RIJEKA Brojne riječke sportaše čije se sjajne igre u domaćim klubovima još uvijek pamte put odvede u neke dalje krajeve, nerijetko i u inozemstvo. Jedan od njih je i Andrej Štimac, nekadašnji košarkaš Kvarnera i član zlatne generacije riječke košarke, koji je između dva navrata u matičnom klubu ostvario zapažene uspjehe s drugim klubovima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Među nekoliko klubova posebno se ističu Lionsi iz Ženeve, s kojima je od 2012. do 2015. godine osvojio čak četiri trofeja: jedno prvenstvo, jedan Kup i dva Liga kupa. Nedavno je s Lionsima ponovo osvojio Kup, ali ovaj put u drugačijoj ulozi – kao glavni trener.

PRVI TRENERSKI TROFEJ – Andrej Štimac

– U Lionse sam došao 2012. godine, kada je klub još na neki način bio u nastajanju. To su bili prvi trofeji kluba i mogu reći da sam zbog toga ostavio neki trag u Ženevi – rekao je Andrej Štimac, kojemu je Švicarska postala drugi dom.

– Ovo je moja osma godina u Švicarskoj i mogu reći da sam u posljednje vrijeme proveo više vremena tu nego bilo gdje drugdje. Rijeka je moj pravi dom, ali me profesija odvela na ovaj put i završio sam u Ženevi. Bilo je nekako i logično na kraju igračke karijere svoj put nastaviti ovdje – objašnjava Štimac.

Hrvatska kolonija

Iako nisu bili favoriti turnira, njegovi su Lionsi došli do finala i za novi trofej pobijedili Spinelli Massagno.

– Nismo razmišljali o tome jesmo li favoriti, zapravo, bili smo drugi nositelji u Kupu, koji se igra samo među prvoligašima. Pobijedili smo Fribourg, koji igra Eurokup, a bio je i dugogodišnji prvak tako da ne možemo reći da smo bili favoriti. Ušli smo u susret s određenim samopouzdanjem i pozitivnim vrijednostima koje gajimo od početka sezone i uz stav, kvalitetu, ali i sreću, na neki smo način izazvali ovaj uspjeh – komentira trener Lionsa.

Zanimljivo, u Štimčevoj su se pobjedničkoj ekipi našla ljubiteljima hrvatske košarke neka poznata imena. Roberto Kovač i Donatas Sabeckis bili su prije dvije godine suigrači u Ciboni, a prekaljeni Ive Ivanov u više je navrata nosio dres Zadra.

– Sabeckisa sam pratio dok je igrao u Ciboni pa smo ga odlučili dovesti. Roberto Kovač ima švicarsku putovnicu, ali zapravo je rodom s Grobnika. No bez obzira na vezu s Hrvatskom, to su bili izbori koje smo željeli zbog onoga čime pridonose na terenu tako da je ta »hrvatska kolonija« u Ženevi nastala stvarno nenamjerno. Nije tu bilo nikakva nepotizma, birali smo uistinu igrače prema karakteru, kvaliteti i iskustvu, igrače koji bi nam činili prevagu na terenu. Jednostavno su nam trebali igrači koji dobro razumiju igru i koji su iz dobrih košarkaških škola, a oni su se činili kao dobar izbor, što se, uostalom, i pokazalo točnim.

Posebno dobar izbor bio je 35-godišnji Ive Ivanov, koji usprkos svojim godinama i dalje pruža sjajne partije te je naposljetku proglašen i za MVP-a turnira.

Godine nisu važne

– Ivanov je zapravo naš drugi razigravač na terenu. Njegovo razumijevanje igre nam je bezbroj puta donijelo prevagu i mislim da je pravi primjer da su predrasude o godinama deplasirane te da ih ne treba uzimati u obzir – komentira Štimac.

Pravi primjer da godine nisu važne nekadašnji su Štimčevi suigrači iz Kvarnera s kojima se redovito čuje, Siniša Štemberger i Jasmin Perković, koji još uvijek igraju, i to upravo u Kvarneru.

– Znam s kolikom strašću treniraju i igraju, jednostavno žive košarku. Mislim da je to nešto što ih odvaja od ostalih. Ta je naša generacija bila dosta istrenirana i oni pokazuju da još uvijek mogu odgovoriti mnogim zahtjevima. Istina da je fizički faktor upitnik s obzirom na godine, ali mislim da su i Siniša i Jasmin prave atlete te da zato nemaju problema. Naravno, u jednom trenutku treba prilagoditi način igre godinama, ali oni pokazuju da je to itekako moguće i drago mi je što još uvijek igraju – pohvalio je riječki stručnjak svoje stare prijatelje.

Štimac se sada sa svojim klubom ponovo okreće prvenstvu, u kojemu se nalazi na vrhu ljestvice, ispred drugog finalista Kupa. Do kraja sezone ima još nešto više od mjesec dana, a čini se da je riječki trener sve bliže još jednom naslovu s klubom kojemu je toliko toga dao.