RIJEKA Teniska sezona je prekinuta od Indian Wellsa i ožujka zbog pandemije koronavirusa. Mogući nastavak planiran je za sredinu kolovoza, ali pitanje je što će biti sa skraćenim ljetom u SAD-u i US Openom s obzirom na galopirajuće brojke oboljelih.

Osim toga, Roger Federer je drugi put morao na operaciju desnog koljena, objavivši da se turnirima vraća iduće godine. To bi otprilike značilo da 41-godišnji Ivan Ljubičić uživa u ljetu i odmoru u Hrvatskoj s obitelji. Bit će i toga, ali za sada nekadašnji treći reket svijeta i pobjednik Davis Cupa s reprezentacijom Hrvatske 2005. godine, koji ima i tri trenerska Grand Slam naslova s Rogerom Federerom, juri sa sastanka na sastanak. Jedan je dogovoren na Omladinskom igralištu. Kad već nema trave Wimbledona…

– Kakav odmor… Posla uvijek ima. Radimo druge stvari. Taj »LJ Sports Group« je nova priča, koju smo pokrenuli početkom godine. S koronom smo zapravo imali vremena to malo razviti brže od nego što smo prvotno planirali. Želja i plan nam je napraviti veliku stvar, kompletnu strukturu onoga što treba sportašima. Naravno, krećemo iz tenisa jer nam je to svima blisko, ali širit ćemo se. Već smo u Formuli 1, ali idemo dalje. Želimo se širiti u druge sportove jer vidimo da ima prostora. Jednostavno, želimo sportašima da se bave sportom, ali mi im sa svojim znanjem, strukturom, profesionalcima koje imamo i koje ćemo imati u timu, pokrijemo sve ostalo.

Fadi Shalabi, Richard Evans, Ivan Ljubičić, Luka Kutanjac i Dino Marcan/Foto Z. HORVAT

Prije dva dana Ljubičić je preko društvenih mreža obznanio »pojačanje« za »LJ Sports Group«, bivši direktor u ATP-u Richard Evans bit će prvi čovjek marketinga u agenciji.

– Bio je jedan od direktora za marketing i sponzorstva. Razgovarali smo već neko vrijeme, jako ga je zainteresirao projekt i ambicija koju imamo tako da je prešao kod nas kao šef za marketing i sponzorstva. On je prvu u nizu ljudi koje planiramo dovesti kako bismo proširili i pojačali ekipu ljudi koji će se baviti tim poslom. S obzirom na to da smo u projekt ušli s partnerom iz Finske, s njihovih šest, sedam ljudi, te našim dijelom, sada nas je petnaestak, ali jako brzo ćemo se proširiti.

Kada kažem jako brzo, radi se o idućim tjednima. U prvom valu to će biti to za ovu godinu, ali ne želimo se ograničavati. Širit ćemo se onako kako mislimo da je to prirodno i koliko ima smisla. Nećemo se širiti da bismo se širili, već zato što možemo i trebamo.

Ljubičić je ranije imao agenciju S.A.M., ali okrenuo je novu stranicu.

– Svi klijenti iz bivše firme prešli su u novu. Ovo je jedna napredna, razvijenija varijanta prošle tvrtke, koja se bavila isključivo tenisom.

Ipak, posao broj jedan za sada ostaje – Roger Federer. Zapravo, njegov »prvi, drugi i treći posao«.

– Sve je pod kontrolom. Planiramo sljedeću sezonu… Želja je i san da sve bude kao 2017. godine, ali jasno je da je svaka situacija nova. U svakom slučaju, imamo jedno pozitivno iskustvo pa smo svi pozitivni.

Federer ima 20, Nadal 19, Đoković 17 Grand Slam naslova. Švicarac nije toliko opterećen rekordom koliko možda njegovi navijači.

– Pročitao sam neki dan da je John McEnroe rekao da je čak dobivao garancije za nastup na Australian Openu. Svi su malo previše fokusirani na Grand Slam naslove. Jesu oni najveći turniri u našem sportu, više nego prije, ali nisu jedina vrijedna stvar. Možemo mjeriti sve s njima, ali nismo svi zaluđeni s Grand Slamovima. Ono što je kod Federera slučaj je što voli sport i igrat će koliko god bude mogao. Mi ćemo napraviti sve da bude rezultata, ali to nije jedini razlog zašto on još uvijek igra i želi igrati. Ali jasno mi je da ima ljudi koji to ne mogu razumjeti.

Predanost

Severin Lüthi je s Federerom 16 sezona, ali uvijek je tu negdje bio još jedan trener. Od 2016. to je Ivan…

– Roger će biti moj posljednji trenerski posao. Apsolutna je moja predanost ovom projektu nakon Rogera. No, Roger i ja idemo dalje, moj posao s njim je neupitan i tu nema nikakvih problema. Međutim, njegova ozljeda i stanka zbog pandemije dali su vremena i prostora za razvijanje ove priče. Nakon njegove karijere mogu se stopostotno posvetiti onome što me raduje. Tada ću moći i igračima pomoći na način koji procijenimo da je najbolji. U ovom trenutku, što se tiče trenerskog dijela posla, to je isključivo Roger. Ostalo je marketing i sponzorstvo.

