RIJEKA Ivan Lepinjica, 23-godišnji veznjak, dokaz je da svaka posudba nema sretan kraj. Lepinjica je završio u Arminiji, koja je imala opciju otkupa njegova ugovora.

No, klub, koji je još prošle sezone igrao u Bundesligi, drugu je sezonu zaredom – ispao. U dodatnim kvalifikacijama dvaput je poražen od Wehen Wiesbadena, u gostima 0:4, doma 1:2 i klub iz Bielefelda završio je u Trećoj ligi… Lepinjica je završnicu sezone prosjedio na klupi, dok je u kvalifikacijama u nastavku ušao u oba susreta.

– Bila mi je to prva godina u inozemstvu i bilo je posebno. Vidio sam kako je vani, upoznao sam sjajne ljude i sjajne igrače. Ta Druga Bundesliga, koju prije nisam pratio, uvijek je napeta, nikad se ne zna tko može dalje, a tko ispada – kaže Ivan Lepinjica.

Umjesto borbe za povratak u Bundesligu, Arminia je završila u Trećoj ligi. Što je pošlo po zlu?

– To se u Arminiji još uvijek pitaju, a pitamo se i mi igrači. Mislim da smo stvarno imali dobru momčad, dobru pojedinačnu kvalitetu, ali nešto je očito nedostajalo, neki ekipni duh, možda neki vođa.

Revija smjena

Arminia je u posljednjih 14 mjeseci četiri puta smijenila trenera. Uli Forte smijenjen je poslije pet kola i četiri poraza, Daniel Scherning vodio je momčad 20 kola i kod njega je Ivan bio standardan, dok je njegov nasljednik Uwe Koschinat posjeo Lepinjicu na klupu i uglavnom gubio. Arminia sad ima novog trenera, u novoj sezoni momčad će voditi Michel Kniat.

– Kod Koschinata neki igrači uopće nisu dobili priliku, iako su rezultati bili sve lošiji i lošiji. Taj dio je na njemu, ali nije on jedini krivac.

Nemoguće da jedan igrač kod jednog trenera stalno igra, a kod drugog ne dobije priliku. To jednostavno nema smisla. Za mene je ipak to bila jedna stepenica više jer sam dosta igrao u prvoj polusezoni. Okušao sam se u Drugoj Bundesligi i bio u inozemstvu. Za mene je to bilo više životno nego igračko iskustvo.

Posljednja nada bile su dodatne kvalifikacije, ali poraz 0:4 na gostovanju kod Wehen Wiesbadena bio je pretežak da bi se nešto moglo popraviti na domaćem terenu.

– Mi smo se nadali. Počeli smo dobro, zabili rano gol, u četvrtoj minuti, i vjerovali smo da se možemo vratiti. Navijači također, došli su u velikom broju.

No, dobili smo glupi gol poslije nekoliko malih pogrešaka i potonuli. Željeli smo barem doći do pobjede, ali u nadoknadi prvog dijela primili smo i drugi gol. Mislim da su oni, barem po igri, više željeli tu promociju.

Bielefeld je grad od više od 300 tisuća stanovnika u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.

– Cijeli grad živi za nogomet i to se stvarno vidi. Puno ulažu, infrastruktura je dobra, na svakoj je utakmici više od 20 tisuća navijača. To je stvarno jedan lijep prizor, imaš osjećaj da svaku utakmicu igraš na velikoj sceni.

Na početku je bilo malo teško dok nisam našao stan. Kada je sezona krenula, bilo je sve lakše. Trebalo se priviknuti i na jezik. Nešto sam i naučio. Pohvatao sam neke riječi da se mogu sporazumijeti. Sve u svemu, jedno lijepo iskustvo.

Četiri dana

Arminia je i 2011. godine ispala u Treću Bundesligu, ali tada je bila pred bankrotom. Sada je situacija kritična jer igrači odlaze. Otpala je i mogućnost otkupa Lepinjičina ugovora, pa se Ivan vratio na Rujevicu.

– Dobio sam četiri dana dodatnog odmora jer sam do prije desetak dana bio u pogonu. Ulazim u posljednju godinu ugovora, tako da nova posudba ne bi imala smisla.

Spreman sam ostati, želim se izboriti za mjesto i igrati. Ako se nešto ponudi, razgovarat ću s klubom i vidjeti što dalje. Pratio sam Rijeku i nije mi bilo jasno što se događalo u prvom dijelu prošle sezone.

Drago mi je da su u drugom dijelu to uspjeli izvući. Vidjelo se da su s trenerom Jakirovićem željeli puno više. Baš su igrali kao momčad. Na kraju su bili četvrti, a moglo se napraviti više.

Drago mi je, to je i dalje moj klub, iako sam bio na posudbi. Kako god se rasplela situacija, mislim da jedino moram tražiti da igram.

Naravno, treba se i dokazati, davati maksimum, pokazati što znaš. Žao mi je što ovu stanku nisam iskoristio za neko ljetovanje, ali jedva čekam da sve krene.

Ivan je predvodnik nogometne braće. Blizanac Igor je u porečkom Jadranu, a najstariji, 36-godišnji Marko, u županijskom je ligašu Žminju.

– Marko je proglašen najboljim igrača Prve ŽNL. Vidi se da je razina iznad. Igor je zapažen u Jadranu, koji je osvojio Istarski Kup drugu godinu zaredom. I on se mučio s ozljedom, ali pred kraj je uhvatio ritam i ostali su u ligi. Igor može puno više, ali različiti smo karakteri…