RIJEKA Na Rujevici je svojevrsno zatišje pred buru, riječka momčad je u mirnoj luci dobrih rezultata i igre, no zna se da svaki dolazak Hajduka na Kvarner budi posebno zanimanje. Naboj na travnjaku, grlate obračune na tribinama. Rijeka je u eri Damira Miškovića u mnogočemu preskočila Hajduk, prije svega po trofejima (jedan naslov, četiri Kupa), europskim prezentacijama te organizaciji i stabilnosti kluba, no ponos Dalmacije se posljednjih godina na planu domaćih rezultata ipak budi.

Splićani su malo usporili kvarnersku dominaciju osvajanjem dvaju Kupova i dviju pozicija doprvaka, no prošle sezone Rijeka je ponovno izbila u prvi plan, iako je Hajduk jedno vrijeme bio i lider prvenstva. Na kraju je sve opet uzeo Dinamo.

Ove sezone ambicije su opet naglašene kod rivala s mora, obje momčadi su se silom prilika okrenule domaćim natjecanjima nakon teških prizemljenja u Europi (Olimpija, Ružomberok). Oba sastava usporila su i Modre, Rijeka im otkinula bod, Hajduk je pak uzeo sve u njihovom dvorištu.

Nedjelja donosi prvi čin ovosezonskih okršaja kod kojih je u najavi utakmice Rijeka ipak u prednosti i teže joj je naći minuse nego Hajduku.

RIJEKA

PLUSEVI

1. FORMA I STABILNOST

Stabilnost momčadi u HNL-u velika je riječka prednost, ne samo pred Hajdukom nego i u odnosu na većinu drugih sastava. Dojam je da su Bijeli, izuzev Ljubljane kada su se potpuno raspali, najstabilnija i najstandardnija momčad hrvatske lige. Momčad je standardizirana, pozicije su poduplane, a prinove su ciljano zamijenile odlaske. Riječani su tu zadržali važan balans, a na planu igre automatizme, nema lakog ispadanja iz linija.

Rijeka se diže u formi, protiv Dinama je odigrala jako dobro drugo poluvrijeme, u gostima protiv Gorice bila je bolja i zasluženo osvojila važne bodove, u Osijeku je pomalo rutinski matirala domaćina, jednako kao i Šibenčane na svom travnjaku.

2. OBRANA I VEZA

Riječka obrana u ovom je trenutku najbolja u ligi, primila je tek jedan pogodak u sedam utakmica. Zlomislić je dobro nadomjestio Labrovića, a iskusni Majstorović se očekivano kvalitetno uklopio zajedno s Galešićem i Radeljićem na mjestu stopera u stalnoj rotaciji. Tu je pouzdani i u posljednje vrijeme sve bolji kapetan Smolčić na mjestu desnog beka.

Riječka veza upotpunjena krilima na neki je način zaštitni znak momčadi s Kvarnera. Hodžin odlazak nadomjestio je Gojak, a Fruk i Janković jako se dobro nadopunjuju u tandemu, kreatori su, a u isto vrijeme opasni po gol suparnika. Širina se dobiva mogućnošću da u ofenzivi veze zaigra i Petrovič, a Pašalić na desnom krilu igrač je kojeg bi poželjeli svi klubovi u HNL-u. Rukavina se na lijevom krilu pak sve bolje uklapa u napadačku formaciju Bijelih. Veza Đalovićeve momčadi ponajbolja je u ligi.

3. DOMAĆI TEREN

Domaći travnjak i pune tribine trebali bi biti velika prednost, ali i zamašnjak igri Rijeke. Ispeglani teren Rujevice bez »ijedne bore« najbrži je u Hrvatskoj i dodatna prednost za Riječane koji teže igri i stalnim tranzicijama, kao i kombinatorici, što gosti u ovome trenutku još uvijek nemaju. Đalovićevi igrači imaju brojni repertoar rješenja u igri i na takvom travnjaku u ovom odnosu snaga Rijeka je poprilični favorit.

