RIJEKA Božidar Maljković četiri se puta penjao na klupski košarkaški Mont Blanc, dvaput s Jugoplastikom, 1988. i 1989. godine, s Dinom Rađom i Tonijem Kukočem, novim članom Kuće slavnih, u momčadi.

Maljković je slavio i protiv Kukoča, s Limogesom 1993. godine, nadmašivši u finalu Benetton s trenerom Petrom Skansijem i Kukočem. Četvrta europska kruna za Maljkovića stigla je 1996. s Panathinaikosom i legendarnim Dominiqueom Wilkinsom u sastavu.

– Kukoč za mene, a imao sam u životu, radeći u sedam zemalja, puno dobrih igrača, NBA zvijezda, počevši od Wilkinsa, najbolji igrač kojeg sam trenirao. Iz dva razloga. Prvi razlog je što je Toni druge činio boljima, i u obrani i u napadu. Njegov talent u napadu znamo, ali u obrani, kada je na strani pomoći, onda bi teško bilo postići koš ispod obruča. On bi sve stizao, blokirao i iznuđivao osobne pogreške u napadu. Ako bi išlo ekstra dodavanje za njegovog igrača, kojeg bi on za trenutak ostavio, i to bi stizao. On je bio prvak u stolnom tenisu, pobjeđivao je Zorana Primorca koji je postao stolnoteniska veličina, igrao je odlično nogomet, zaigravši u Hajduku. Toni je nevjerojatno talentiran, on kao da ima ugovor s Bogom, a to ne zna. Tonija svojata najviše trenera, smatrajući da je njihov. Radi se o jednoj veličini europske košarke, fantastičnom igraču i megazvijezdi. O njegovoj veličini dovoljno govori da je o njemu uvodnu riječ izrekao Michael Jordan. Nikad nitko nigdje nije imao problema s Tonijem Kukočem kao čovjekom i to mu daje još jednu veću dimenziju.

Najljepše godine

Maljković je s 19 godina završio igračku i okrenuo se trenerskoj karijeri, za koje je osvajao titule prvaka praktički sa svakom momčadi koju je vodio. No, splitski dani ostaju nešto posebno.

– Bile su mi to najljepše godine u karijeri, ne samo zbog rezultata. Svi misle da je to zbog rezultata. Ne. Uspio sam s jednom grupom ljudi napraviti jedno bratstvo u upravi kluba. Kroz te četiri godine praktički nismo napravili lošu odluku kada je u pitanju dovođenje igrača, od Zorana Savića, Naumovskog, Sretenovića, Aramisa Naglića, pa prelazak u veliku dvoranu… Bilo je tu desetine pravih odluka, tako da je taj klub proglašen najboljim svih vremena koji je igrao u Europi. Puno sam često kao trener Barcelone i Real Madrida, za što postoje pisani dokazi, govorio da je Jugoplastika bolje ograniziran klub i od Barce i od Reala. Da ne govorim o Panathinaikosu… Jugoplastika je u svakom pogledu bila veliki klub.

Jedan splitski trenutak ostao mu je posebno urezan u pamćenje. Godine 1995. došao je s Panathinaikosom u Split i pobijedio Žute. Poslije utakmice prolomio se pljesak.

– To je jedan čaroban, nestvaran dan. Pola je ljudi plakalo, a pola se veselilo, toliko je tu bilo emocija u tim ovacijama na Gripama. I prije desetak dana sam bio u Splitu. Između Splita i mene, Splićana i mene, postoji jedna ljubav. S moje strane to će tako biti dok sam živ, a nadam se i sa strane Splićana. Godinama sam imao kuću kod Vodica, dobro znam Dalmaciju. Čak mogu govoriti kao Dalmatinac. I dan-danas imam problem kada odem na večeru bilo gdje u Dalmaciji, ljudi neće naplatiti račun. Ili na računu samo napišu: »Hvala, šjor Božo, za sve što ste učinili za nas«. Dakle, najljepše četiri godine života proveo sam u Splitu. Ne samo zbog rezultata, već zbog života. Mi iz kluba išli smo svaki dan zajedno na večeru. Bili su to strašno sposobni ljudi, koji su vodili velike tvrtke. Našli smo se… Bili smo jednako dobar tim kao i onaj na terenu.

U prvom euroligaškom finalu Jugoplastika je u Münchenu pobijedila Maccabi iz Tel Aviva sa 75:69. Godinu dana kasnije svladana je Barcelona (72:67) u Zaragozi, a MVP turnira bio je Kukoč.

– Uvijek je prva najdraža. Bilo je to veliko iznenađenje. Čudo! Kao što je iznenađenje bila ona s Limogesom. Nije bilo u mojem stilu, ali polazeći u Zaragozu, rekao sam da smo se toliko razvili i toliko narasli da idemo biti prvi bez obzira na to što nas čeka Barcelona sa svojim navijačima. Međutim, mi smo već bili iskusni, iako mladi, da smo znali igrati velike utakmice.

Poslije Maljkovićeva odlaska, Toni je odveo POP 84 do treće krune…

– Nije me to iznenadilo. Na našim treninzima u 80 posto slučajeva druga je postava dobivala prvu. Ne samo dobivala, već razbijala. Jedna velika momčad mora imati sedam igrača na klupi, koji imaju takvu kvalitetu da dobije onih prvih pet. Primjerice, Velimir Perasović je godinama držao katedru dobre košarke u Španjolskoj, u velikim, srednjim i malim klubovima. Nitko nije igrao tako dobro u Španjolskoj kao Perasović. A da ne govorim o Zoranu Saviću, koji je najuspješniji srpski igrač po broju titula.

Tri genijalca

Iz Europe Toni Kukoč se otisnuo u Bullse. Kada se vratio Michael Jordan, Bullsi su osvojili tri krune, a Toni postao najbolji šesti igrač NBA lige.

– Kada staviš vrhunskog violinista u bilo koji orkestar, on ga čini boljim. Toni je kao jedan veliki pjesnik. Pored svega što je Toni igrački imao, on je na terenu bio graciozan i bilo ga je lijepo gledati. Mislim da su sve majke u bivšoj Jugoslaviji kćeri željele udati za njega. Mali je broj takvih genijalaca.

Riječ genijalac podsjetila ga je na neke velikane ovih prostora.

– Nažalost, u posljednje dvije godine izgubili smo tri genijalca. Jedan je moj prijatelj Oliver Dragojević, drugi moj prijatelj Đorđe Balašević, koji je volio Jugoplastiku i nosio je Tonijev dres, što je bila moja ideja. Jedan dio publike na koncertu nije baš bio dobar prema njemu, ali kada je odjenuo dres, ta je priča bila završena. Treći je glumac Milan Lane Gutović, koji je isto tako bio voljen u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Izgubili smo tri genijalca. Neka im je laka zemlja.

Danas je Maljković predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije.

– To je 111 godina stara institucija. Radimo puno. U Tokiju smo imali izvanredne rezultate. Radim taj posao punim plućima i dosta putujem. Imam jako dobru suradnju sa Zlatkom Matešom i s ljudima iz bivše Jugoslavije. Ja sam čovjek koji uvijek navija, ako Srbija nije u pitanju, za ekipe iz bivše Jugoslavije u bilo kojem sportu. Povijesno, mi smo se podijelili i sretno živimo svaka država za sebe. No, uvijek kažem da je bolje imati dobrog susjeda, nego lošeg brata. Time sam sve rekao.