Borna Ćorić je prije nepune tri godine promijenio i trenera i menadžersku agenciju, priključivši se Ivanu. Uz njega, Ljubičić je okupio nekoliko mladih, darovitih igrača i igračica, ne samo iz Hrvatske.

– Još uvijek je tako. Svaki sport, tenis, nogomet, formula, kao i svaki sport, ima neke svoje posebnosti i nikad se neću praviti da znam sve. Naprotiv. Kako se budemo širili u druge sportove, zapošljavat ćemo ljude koji su eksperti koji su u tom dijelu. Što se tiče tenisa, priča ostaje nepromijenjena. Pokušavamo pomoći na način na koji mislimo da je najbolji, a to je individualni pristup svakom igraču.

Ne vjerujem u sistem, ne vjerujem da postoji jedan način koji je dobar za sve. Mi svim našim klijentima pristupamo na način na koji mislimo da je najbolji za njega i njegovu karijeru. Nekome treba više pomoći, netko funkcionira bolje ako je oko njega veliki tim, drugi ako je oko njega manje ljudi. Svatko ima posebne karakteristike i funkcionira na svoj način. Mi smo usko vezani uz svoje igrače, pratimo ih i praktički krojimo tim ljudi oko njega za koji mislimo da je najbolji.

Kada smo kod Borne, prvi hrvatski reket bio je jedan od zaraženih na zadarskom Adria Touru.

– Borna je dobro. Najprije je bio u šoku, brinuo se za ljude oko sebe, roditelje, starije ljude koji su u opasnosti. Nema nikakvih simptoma. Organizirali smo traku za trčanje, bicikl, trenirao je doma ono što je mogao. Ne znam kakvo je pravilo, ali blizu je »slobode«.

Opuštanje u Zadru imalo je svoju cijenu. S druge strane, Ljubičić je s obitelji u Monte Carlu prošao strogi režim kada je sve stalo.

– Nije bilo ni tako neugodno. Ono što sam imao bila su četiri mjeseca sa svojom djecom, 24 sata, što u životu nisam imao. Apsolutno smo se koncentrirali na pozitivne stvari. Ja sam uzeo satove francuskog jezika, koncentrirao sam se na priču sa »sportskom grupom«, kako je mi zovemo. Bilo je malo neugodno, jer ne smiješ nigdje ići, a u Monte Carlu je to bilo jako striktno, disciplinirano, ali nije bilo panike. Nisam bio zabrinut, ali zabrinut sam za svijet, za ekonomiju, za kolateralne žrtve koje će nastati. Nije to ni prvi ni zadnji virus. Kontroliraš stvari koje možeš kontrolirati, brinuti se nije produktivno.

Kvalitetni suradnici

Dino Marcan, Luka Kutanjac, Dalibor Širola, Fadi Shalabi… Sve su to ljudi koje je Ivan povukao za sobom. Širola je bio njegov kondicijski trener i ostao je uz Riccarda Puiattija, ostali su mu se priključili u »sportskoj grupi«, u kojoj su uz Bornu Ćorića, Ukrajinka Marta Kostjuk, Kinez Zhizhen Zhang i nekoliko vrlo darovitih hrvatskih ograča i igračica. To je tek početak…

– Moj životni moto je »pomogni ljudima ako možeš«. Ali ne iz nekog sažaljenja, kada prepoznam kvalitetnu osobu i kvalitetnog profesionalca, želiš mu pomoći. To je samo pozitivno. Ne razumijem zašto to nije inače i svugdje, jer želiš se okružiti kvalitetnim ljudima. Zašto ne? Čak i ako nemaš direktne koristi od toga. Svi spomenuti su jako kvalitetni profesionalci i ljudi i uvijek mi je želja takvim ljudima dati priliku da pokažu što znaju.

Osim akcije za pomoć igračima, Ivan je bio dio akcije za pomoć teniskim trenerima.

– Najprije, u »sportskoj grupi« mi u ovom razdoblju financiramo sve naše klijente. To nisu goleme cifre, ali želimo našim ljuidima pokazati da smo uz njih i u nevolji. Što se tiče trenerskog dijela, Dani Vallverdu je pokretač ideje. Pitao me je jesam li spreman dati neko svoje vrijeme da bi se skupio neki iznos za trenere koji su imali manje financijske sreće. Svi treneri koje su kontaktirani su prihvatili. Mislim da je to jedna lijepa inicijativa, koja neće riješiti nikakve veće probleme, ali u tenisu se neke stvari moraju promijeniti.

