Vito Kučić

Mladi riječki košarkaš ove sezone u dresu Cedevite Junior doživio uzlet u karijeri: “Uvijek ću se sjećati završnice Kupa na mojem Zametu”

Katarina Blažević

SVIJETLA BUDUĆNOST - Vito Kučić na zametskom igralištu/Foto V. KARUZA

SVIJETLA BUDUĆNOST - Vito Kučić na zametskom igralištu/Foto V. KARUZA

Jedino ostaje mali žal što nismo podigli taj trofej. Na kraju sam jako zadovoljan svojom sezonom. Nisam očekivao da ću dobiti baš ovoliku priliku kod trenera Mulaomerovića, ali svojim igrama sam dokazao da to zaslužujem - kaže riječki razigravač



RIJEKA Nastup u finalu Kupa »Krešimir Ćosić«, i to na svom Zametu, te četvrtfinalu doigravanja HT Premijer lige, dva su vrhunca prve seniorske sezone 20-godišnjeg Riječanina Vita Kučića u dresu Cedevite Junior. Točnije, Kučić je i sezonu ranije dobivao sitnu minutažu u seniorskoj ekipi, koja je tada igrala u drugom rangu hrvatske košarke, ali ove je sezone dolaskom trenera Damira Mulaomerovića krenuo i njegov veliki uzlet u karijeri.


Od prosinca 2021. godine, kada je protiv Zadra igrao 29 minuta i pritom upisao 12 poena i tri asistencije, počeo je dobivati značajniju minutažu. Sezona je završena za klub možda i preranim ispadanjem iz play-offa. Gorica je u majstorici bila bolja 78:72, a Kučić je u prvoj utakmici četvrtfinala zabio 10 poena uz četiri asistencije, dok je u drugoj upisao šest poena i sedam asista.


– Nesretno smo ispali, iako su oni naravno odlična momčad i namučili su čak i Cibonu u polufinalu. Mi smo iskreno očekivali da ćemo ih dobiti i onda se »potući« s Cibonom, možda im se i odužiti za finale Kupa. Gorica nam jednostavno ove sezone nikako ne leži, malo ostaje žal, ali na kraju krajeva, ne treba to zasjeniti cijelu dobru sezonu. Ipak je klubu ovo bila prva sezona u Premijer ligi, i eto, došli smo do finala Kupa i četvrtfinala doigravanja – govori mladi razigravač Cedevite Junior Vito Kučić.





Izbornikov poziv


Sezonu je započeo paralelnim igranjem za premijerligaša Cedevitu Junior i prvoligaša Hermes Analiticu, ali nakon tri mjeseca je završena njegova epizoda u Hermesu jer su iz kluba odlučili kako će ga više koristiti u prvoj ekipi i Premijer ligi.


– Plan je na početku sezone bio da igram u Hermesu i ondje se razvijam, ali mi je trener Mulaomerović rekao da ću dobivati priliku i u prvoj ekipi. Moram priznati da je bila mala trema u prvom kolu protiv Splita, jer mi je ipak to bila prva utakmica u najvišem rangu. Ali dobro sam to izvukao i iskoristio minute. Prva tri mjeseca sam najviše igrao za Hermes, imali smo omjer 10-0, a sjećam se da nas je najviše u Zagrebu namučio moj bivši klub Kvarner 2010.


Nakon tri mjeseca u kojima je u prosjeku igrao 26 minuta za Hermes te zabijao 17 poena uz 4,7 asistencija, tada 19-godišnjeg Kučića je Mulaomerović u potpunosti povukao u svoju momčad.


– S obzirom da nisam imao previše seniorskog staža, bio mi je sigurno veliki šok na početku. U Premijer ligi je košarka ipak fizički jača, a ja fizički nisam još na toj razini pa je bilo ispočetka teško. S vremenom je sve došlo na svoje. Prvu pravu šansu sam dobio protiv Zadra i od tada sam počeo ići samo prema gore. Koliko sam zadovoljan? S obzirom da sam odigrao zapravo polusezonu, jako sam zadovoljan. Na početku uopće nisam očekivao da ću dobiti baš ovoliku priliku, ali svojim igrama sam dokazao da to zaslužujem i da se na mene može ozbiljno računati. Dečki su isto odlični, složna smo mlada ekipa. Družimo se i izvan terena, idemo skupa na kave, a uvijek se skupimo kod nekog i nakon utakmica.


U veljači ove godine Kučić je sa svojom ekipom došao i do završnice Kupa »Krešimir Ćosić«, a polufinale u Centru Zamet mu je, priznaje, ostalo u najljepšem sjećanju. Kako i neće, kada je Zamet upravo njegov kvart, a na tribinama je imao podršku rodbine koja ga je bodrila do finala, gdje je Cedevita poražena u dramatičnoj završnici od Cibone (65:67). Nakon obje utakmice Kučić je dobio i javnu pohvalu od trenera Mulaomerovića.


