RIJEKA Sport, odlično ogledalo života, zna ispričati krasne priče o čemu dosta zna Katarina Ježić, dugogodišnji rukometni ponos svog Novog Vinodolskog, ali i cijele Hrvatske. Spomen njezina imena neke je starije, koji ne zaboravljaju slavnu zabavljačicu Neku Eržišnik sjetio njezine dosjetke da »u nogometnoj reprezentaciji igraju dvije Ličanke, Kata Linić i Kata Linski«, sve to dok je u ovoj lijepoj štoriji ta vrsna kružna igračica u dresu svog Vipers Kristianstada klupska prvakinja Europe poslije sjajnih budimpeštanskih priredbi na završnici Lige prvakinja, u neviđenom dekoru s auditorijem kao u nogometu, pred dvadesetak tisuća gledatelja.

Njezino je norveško loptačko društvo, sastav najveće svjetske klase, potvrdilo tko su europske rukometne gazdarice, treću sezonu zaredom osvojile su Ligu prvakinja. U polufinalnoj »predigri« nove i stare prvakinje torpedirale su mađarski Gyori Audi ETO u vatrometu golova 37:35. Skandinavskom »wunderteamu« je itekako prijala ova »mađarska kuhinja«, Vipers je na koncu u finalu bio bolji od domaćeg Ferencvaroša s 28:24.

Prvakinje su tako samo dodale novi dragulj na ovu krunu još jedne njihove sjajne sezonu, obranivši titulu i slaveći u finalu u fantastičnoj atmosferi u dvoboju u kojem su nasuprot imale i prepune tribine.

– Još uvijek nisam svjesna svega ovoga što se događalo i što se na koncu dogodilo u Budimpešti ili što se sve događa – kaže Katarina Ježić o tom pobjedničkom kasnonoćnom koncu tjedna. – Ovo je jedno predivno iskustvo te sam i oduševljena i ponosna jer se uistinu ostvario jedan san. Poslije ovih pobjeda i velikog uspjeha sam jednostavno bez riječi.

Smatram pritom da smo svakako ovaj Final four odigrale jako dobro. Bilo je tu i uspona i padova, ali takav je to sastav da bih definitivno s ovom ekipom išla i do Mjeseca i natrag, a da se pritom ničega ne bih bojala. Sve ovo je zbilja nešto prekrasno te je teško sve ovo opisati riječima, to se jednostavno treba osjetiti. Toliko je tu nabijenih emocija i toliko toga da je teško o tome govoriti.

Emocije

Vrhunski sportaši itekako dobro znaju što čine emocije nakon ovakvih veličanstvenih predstava koje izazivaju tolika uzbuđenja, nakon čega je skoro pa nemoguće umiriti se, a da se u glavi ne vrti film s utakmice, kao i sa slavlja nakon trijumfa.

– Poslije ove finalne pobjede i osvajanja titule imali smo neku zajedničku večeru i party te sve što ide uz to, a ja sam jednostavno odspavala dva sata. Tijelo je istina tražilo odmor, ali glava i mozak se definitivno nisu mogli smiriti. Nakupilo se toliko uzbuđenja i svega drugoga da je teško to opisati.

Vipers je inače odlično počeo »stavljati točku na i«, odlično je otvorio taj finale i poveo je 5:1. U nastavku velikog susreta najboljih norveški je klub odmah odmaknuo na 20:14 serijom 5:0 u kojoj je Jamina Roberts postigla tri pogotka. Do kraja finala Vipers je sigurno koračao k tronu, obavljao je posao na željeni način, pritom sve što su Mađarice uspjele je malo smanjiti taj zaostatak na tih konačnih 28:24.

– Mislim da smo u tu finalnu utakmicu ušle pune samopouzdanja, tako smo krenule u tu utakmicu, sve to nakon što smo, mogu reći, »razvalile« Gyori Audi ETO bez obzira na to što je pred kraj to polufinale bilo malo napeto zbog naših nekih gluposti zbog kojih nismo održavale stečenu prednost. Za finale smo bile spremne i sve smo bile svježe zato što se nismo toliko potrošile u tom polufinalu. Jednostavno, vjerovale smo u sebe, dobro smo se osjećale i osjećale smo da možemo do naslova. Sve se to onda moglo vidjeti i na terenu.

Povratak kući

Na počeku nekog puta teško je zamisliti ciljeve do kojih će se stići. Vrativši se u dječje dane iz Novog Vinodolskog i na prve rukometne korake u svijet ovog sporta, može sa zadovoljstvom uzdahnuti i pomisliti kako je stvarnost i ljepša od dječjih maštanja o najvišim sportskim visovima.

– Ovo što se ostvarilo sada, stvarno je bio »san mojih dječjih snova«. Kako sam rasla, nisam znala kako ga ostvariti igrajući u Mađarskoj, ništa nije vodilo k tome, tako da definitivno nisam mogla ni sanjati da će se ovo dogoditi, i to baš ove sezone s ovom ekipom i ovako spontano.

Katarina je iznimni rukometni talent, ali je ova kružna igračica najveće svjetske klase i poznata kao velika radnica. Tako je to iz sezone u sezonu kada se samo izmjenjuju naporni treninzi i teške utakmice, sada može malo odahnuti i na odmoru čekati dolazak sve spominjanijeg ljeta.

– Čuli smo se upravo kada sam krenula iz Budimpešte, dok se vozimo doma automobilom. Uzbuđena sam između ostaloga i zbog ovog povratka kući, baš se sve lijepo nakupilo. Na Final Fouru sam imala i svoju posebnu podršku, došlo je navijati dvanaestero mojih rođaka, podržavati me s tribina. I to je stvarno bio jedan poseban osjećaj kada znam da su moji tamo, tada mi je sve bilo još emotivnije budući da sam znala da i oni zapravo prolaze iste emocije kao i ja. Jednostavno, itekako mi je bilo drago što su me došli podržati – poručila je Katarina Ježić koja u Novi Vinodolski donosi titulu europske prvakinje.