na parketu bila srebrna generacija iz Barcelone 1992. godine. Umjetna inteligencija zaslužna je što smo imali mogućnost čuti glas Dražena i vidjeti ga još jednom u dresu Hrvatske. Rasplakalo je to Draženovu obitelj, suigrače, ali i Luku Dončića.

Posebno je emotivno ipak bilo generaciji koja je te 1992. igrala finale Olimpijskih igara protiv američkog Dream Teama, između ostaloga i Riječaninu Aramisu Nagliću. Dva dana brzo su proletjela, Naglić se sljedeće jutro vratio u Bratislavu i treninzima njegova Intera.

Arami Naglić/Foto PIXSELL

– Definitivno je to bio najljepši dio. Emotivno je bilo i zbog tog holograma koji je prikazan i prilično atraktivno napravljen, ali i zbog toga što smo pozdravljeni od publike. Taj osjećaj da nas se još pamti, iako vjerujem da je manjoj djeci to daleka povijest. Puno godina je prošlo od Olimpijskih igara 1992. godine. Ali to što smo bili zajedno tamo i zaista smo bili dobra klapa, samo to je bilo emotivno, a još onda kada se doda pojavljivanje Dražena i cijeli ambijent, to je definitivno dirljivo – kaže Aramis Naglić.

Lijepa manifestacija

Košarkaški stručnjak, koji je danas uz posao u Interu ujedno izbornik slovačke reprezentacije, sudjelovao je i na gala večeri dan uoči revijalne utakmice u Areni. Imao je stoga Naglić podosta vremena da se ponovo »spoji« s nekadašnjim suigračima iz reprezentacije, Kukočem, Rađom, Tabakom, Vrankovićem… Ukratko, nedostajali su tek Arijan Komazec i Velimir Perasović.

– Inače smo u kontaktu, ali ne tako često jer nas ipak život vodi raznim stranama. Popili smo ovih dana nekoliko kava i pričali o nekim prošlim smiješnim situacijama koje smo kroz karijeru zajedno imali. Dobro smo se podružili i ugodno je bilo, lijepo i simpatično te smo uživali svi zajedno. Nije to bilo lagano sve organizirati. Drago mi je da smo se vidjeli nakon duže vremena jer na kraju krajeva niti nemamo priliku vidjeti se često. Svima nam je bilo drago, i ne samo nama kao generaciji, već je u Areni bilo dosta naših nekadašnjih protivnika, suigrača… Zaista jedno veliko okupljanje košarkaških imena što je uvijek lijepo doživjeti. Lijepa manifestacija da bi se odala počast Draženu kao jednom od naših najvećih igrača u povijesti – dodao je Naglić.

Gust program

Rezultat revijalne utakmice na kraju je bio najmanje važan, ali gledateljima je sigurno bilo atraktivno jer je do samog kraja bilo neizvjesno tko će doći do pobjede. Team Dražen, koji su činili razni euroligaški igrači te Boban Marjanović, jedino NBA ime koje je moglo nastupiti jer trenutno nema angažman, slavili su 110:107 nad hrvatskom reprezentacijom. Obje momčadi predvodili su Realovci Džanan Musa i Mario Hezonja, koji su bili najbolji i u šutiranju trica. Hezonja je s tek jednom više (17) ostvario pobjedu.

Naglić se brzo vratio u Slovačku. Već za dva tjedna slijedi otvaranje domaćeg prvenstva utakmicom s Prievidzom.

– Odigrali smo dvije prijateljske utakmice, imamo dosta gust program. Rano krećemo s prvenstvom, a ritam je srijeda-subota. Već sam danas prošao video s asistentom i poslijepodne nastavljamo raditi na nekim segmentima koji su nam recimo »manjkavi« u ovom trenutku. Roster? Imamo dva slovačka reprezentativca, pet Amerikanaca i dosta mladih igrača. Možemo reći da smo atletska i mlada ekipa, zato i ima puno posla – zaključuje Aramis Naglić.