RIJEKA U 78. godini u Ljubljani je nakon duge i teške bolesti preminuo Petar Skansi, koji je kao košarkaš osvojio naslov prvaka svijeta s reprezentacijom bivše Jugoslavije upravo u Ljubljani prije 52 godine, dok je kao izbornik vodio hrvatsku košarkašku reprezentaciju koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Posljednjih dvadesetak godina skrasio se u Lovranu, gdje je živio sa suprugom Damirom.

– Izgubio sam dragog prijatelja, a mi smo ostali bez divnog i inteligentnog čovjeka, velikog košarkaša i izuzetnog trenera, koji je u Barceloni na Olimpijskim igrama s reprezentacijom Hrvatske osvojio srebrnu medalju, igrajući u finalu protiv Dream Teama. Godinama smo bili prijatelji i dobro smo se razumjeli. U posljednje vrijeme bilo mu je teško… – kaže Nikola Pilić, još jedan Splićanin koji se skrasio na Kvarneru.

U ranoj mladosti Skansi, koji je rođen u Sumartinu na Braču, ali rano se s roditeljima preselio u Split, prvo se bavio vaterpolom, igrao je u mlađim uzrastima splitskog Jadrana, a tek je kasnije, uz prisilu profesora tjelesnog, prešao u košarku, narastavši do 206 centimetara. I nije mu bilo žao… U karijeri je igrao za Jugoplastiku i za Scavolini Pesaro.

S reprezentacijom bivše države je osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku, uz zlato 1970., koje mu je donijelo titulu najboljeg sportaša Hrvatske, osvojio je i srebro na Svjetskom prvenstvu 1967. u Meksiku i srebro na EP-u 1965. u SSSR-u. Za reprezentaciju je odigrao 125 utakmica.

– Pero je jedan iz plejade igrača koji su zadužili hrvatsku, europsku i svjetsku košarku. Tih šezdesetih i početkom sedamdesetih godina ostvario je velike uspjehe s reprezentacijom na svjetskoj pozornici. Imao je velikih uspjeha i kao trener. Njegov odlazak je veliki gubitak. Nažalost, svih nas čeka ista sudbina – kaže Giuseppe Pino Gjergja, 84-godišnja legenda hrvatske košarke, također nekadašnji hrvatski izbornik i igrač iz Skansijevih dana.

Trenersku karijeru Skansi je započeo ondje gdje je završio igračku karijeru, u Jugoplastici. Dugo vremena je vodio talijanske klubove poput Scavolinija, Fabriano Basketa, Venezije, Virtusa, Trevisa i Fortituda. Vodio je i reprezentaciju bivše Jugoslavije do bronce na Eurobasketu 1979. godine. Od pomoći mu je bio Aleksandar Nikolić, koji ga je postavio za pomoćnika za Eurobasket 1977. i SP 1978. sa sastavom u kojem su bili Slavnić, Kićanović, Delibašić, Dalipagić i Ćosić.

S Benettonom je Skansi 1992. osvojio naslov prvaka Italije. Iduće sezone izborio je finale Eurolige, ali Limoges je u dvoboju za europsku krunu u Ateni pobijedio sastav iz Trevisa, u kojem je prva zvijezda bio Toni Kukoč, s 59:55.
Skansi je od početka 2012. do sredine 2014. obnašao i dužnost pomoćnika ministra znanosti, obrazovanja i sporta, želeći pomoći sportu i sportašima.

– Ostat će jedna velika praznina u životu, mojoj suprugi Miji i meni strašno je žao. Izlazili smo zajedno pola stoljeća. Bio je izuzetno kvalitetan čovjek, koji je imao prave misli. Dobro smo se slagali – dodaje Nikola Pilić.

Kao čovjek rođen na otoku, Skansi je obožavao more. U Ičićima je imao barku i zato se odlučio skrasiti u Lovranu. Ljubljana, u kojoj mu žive sin Luka i kći Jana s obiteljima i u koju je rado odlazio, nije bila daleko.

– Prije 20 godina kupio je parcelu i sagradio divnu kuću uz more. Želio je biti blizu mora i blizu obitelji…

Posljednjih mjeseci Skansijevog automobila često nije bilo na parkiralištu pored kuće. Vodio je veliku bitku u Ljubljani, čak i u Beču. Nije se predavao niti je želio pokazati koliko mu je teško. Do posljednjeg trenutka.