RIJEKA Nogometaši Grobničana polako ulaze u drugu fazu priprema uoči nastavka drugoligaške sezone koja sve više uključuje loptu, a sve manje vježbe snage i izdržljivosti. U predstojećih dvadesetak dana trener Predrag Stilinović i njegovi suradnici udarit će »finu glazuru«, a sve to da bi Dražen Pilčić i suigrači što spremniji dočekali drugi dio sezone te što prije osigurali primarni cilj – ostanak u SuperSport Drugoj NL.

– Moram reći da smo fizički jako puno napredovali. Taj segment dignuli smo na jednu jako visoku, rekao bih, profesionalnu razinu. Treniramo jako puno, treninzi znaju trajati i po tri sata. Moram pohvaliti i našu trenericu Elmu, trenirao sam kod nje u fitnessu dok je ekipa bila na pripremama u Medulinu. Poslije treninga, kod nje radimo specifične vježbe. Vidi se u svemu tome iskustvo i ruka našeg šefa Predraga Stilinovića. Iskreno, nisam ovako trenirao niti kada sam igrao prvoligaški nogomet u Rijeci ili kasnije u Kopru.

Jedino možda u ono kratko vrijeme kada sam bio baš kod Stilinovića u Pomorcu. Nigdje mi se nije dogodilo da sam trčao tri Cooperova testa u mjesec dana. Vidi se rezultat takvog rada. Protiv svih ekipa protiv kojih smo igrali za vrijeme priprema, bili smo toliko fizički dominantni da je to stvaralo veliku razliku. Mogu reći da se stvarno ne bojim da ćemo u nastavku sezone izboriti ostanak u ligi – govori 33-godišnji napadač.

Upoznavanje

Grobničan ima jako puno mladih igrača kojima takav režim rada sasvim sigurno odgovara.

– Za godinu, dvije neće biti mene i Prtenjače. Oni su ti koji će, ako ne odu u neki bolji klub, što im od srca želim, morati nositi Grobničan. Već se polako na njima vidi napredak. Borna Kovačević je napravio stvarno veliki napredak. U dva mjeseca se od igrača koji jedva da je mogao igrati Drugu ligu, prometnuo u igrača koji je gotovo pa prerastao tu ligu. Batarelo i Ušalj su također jako napredovali. Galešić i Jurica su izrasli u ozbiljne igrače. Povrh svega toga, mi smo se i kao momčad bolje upoznali, a to se vidi po našim igrama. Recimo, sada funkcioniram s Kovačevićem kao nekada s Prtenjačom – nastavio je nekadašnji junior Rijeke, koji je upisao 19 prvoligaških nastupa i jedan pogodak Zagrebu. Sve u bijelom dresu.

Naravno da je pratio Rijekin trijumf na Poljudu, nakon dugo vremena obojan baš izvornim riječkim tonovima. Smolčić, Hodža, Frigan, Liber…, sve odreda izdanci Rijekine škole, obilježili su uvijek posebno slatku i vrijednu pobjedu u derbiju protiv najvećeg rivala.

– Sigurno da me to raduje. Uvijek sam govorio da najprije priliku mora dobiti domaći igrač, a tek onda igrač sa strane. Možda sam preveliki lokalpatriot, ali tako gledam na to. Ova utakmica pokazala je da Rijeka ne zaslužuje biti tamo gdje je bila na ljestvici i da Hajduk, otkad je došao novi trener, stvarno slabo igra. Svaka čast Rijeci, nadam se da će nastaviti ići prema gore i vratiti se na pozicije na kojima zaslužuje biti.

Grobnički štih

Pobjeda Rijeke imala je i grobnički štih. Veldin Hodža je naslijedio Zorana Bana, Kristijana Čavala, Sinišu Linića, Anasa i Ahmada Sharbinija, te Dražena Pilčića, igrače s Grobnika, koji su igrali i nerijetko se radovali pobjedama u Jadranskim derbijima.

– Hodžini su iz Podhuma. Drago mi je, ne samo zbog njega, nego i svih mladih igrača koji dobro koriste šanse. Frigana sam prvi put vidio u Orijentu i, iskreno rečeno, nije mi ostavio dojam da bi mogao napraviti karijeru. Međutim, sada vidim da je dečko prva liga. Pravi je napadač, borben, agresivan i ono što je najbitnije, prvi strijelac momčadi. Svojim golovima vuče momčad prema pobjedama.

Frigan stasom i načinom igre pomalo podsjeća na Pilčića prije desetak godina.

– Mislim da je veći radnik od mene, ha, ha… Ima sve predispozicije da bude pravi. Mlad je, treba vremena, pokazao je da ima nos za gol. Kod pogotka na Poljudu ušao je ispred obrambenog igrača onako kako i treba pravi napadač. Nadam se da će napraviti lijepu karijeru.

Pilčić je dvaput predvodio napad Rijeke na Poljudu.

– Jednom smo igrali 1:1, a drugi put izgubili 1:2. Kada smo izgubili 1:2 lobovao sam Subašića i pogodio prečku, a u remiju je bio čisti kazneni udarac na meni nakon što me povukao Vejić, no sudac nije pokazao na bijelu točku. Jednostavno, nije bilo sreće – rekao je Pilčić.