RIJEKA Ćamila Mičijević i njezine suigračice iz hrvatske rukometne reprezentacije iz utakmice u utakmicu postajale su sve veća meta zanimanja svekolike hrvatske sportske javnosti, navijačica i navijača koje su oduševljavale iznenađujućim, šokantnim pobjedama »zasladivši macchiato« posljednjim jurišem, onim kojim su osvojile brončanu medalju, potvrdivši se definitivno najvećim ugodnim iznenađenjem Europskoga prvenstva u Danskoj.

Po povratku iz Danske postale su »tražena roba«; gdje god da se pojave, doček, primanja, snimanja, stvari koje su im donedavno bile u sferi znanstvene fantastike sada su im postale nešto uobičajeno.

– Evo me, možemo popričati, završeno je snimanje – poručila je Ćamila Mičijević, Mostarka rođena 1994. godine, visoka čak 194 centimetara, koja je sada još jednom potvrdila da nije samo visoka nego i velika vanjska igračica.

Djevojka koja je godinama igrama u Zametu najavljivala visoke domete, sadašnja članica francuskog Metza, bila je udarna igla u napadu hrvatske reprezentacije, a u odličnoj hrvatskoj obrani itekako čvrsta brana.

– Prvi dan po povratku u Hrvatsku bio je jako uzbudljiv. Ne sjećam se kada smo posljednji put spavale. Već smo pomalo sve preumorne, pada nam koncentracija pa u nekim trenucima i ne znamo više što pričamo. Previše je emocija, previše je svega, ali pokušavamo odgovarati na sve pozive i nekako se odužiti svima koji su bili sve ovo vrijeme s nama i uz nas.

Hrvatska je u Dansku otputovala »kao u ilegali«, sve po onoj s Divljeg zapada o »tihom odlasku i ulasku u legendu«. Kako je, međutim, prvenstvo odmicalo, telefonski su brojevi igračica bili sve traženiji, pozivi i poruke sve učestaliji u toj njihovoj svakodnevici.

– Naravno da se broj poruka i poziva povećavao, logično je da dobri rezultati privlače i medije i televizijske kuće, uključujući i naše navijače. Kako smo počele nizati pobjede, tako su se nizali i novi pozivi, nova snimanja, apsolutno sve novo. Sve je to jedna potpuno nova dimenzija za nas, ali sviđa nam se. Uživamo u pozornosti, konačno smo dobile ono što smo tražile i nećemo se žaliti.

Snažna poruka

Hrvatske reprezentativke ne žale se na besane skandinavske noći u kojima su slavile pobjede i raspravljale o novim teškim utakmicama i tako sve do kraja prvenstva.

– Jasno je da ne žalimo zbog malo sati spavanja, razlog je svakako bio dobar.

Mirza Džomba je, poučen vlastitim iskustvima iz bogate karijere, mislio da će biti teško motivirati ekipu poslije poraza u polufinalu za utakmicu za treće mjesto s Dankinjama, no u motivaciji su pomogle podcjenjivačke izjave iz danskog tabora koje nisu bile jako sportski i fer opaske.

– Da vam budem najiskrenija, odmah sam nakon završetka utakmice zamolila našega glasnogovornika da ja budem ta iz naše reprezentacije koja će govoriti nakon susreta. Imala sam za reći jako puno toga, ali on me nekako spriječio u svemu tome rekavši mi: »Ćamila, smiri se, nemoj sve govoriti«. Željela sam samo zahvaliti danskom strategu na nemoguće velikoj energiji koju nam je dao.

Jako nas je naljutio, naljutilo nas je njegovo podcjenjivanje. Rekao je da smo poluamaterska reprezentacija, što dovodi u pitanje i koliko smo zaslužile da budemo u polufinalu, među četiri najbolje ekipe, što je sasvim suludo. To po mom mišljenju nema veze sa životom. Zahvalila sam mu odmah poslije utakmice, ostalo se moglo čuti. Na presici sam govorila na engleskom i zadovoljila sam svoju dušu i na taj način.

Kada je riječ o »zadovoljenju duše«, Ćamila i suigračice su to učinile na parketu odletjevši u visine u kojima teško da ih je netko u Hrvatskoj mogao vidjeti, ovdje sintagma »ugodno iznenađenje« ima svoje pravo značenje. Sve je začinila ta posljednja utakmica s Dankinjama.