S druge strane, već znana sinergija tribina i travnjaka veliki je forte za domaćina, huk i pjesma s istoka i sjevera, pa i dobrim dijelom i zapada, često su bili važan okidač za još bolja izdanja momčadi, posebice u drugom poluvremenu kada koji put i ne ide najbolje.

MINUSI

1. UTEG FAVORITA

Rijeka je favorit u najnovijem Jadranskom derbiju, a potvrđuju to i kladionice (2.30/3.20). Igrači uoči ovakvih utakmica znaju često naglasiti da favorita nema, da susret može odlučiti jedna lopta ili jedna loša reakcija, no to je već očekivano. Priprema utakmice bit će od posebne važnosti, jednako kao i pristup. S time Đalović ne ni trebao imati problema, ali treba vidjeti kako će se u konačnici sve odraziti i hoće li ta uloga biti uteg za momčad.

Prošle sezone momčad je bila još uvijek poprilično mlada i s manjkom iskustva, Rijeka u konačnici nije na najbolji i željeni način izgurala završne bitke na oba kolosijeka te je ostala bez trofeja, iako je bila u znatnoj prednosti pred Dinamom. U ovom derbiju moglo bi se vidjeti koliko je Rijeka sada, sezonu kasnije, zrelija momčad.

2. MANJAK REALIZACIJE

Iako je Rijeka trenutačno najefikasnija momčad lige ispred Dinama (15/14), problem realizacije još uvijek je prisutan, istina, u manjoj mjeri. Ivanovića dugo vrijeme nije išlo u vrhu napada, sada ga je zamijenio Andrić, koji je tek u zaletu forme i još se treba adekvatno uklopiti u novi način napadačke igre.

Riječani su prošle sezone imali prosječno najviše udaraca na gol i stvarali su najviše velikih prigoda, u ovom trenutku stvorili su devet velikih prigoda, nasuprot Dinamovih 19 ili Hajdukovih 13. No, ohrabrujuće za domaćine je da momčad ipak najmanje promašuje velike prilike, iako ih ne stvara toliko puno kao ranije. U cijeloj priči za Riječane je dobro šarenilo strijelaca, tako da generalno, ovaj minus nije prevelik.

3. LIJEVI BOK

U Rijekinoj igri manje-više sve dobro funkcionira i teško je naći neku veliku, bolnu točku. Zapravo, one su periodične, ponajviše na mjestu zadnjeg veznog igrača (izostanak Selahija) ili pak lijevog beka. Sve diktiraju i izostanci. Na lijevom beku konkurencija je nikad veća (Goda, Devetak, Bogojević, Čabraja), ali Bijeli tu još uvijek nisu toliko uvjerljivi i na željenoj razini.

Goda se tek vraća u formu nakon duge ozljede, Devetak igra dosta promjenljivo, Čabraja je out već duže vrijeme pa je dojam da svestrani Bogojević nekako najbolje zna u ovome trenutku »pokrpati« tu poziciju igrom u oba smjera. Ima i potrebnu agresiju i čvrstinu u zadnjoj liniji, a zna i napasti u dubinu.

HAJDUK

PLUSEVI

1. POBJEDA U MAKSIMIRU

Pobjeda Hajduka u Maksimiru (1:0) za većinu realnih pratitelja HNL-a bila je potpuno neočekivana, ali Splićanima se ništa ne može prigovoriti na vrijednom trobodu. Momčad Gennara Gattusa samo je nagovijestila sve slabosti i krizu Modrih koje je matirala na talijanski način. Karizmatični strateg Bilih dobro je postavio igru u dva kvalitetna bloka koja su funkcionirala bolje nego inače, iako je Dinamo promašio nekoliko velikih šansi.

Ta pobjeda sigurno je podigla samopouzdanje momčadi koja je u stvaranju, a tradicionalno i atmosferu. A ona je bila poprilično narušena odnosima s upravom i operativom kluba, kao i odlaskom Perišića, koji bi sigurno Hajduku dobro došao u situaciji da su sve kockice puno bolje posloženije.

