RIJEKA Hrvatski su košarkaši na Cipru zaključili kvalifikacije za ovogodišnji EuroBasket, koje će ostati zapisane kao prve u povijesti koje su završile neuspješno. Hrvatska nije izborila odlazak na europsku smotru te će ovoga ljeta biti u situaciji sličnoj kao kada je igrala pretkvalifikacije za EP. Preciznije, ovoga će ljeta igrati u drugom od četiriju kvalifikacijskih krugova za nastup na Svjetskom prvenstvu 2027. godine, a u tom su krugu reprezentacije poput Austrije, Švicarske, Sjeverne Makedonije, Ukrajine…

Posljednje dvije utakmice hrvatske vrste uživo je pratio i dopredsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza, Opatijac Robert Jurković, koji je ujedno čelni čovjek Kvarnera 2010.

Kako općenito vrh HKS-a, pa i vi osobno kao dopredsjednik, gleda na povijesni neodlazak Hrvatske na Europsko prvenstvo. Gdje vidite krivca u nedavnim rezultatima?

– Analize se uvijek rade malo hladnije glave. Treba proći neko vrijeme da se napravi jedna opsežnija analiza, ali tu ima puno faktora. Treba krenuti od FIBA-e, koja je apsolutno napravila cirkus od svojeg ophođenja prema svim reprezentacijama, ne samo prema nama. Mi smo jedini sport koji igra s drugom, a ponekad i trećom reprezentacijom. Borimo se za velika natjecanja gdje nam najbolji igrači ne mogu igrati. To je prvi razlog i vanjski faktor. A unutarnji faktor… Praktički su nas skupo koštale četiri minute drugog poluvremena u Sarajevu i to je ono što bi svatko od nas htio zaboraviti i promijeniti. Uvjeren sam da bismo pobijedili Francusku u Zadru da je Božić bio zdrav jer nam je nedostajalo taman toliko energije, koju igrač poput njega može unijeti. Treba proći vrijeme da se emocije stišaju i da racionalno sagledamo sve probleme i vidimo u kojem smjeru ići dalje.

Promjene

Jeste li razmišljali sada o nekim promjenama u Savezu, a ima li i izbornik Josip Sesar i dalje vaše povjerenje?

– Nismo uopće o tome razgovarali. Mislim da je sada bespotrebno o tome govoriti jer to ništa neće promijeniti. Nismo donosili nikakve odluke, a kada dođe vrijeme za službene informacije, svi će biti obaviješteni.

Mnogi su ponovo otvorili temu oko Danijela Jusupa i klupe reprezentacije?

– Svatko tko ima iskustva i kvalitete, a Jusup je sigurno takav, ima pravo nadati se da će jednom biti izbornik Hrvatske. Budućnost će pokazati što će biti.

Robert Jurković/Foto V. KARUZA

Baza je jedan od najvećih problema u hrvatskoj košarci, sve mlađe selekcije hrvatske reprezentacije ispale su u B diviziju. Kako to komentirate i na čemu u Savezu planirate raditi da poboljšate taj segment?

– Proces stvaranja igrača je jako kompleksan. Moramo biti svjesni da nama iskusni i dobri treneri moraju raditi u školama košarke, a to nam se uglavnom ne događa. Mi nismo spremni u tim školama košarke angažirati iskusne i starije, a ima nekih koji ni ne žele raditi jer su se djeca promijenila. To je početak. Moraju se treneri u školama košarke bolje plaćati, da se u njima djeca školuju i obrazuju košarkaški jer nije dovoljno doći na trening i podbaciti loptu i pokupiti članarinu. Tu djecu nešto treba naučiti. Nije ugodno kada sve tri reprezentacije igraju u B diviziji, ali i dalje tvrdim da, iako je bitno da igraju u A diviziji, nije to ni toliki problem ako se sustavno radi neki projekt za nekog igrača. Poanta svih tih mlađih reprezentacija jest da se proizvede igrač za reprezentaciju, odnosno seniorsku momčad. Bit svega je prepoznati i znati ga usmjeriti kako od U16 doći do U20. To je najgore razdoblje i puno ih se pogubi. Sada je to već druga problematika. U našoj Premijer ligi nema puno mladih igrača koji dobivaju priliku. I zato nam puno igrača onda odlazi u SAD, pogotovo otkako NCAA daje novac. Ključ svega je ojačati škole košarke s dobrim trenerima. Činjenica je da si u reprezentaciji mjesec dana, a 11 mjeseci u klubu.

Fikcija

Jeste li zbog toga u Kvarneru 2010 i krenuli u suradnju s Akademijom Nikole Vujčića, odnosno mislite li da takve suradnje pomažu hrvatskoj košarci?

– Prvo što moram naglasiti jest da pravno Akademija Vujčić ne postoji. To je fikcija i nešto što su svi uzeli za pravo tumačiti, a nitko nije pogledao registar udruga. To što se Nikola Vujčić trudi napraviti nešto više s tih nekoliko igrača i gdje se našao s nama je druga stvar. Sigurno da udruživanje bilo koje vrste može dati neki pomak u kvaliteti. To se pokazalo i kada smo mi prije četiri godine udružili sve riječke klubove zajedno s projektom Riječkog sportskog saveza. Nakon toga je Ri-basket nastupao u državnoj mlađekadetskoj ligi, kao i Kvarner u kadetskoj, koji nastupa ondje i ove godine. Mislim da svaka selekcija, a selekcija je nadopuna, nešto mora dati i proizvesti.

Koliki je problem za mlade riječke košarkaše što takvom suradnjom ne dobivaju šansu u svojem domaćem klubu?

– Živimo u kapitalizmu, nema puno kukanja. Ako si dobar, igraš, a ako si loš, ne igraš. Nisam primijetio da se govorilo i pisalo kada se napravila suradnja HNK Rijeka i Akademije Abuja u Nigeriji. Nisam vidio nijedan negativan tekst o toj Akademiji, u kojoj su dolazili igrači iz Nigerije u Rijeku u velikom broju i oduzimali mjesto riječkim igračima. Ne sjećam se, ako sam u krivu, ja ću se ispričati. Imamo, na primjer, Cedevitu Junior u kojoj je 15 igrača dovedeno sa strane u tri selekcije i svi ih hvale. Dolazimo do klasičnog hrvatskog jala. Kada ne valja, onda je to svima simpatično. Kada ekipa Kvarnera izgubi u Zadru 40 razlike, onda kažu »ipak je to selekcija Zadra«. A kada sadašnji kadeti pobijede taj isti Zadar, onda se svi pitaju zašto ne igraju naši. Pa naši očigledno ne mogu pobijediti taj isti Zadar, Split… I Cedevita očigledno ne može pobijediti Cibonu ako ne dovede sedam, osam igrača iz Dalmacije.