– Nakon te sjajne pobjede rekle smo sve što smo imale za reći. Dokazale smo i pokazale njemu, Danskoj i cijelome svijetu da je utakmicu nemoguće završiti prije nego što ste je počeli. Poslale smo jednu presnažnu poruku i to mi se jako sviđa, presretna sam zbog toga.

Hrvatska je sebi i svekolikoj rukometnoj javnosti pokazala koliko može, navijačima je bio gušt pratiti hrvatske utakmice na EP-u.

– Hvala svima na komplimentima, dobivamo na tisuće i tisuće takvih poruka i to nas posebno raduje. Ljudi nam pišu da smo im uljepšali ovu godinu, da smo im uljepšali ovo predblagdansko vrijeme, tako da smo mi zbog toga naročito sretne, ne zna čovjek što bi više rekao od toga.

Najbolje prijateljice

Ćamila je itekako zadovoljna što je članica ekipe kao što je hrvatska reprezentacija, kolektiva složnog na parketu i izvan njega.

– Kada bih vam ja pričala o ovoj ekipi, to bi trajalo i trajalo ne znam koliko dana, godina. To su cure od kojih su neke od njih moje najbolje prijateljice već desetak godina. Mi jedva čekamo svako okupljanje reprezentacije jer nam je to zbog rukometnih obaveza koje imamo jedini način da se mi okupimo.

Nađemo se nešto kratko tijekom ljeta, koliko nam obaveze dozvoljavaju, ali okupljanje reprezentacije nam prije svega služi da vidimo jedna drugu, da se družimo. Sada je konačno sve sjelo na mjesto, sve to silno druženje, naša je družina koja traje tolike godine izrasla u predivno zajedništvo, u predivnu ekipu koja je svima pokazala i dokazala kako može i zna igrati.

Na kraju je došla fešta pred televizijskim kamerama koje su diljem Europe prenosile slike radosnih Hrvatica s krunama na glavi.

– Ana Debelić je napravila prvu krunu, spontano mi ju je stavila na glavu tijekom moje emisije »Kod Ćamile na fotelji«. U svoj onoj ljutnji nakon izjave danskog izbornika razmišljala što napraviti i rekla sam da imam super ideju. Ideja je bila da napravimo još šesnaest kruna i da s njima izađemo na proglašenje bez obzira na rezultat. Želja je bila da simbolično izađemo s krunama na glavi te da pokažemo svijetu da smo mi zaista ponosne na ovu ekipu i da smo kraljice jedna za drugu.

Ova hrvatska reprezentacija ostvarila je famozno rezultatsko »probijanje leda« osvajanjem prvog odličja na velikim natjecanjima u povijesti hrvatskog ženskog rukometa, za očekivati i priželjkivati je sada uspješan nastavak plovidbe. Ispiti će stići, idući je svjetsko prvenstvo, koje su hrvatske rukometašice osigurale plasiravši se u polufinale prvenstva u Danskoj.

– To što idemo na svjetsko prvenstvo je fenomenalna stvar, Hrvatska se godinama nije uspjela kvalificirati na SP. O budućim rezultatima ne znam što reći. Znate li koliko smo ovom medaljom osvjetlali budućnost hrvatskog ženskog rukometa, ali svejedno nećemo letjeti previsoko. Pripremat ćemo se za svjetsko prvenstvo kao što smo se pripremale za ovo natjecanje. Vidjet ćemo u kakvom ćemo biti izdanju, s kojim igračicama ćemo moći otići na SP, a onda ćemo dati sve od sebe kao i u Danskoj. Suludo bi bilo sada obećavati nekakve medalje, mislim da smo na odličnom putu za svijetlu budućnost.

Ćamila je, kao i brojne njezine prijateljice iz reprezentacije, svjetska putnica, nakratko će biti u Hrvatskoj i u Mostaru, a onda opet ide u inozemstvo; mora u Francusku, gdje je nakon reprezentativnih obaveza čekaju klupske u Metzu.

– Prvo je na redu odrađivanje svih obaveza koje imam u Zagrebu, a onda ću vjerojatno otići kući u Mostar. Već 28. prosinca moram biti u svom klubu, i to na jutarnjem treningu – zaključila je Ćamila Mičijević.