Dojmovi košarkaške reprezentativke

Pazinjanka Lea Miletić nakon plasmana na EP: “Još uvijek nisam svjesna ovog uspjeha”

Katarina Blažević

Lea Miletić/Foto: FIBA

Lea Miletić/Foto: FIBA

Znam koliko je to velika stvar kada pratimo muške reprezentacije na nekim velikim natjecanjima - kaže Miletić.



RIJEKA U pobjedi hrvatskih košarkašica nad Njemačkom, kojom su izborile plasman na Europsko prvenstvo, riječka je košarka uz Miu Mašić i Andrijanu Cvitković imala još jednu predstavnicu. Unatoč tome što je Pazinjanka, 25-godišnja Lea Miletić dvije je godine bila članicom riječkoga Kvarnera s kojime je 2015. godine bila viceprvakinja Hrvatske te je u isto vrijeme završila i preddiplomski studij Građevinskog fakulteta u Rijeci.


– Još uvijek se nije ništa sleglo, još uvijek nisam sigurna što to znači i koliki je ovo uspjeh za nas. Naravno, jedan ženski sport, a tako i košarka, nažalost, ne može se usporediti niti s jednim muškim sportom. Ali znam koliko je to velika stvar i kada pratimo muške reprezentacije na nekim velikim natjecanjima, tako da se nadam da ću i ja osjetiti koliko je ovaj uspjeh velik i hvalevrijedan – govori krilni centar reprezentacije Lea Miletić, koja je protiv Njemačke u igru ušla krajem prve četvrtine i do kraja susreta upisala 10 poena, pet skokova i jednu asistenciju.


Nova energija


– Nisam baš znala kako ću reagirati kada sam ušla u igru, ali za sebe inače kažem da sam igrač koji voli početi s klupe, odnosno vidjeti kako ostale igračice reagiraju i onda, kada god trener osjeti, ući u igru i unijeti energiju. Tako se i dogodilo, Mašić i ja smo ušle u trenucima kada su Njemice uvjerljivo vodile te mislim da smo pridonijele preokretu na bolje.




Lea Miletić je već nekoliko godina standardna članica reprezentacije, ali je u prethodnom ciklusu, u studenome prošle godine, nije bilo u kadru zbog frakture lubanje.


– Na jednoj prijateljskoj utakmici, prije nego što je počela sezona, dobila sam laktom između oka i nosa, pukli su mi i sinusi, imala sam potres mozga i malu frakturu lubanje, doslovno mi je pukla glava, ha, ha… Oporavak je trajao duže od mjesec dana, zbog čega sam i izborniku Braliću rekla da ne znam koliko bih mogla tada pridonijeti s obzirom da nisam dugo bila na terenu te je on onda pozvao drugu igračicu. Pratila sam djevojke i tada, htjela sam da već onda ostvare plasman, ali i ovako je ispalo odlično.


U vrhu Slovačke


Miletić trenutno igra u slovačkom prvoligašu Piešťanské Čajky, ranije je bila članicom poljskih klubova Wroclawa te Poznana, kao i talijanskog Polisportiva Battipagliesea. U Hrvatskoj je, osim Pazina i Kvarnera, igrala i za Pulu, iako je već i prije početka profesionalne karijere razmišljala o odustajanju od košarke.


– Nakon završetka srednje škole otišla sam iz Pazina te sam zapravo htjela odustati od košarke, ali su me pozvali da igram za riječki Kvarner. Kako sam u Rijeci upisala fakultet, odlučila sam probati i razmišljala da ako mi i ne bude išlo, uvijek mogu odustati. Ali krenulo me je, prvu i drugu godinu studiranja sam igrala u Kvarneru dok se nije ugasio, a onda sam treću godinu preselila u Pulu. Već dugi niz godina govorim da ću odustati, a nikako da to i napravim, ha, ha…


Nakon reprezentativne akcije, slijede nove klupske utakmice i borba za ostanak u vrhu slovačkog prvenstva.


– Zbog koronavirusa život u Slovačkoj sada nije previše zanimljiv i uzbudljiv s obzirom da je sve zatvoreno. Baš smo pričale u reprezentaciji kako sada nije bitno jesi li u gradu s milijun ljudi ili nekom selu jer nigdje ništa ionako ne radi. Ali u klubu je odlično, imam super suigračice i ekipu, igramo i istočnoeuropsku košarkašku ligu, dok smo u slovačkom prvenstvu trenutačno prve na ljestvici.


U Rijeci najviše naučila

Lea Miletić je u riječki Kvarner došla na ljeto 2014. godine te je bila u klubu sve do njegova gašenja 2016. godine. S Kvarnerom je, uz drugo mjesto u prvenstvu u sezoni 2014./2015., došla i do finala Kupa Ružica Meglaj Rimac.
– To je bila stvarno jedna super sezona, a tada sam se zapravo i upoznala s Prvom hrvatskom ligom, igrala po prvi put sa strankinjama i iskusnim igračicama. I drugu godinu smo bile na jako dobrom putu, igrale smo tada i regionalnu ligu… U Rijeci sam košarkaški najviše i naučila, od trenera Damira Rajkovića koji nas je tada vodio stvarno svatko može puno naučiti. A i studentski dani su bili odlični, ali o tome nećemo previše govoriti, ha, ha. Nedostaje mi sada Pazin, ali nekako sam se naučila veći dio godine biti daleko od doma pa onda za praznike doći u Istru.