– Najdraža utakmica u sezoni mi je pobjeda u polufinalu Kupa na Zametu protiv Splita. Mislim da mi je ona i statistički jedna od boljih, ali posebno mi je draga zato što se igralo u mojoj Rijeci, baš na Zametu. Uvijek ću se toga sjećati. Već sam mjesec dana prije Kupa znao da se Rijeka kandidirala za završnicu, non-stop sam se raspitivao je li moguće da bude tamo, nadao sam se tome… Cijela rodbina je bila na tribinama, a posebno je lijepo kad dođeš iz Zagreba gdje te nitko ne zna, na teren gdje tvoji navijaju za tebe. Na kraju jedino ostaje mali žal što nismo podigli taj trofej. Trener me pohvalio, što mi je jako drago jer znači da se sav trud i rad isplatio.


Musićeva pomoć i usmjeravanje

Nakon starta u Zametu, Vito se igrački afirmirao u Kvarneru 2010 kod trenera Branka Musića, koji ga je vodio kroz mlađe kadete i kadete, dok je jednu juniorsku sezonu igrao pod vodstvom Hrvoja Radanovića. Dobre partije mladog razigravača u riječkom dresu su ubrzo zapazili i u Cedeviti.


– S 12 godina sam došao u Kvarner 2010, sjećam se da me Branko Musić lijepo dočekao, a ja sam tada bio presretan jer je to bio veliki korak za mene. S Musićem smo u klubu i individualno puno radili, dosta toga me naučio i mislim da je bitno da te netko usmjerava u tim godinama. Na tome mu mogu biti zahvalan. Jako se trudio oko mene i dao mi je slobodu da igram, što mi je puno pomoglo. Onda sam s juniorima Kvarnera i trenerom Radanovićem išao u Split na državno prvenstvo. Iako sam bio tri godine mlađi od ostalih, spletom okolnosti sam na tom turniru počinjao u petorci, što mi je bilo pomalo i iznenađenje i šok. Za svoje godine sam odigrao korektno, i to mi je bila zadnja sezona u Rijeci. Ubrzo potom sam prešao u Cedevitu… Sigurno da mi je žao što ovdje nisam mogao krenuti sa seniorskom karijerom. Ne znam koji je točno problem s košarkom u Rijeci i ne želim ulaziti u to, ali svakako bi mi bilo drago da sam mogao ostati pa onda odavde potpisati za neki veći klub.

Novi ugovor


Kučić je ove sezone produžio vjernost Cedeviti na još četiri godine, a jedna od želja je svakako osvajanje ponekog trofeja s klubom.


– Produženje ugovora mi je isto jedna nagrada za moj rad, a što se druge sezone tiče, uvijek ima planova. Ipak, pokušavam što više biti u sadašnjosti, treniram i vidjet ću hoće li se to sve posložiti. Trofej? Sigurno da bih to osobno volio osvojiti sljedeće sezone, ali to ovisi i o klupskim planovima. Trener Mulaomerović mi je ove godine baš puno pomogao, napredovao sam kod njega i dao mi je veliku priliku. Da njega nije bilo, ne znam bih li uopće bio tu gdje jesam.


Riječki razigravač se već vratio u Zagreb gdje ponovo kreću treninzi, a ovoga ljeta nada se i reprezentativnom pozivu. Hrvatska U-20 reprezentacija u srpnju sudjeluje na Europskom prvenstvu u Podgorici.


– Za reprezentaciju sam dosad igrao samo za U-14 i U-15 uzrast, a sada se nadam pozivu za Europsko prvenstvo U-20. Vidjet ćemo, dosad pozive baš i nisam dobivao, nekako nisam bio u centru pozornosti. Najveći san, onaj dječački, ipak je osvojiti neki trofej ili barem medalju sa seniorskom reprezentacijom – zaključuje Vito Kučić.


Otac Robertino prvi košarkaški učitelj

Vito je prve košarkaške korake napravio kao šestogodišnjak u Zametu, gdje je njegov otac Robertino bio trener seniorske momčadi, kao i mlađih uzrasta, a u jednom razdoblju i sportski direktor kluba.


– Uvijek sam odlazio gledati tatine treninge pa me to privuklo košarci, a on mi je cijelo vrijeme u Zametu, od moje šeste do 12. godine, bio i trener. Naravno, i dan danas daje najviše savjeta i kritika, ipak je dugo bio u sportu. Nismo sada već neko vrijeme odmjerili snage na terenu, ali svakako sam brži od njega, ha, ha.