2. MARKO LIVAJA

Marko Livaja, kapetan gostiju, i ove sezone pokazuje zašto je najbolji igrač Hajduka i jedan od najboljih pojedinaca HNL-a. Oko njega se i dalje vrti dobar dio Hajdukove igre, svojim potezima i dalje drži splitsku momčad u vrhu. Livaja je trenutačno najbolje ocijenjeni igrač lige, najbolji strijelac sa šest pogodaka ispred Kulenovića (5), a i najbolji asistent nakon sedam kola s brojkom od također šest važnih dodavanja, ispred Baturine (5) i Fruka (3).

Iako se mnogi slažu da nije dobra prevelika ovisnost igre momčadi o jednom igraču, Livaja je zasad još uvijek silom (ne)prilika u toj ulozi, ali i igrač koji servira lopte suigračima. Smolčić i Galešić dosad su znali izaći na kraj s kapetanom gostiju, tek treba vidjeti kako će to funkcionirati u nedjelju.

3. GENNARO GATTUSO

O angažmanu i ulozi Gennara Gattusa u Hajduku proliveno je dosta tinte, no većina će se složiti da je momčadi trebala jedna čvrsta ruka. I trener koji će dovesti u red neke stvari i u svlačionici i na travnjaku.

Gattuso radi u nezahvalnim okolnostima, ali temperamentni Talijan, koji zna uklizati i na prijateljskoj utakmici malog nogometa u dresu Hajduka, samo dokazuje kakav je bio kao igrač i koliko mu je stalo biti na kormilu novog kluba. Nezahvalno je govoriti koliko će izdržati u okruženju koje uvijek traži više i kako će se nositi sa svime što nosi uloga trenera Hajduka, ali dojam je da može biti jedan od aduta gostiju, pa makar i s klupe, u nedjeljnom derbiju. Prije svega, na planu motivacije momčadi, ali i taktičkom protuodgovoru na igru Rijeke.

MINUSI

1. NEUVJERLJIVOST

Hajduk je bodovno izjednačen s Rijekom, ali sasvim je jasno da je njegova momčad daleko od prave uigranosti. Puno se više očekuje prije svega od Rakitića i Krovinovića, ali i Melnjaka te Pukštasa koji se nakon teške ozljede nije vratio na željenu razinu.

Osim toga, kadar Hajduka puno je širinom suženiji i gostima je puno teže nadoknaditi izostanke nego Rijeci. Dosta igrača palo je u drugi plan (Trajkovski, Dajaku, Benrahou…), u suprotnom smjeru krenuo je mladi i sve bolji Durdov, 16-godišnji desnokrilni napadač, junak posljednje pobjede nad Goricom.

Uz to, Splićani teško dobivaju utakmice (Slaven Belupo, Varaždin, Osijek), ali ne dolaze lako ni do boda (Lokomotiva, Istra 1961), najuvjerljivi su bili protiv Gorice (4:1).

2. OBRANA

Obrana Splićana dobila je pet golova, ali daleko je od granitne. U novonastaloj situaciji momčad igra s četvoricom u zadnjoj liniji sa stoperskim parom Uremović – Prpić, ali i Melnjakom prisilno prebačenim na desnog beka, dok Diallo kontrolira lijevu stranu. Taj kvartet igrao je i protiv Dinama u Maksimiru pa je za očekivati da će i na Rujevici. Pitanje je tek kakvo je stanje Eleza i hoće li on možda uskočiti umjesto Prpića koji je nedavno dobio pretpoziv Zlatka Dalića.

O načinu igre govori i činjenica da je Hajduk opterećen i velikim brojem žutih kartona, s njih 19, Riječani su ih zaradili najmanje, deset.

3. PRITISAK

Svaka utakmica za Hajduk u trenutku dok se kroji vrh ljestvice nosi pritisak, ova zasigurno još veći zbog popriličnog uloga, iako nije odrađena još četvrtina prvenstva. Hajduku bi jako važno bilo ne izgubiti, u suprotnom bi to bio popriličan psihološki udarac u ovoj fazi prvenstva. O pobjedi ne treba niti govoriti, bila bi veliki poguranac za splitsku momčad i sigurno dodatno oplemenila atmosferu u klubu i oko njega. Poljud bi se sigurno dodatno napunio uoči sudara sa Šibenčanima i donio važan mir uoči nove stanke.