Većina trenera plaćena je na tjedan, onaj u kojem rade. Ova situacija je pokazala koliko taj sistem nije dobar. Znali smo i prije da nije dobar, ali sada je na površinu izašla čitava problematika takvog tipa funkcioniranja. Mi ćemo kao firma pokušati promijeniti neke standarde. Jest malo ambiciozno, ali smatramo da je to potrebno u svijetu. Nadam se da će i drugi krenuti u tom smjeru. Treneri, ne samo teniski, već i kondicijski treneri i fizioterapeuti, zaslužuju neku sigurnost. To je, uostalom, posao s punim radnim vremenom, koji je kompletan i financijski se mora ispoštovati.

Ne možeš pustiti ljude na cesti zato što igrač ne igra i ne zarađuje. Jasno je da to sada tako, ali nešto se mora promijeniti. Naime, treneri su u velikoj većini plaćeni po tjednu u kojem rade, čak i u postotku zarade od zarade. Sada toga nema, i zato je krenula ova inicijativa jer puno je trenera koji u ovom cijelom razdoblju nisu zaradili nijedan euro.

Leonardo

Vrijeme leti. Prije nepunih 11 godina tekst o rođenju sina bio je napisan, nedostajalo je samo ime, rok se približavao, a mladi roditelji su se dvoumili. Leonardo je u međuvremenu krenuo očevim teniskim stopama, naučio nekoliko jezika i marljivo skuplja dobre ocjene.

– Igra lijepo, jako sam zadovoljan. Tehnički je čist, fizički jak i voli igrati. To nas dovodi u dileme. Ali nema još 12 godina, imamo još vremena za odluku.

Ivan i njegova ekipa još će malo biti u Opatiji, a zatim se obitelj Ljubičić seli na južni Jadran. Čari pravoga ljeta.

– Korona nas je naučila da ne možemo ništa planirati. Ići ćemo malo južnije na odmor, a onda ću biti »stand by«. Ovo ljeto ću biti malo leteći, probati vidjeti ljude koje nisam mogao vidjeti u proteklom razdoblju. Ali tu smo, u Hrvatskoj, ovaj i idući mjesec, do početka škole.

Bit će neobično jesen dočekati u – Roland Garrosu.

– Planiram biti aktivan, ići po turnirima, ako korona bude relativno pod kontrolom. Naravno, Federer je apsolutni prioritet, ako me bude trebao, bit ću kod njega, ako ne, bit ću na Touru. Tenis nakon korone? Ili za vrijeme korone… Nadam se da će nakon pandemije biti isti. Igrači će biti isti, ali nitko nema iskustva tolikog neigranja. Ove ekshibicije su dobrodošle da igrači ostanu u kompetitivnom adrenalinu, ali bit će teško, pogotovo zbog rasporeda.

Ne možeš igrati sve u nizu, Washington, Cincinnati, US Open, Rim, Madrid, Roland Garros… To je nemoguće. Gledam i druge sportove, ima puno ozljeda. Pretpostavljam da će u tenisu biti slično. Morat će igrači paziti, »osluškivati s četiri uha i gledati s četiri oka« što se događa. Taj adrenalin koji će krenuti s turnirima i eksplozija tijela, to će biti problem. Sjećam se da poslije prvoga tjedna sezone i Dohe imaš upalu ramena, upale svega, a dobro si se spremio u predsezoni.

Tijelo funkcionira drugačije kada se igra nešto službeno. Tako će biti i ovaj put. Pogotovo ako Grand Slam bude prvi turnir. To bi bila katastrofa.

Andrea Gaudenzi preuzeo je ATP, što je bilo malo iznenađenje.

– Gaudenzi je bio jedan od kandidata. Ima iskustva u tenisu, u poslovnom svijetu, bio je već dio ATP-a. Njegova jaka strana su televizijska prava. Nije mu krenulo lako.

Možda bi danas Ivan bio direktor ATP-a. Tko zna što bi se dogodilo da je svojedobno dobio Giorgia Di Palerma u nadmetanju za mjesto u ATP-u… Kažu da je Di Palermo bio Nadalov čovjek.

– Apsolutno mi nije krivo. Tada sam bio politički aktivan u ATP-u. Još uvijek znam sve što se događa u ATP-u, informiran sam, ali moja post-teniska karijera krenula je u drugom smjeru. Nema više mjesta za politiku. Da sam izabran, da sam krenuo u tom smjeru, tko zna što bi bilo. Nemam pojma. Ali nisam od onih koji gleda nazad. Sada smo tu gdje jesmo. Zadovoljan sam, sretan, uzbuđen. Ovo je početak nečeg ogromnog, s ovom »sportskom grupom« planiramo zaista velike stvari. Neke su i na vidiku, ali nećemo pričati o stvarima koje su u procesu, već o onima koje su riješene.