RIJEKA Danijel Jusup prije trideset godina preuzeo je prvi put klupu košarkaša Zadra, dok je 7. lipnja šesti put došao na klupu momčadi s kojom je 2003. osvojio ABA ligu, te osvojio tri Kupa Krešimir Ćosić, posljednji put 2020. godine upravo u Krešinu domu. Kratki boravak u gradu na Rječini, nakon pripremnog susreta s Kvarnerom 2010, a uoči gostovanja u Sloveniji, bio je prigoda za susret sa 61-godišnjim zadarskim stručnjakom i razgovor o aktualnim temama. Prva je svakako Eurobasket.

– Imamo kvalitetu, ali meni već 20 godina u hrvatskoj reprezentaciji nedostaje – ono nešto. To je i glavni razlog zašto nismo napravili neke rezultate. Ono nešto što se ne vidi, ali je u zraku. Ne vidim ono što vidim u reprezentaciji Srbije ili BiH, bez obzira na to što su reprezentativci Bosne i Hercegovine završili natjecanje. Nešto imaju, ono što te veže da ih simpatiziraš, bez obzira na to što nismo iz BiH. To Hrvatska nema već godinama i to je razlog da smo tu gdje jesmo – kaže Danijel Jusup.

Nedostaje jedan pravi momčadski duh…

– Ne vidim razliku za sada od prošlog ili pretprošlog prvenstva. Dobili smo relativnog dobrog Amerikanca Smitha na »playju«, koji nas kompenzira na toj poziciji. Da se razumijemo, možemo mi napraviti odličan rezultat, ali to nešto nedostaje.

Hrvatska je vrlo brzo dobila priliku za mali uzvrat za poraz upravo u Rijeci, zbog kojeg je potonula u pretkvalifikacije za iduće EP i ostala bez Svjetskog prvenstva.

– Kod Finaca se sve vrti oko Laurija Markkanena, koji je odličan, polivalentan igrač. Finska je reprezentacija bez velikih imena, ali s karakterom. Kvaliteta je na našoj strani, no ne pobjeđuje uvijek kvaliteta. Rekao bih da su i Finci još jedna reprezentacija koja ima ono nešto, koja daje više od svoje stvarne kvalitete. Pokušavam se sjetiti jesmo li mi dali više od igračke kvalitete u posljednjih 20 godina? Imate momčadi koje daju više nego što objektivno vrijede i to nama nedostaje.

Pune dvorane

Eventualni prolaz u četvrtfinale donosi pobjednika susreta između Španjolske i Litve.

– Moraš pobjeđivati i najbolje ako misliš biti najbolji, prije ili kasnije. Prvenstvo je inače vrlo zanimljivo, dobro je posjećeno, došle su NBA zvijezde, koje igraju kao da im se radi o životu. Mene najviše raduje što su dvorane pune, to košarci treba. To ima nogomet pa košarka treba ići u tom smjeru.

S obzirom na to da su tri vodeća kluba, Cibona, Zadar i Split u crvenom, pred bankrotom ili su ga gotovo prošli, ima li se hrvatska košarka uopće čemu nadati na EuroBasketu? Čekanje traje 27 godina…

– Nije isključen odličan rezultat, ali suštinski nešto treba promijeniti. Medalja bi bila super. No, bi li ona donijela proširenje baze, više djece? Zadar je grad košarke, ali u školi nogometa imate više djece nego u školi košarke. Impresioniran sam kako su ta djeca u školi nogometa odjevena, kako se ponašaju, kako su organizirani treninzi. Iz toga mora nešto izaći. Ali djeca moraju biti privučena u sustav koji postoji! Ako nema sustava, djeca će se brzo okrenuti na drugu stranu. Košarka je tome sama kriva. Imala je šansu, dobar status devedesetih. No, postala je na jedan način neinteresantna.

Meni je recimo fascinantno da imamo klupsku i reprezentativnu košarku. Svi kukamo da nemamo »playmakera«, koji se mora roditi. No, mene ne može nitko uvjeriti da se ne može naći jedan »play«, dati šansu svojim igračima. Mi smo imali slučaj u dobroj A-1 ligi, u kojoj je jedan klub na mjestu »playa« imao dva stranca. U klubu su se forsirali stranci, ali kada bi taj isti majstor dobio reprezentaciju, hrvatski igrači su bili dobri… To je apsurd. Netko gore nije se sjetio dati šansu onome koji afirmira naše igrače. To je kriva filozofija i kriva poruka i zato reprezentacija nema ono što bi trebala imati.

Prije točno 30 godina Jusup je došao na klupu Zadra. Košarka je u međuvremenu evoluirala.

– Košarka se dosta promijenila. Došao sam nakon profesora Slavka Trninića, kojem sam bio pomoćnik. Pet godina radio sam s klincima i nisam imao pojma. Ušao sam u te ralje i igrao kvalifikacije za Euroligu. Gledajući iz ovog kuta, osim ogromne energije i tog nekog osnovnog znanja, nisam imao pojma. Ali izbacili smo CSKA i prošli u Euroligu.

Prije šestog dolaska u Zadar Jusup je radio u Širokom, s kojim je 2019. postao prvak BiH. No prerana smrt Josipa Kožula sve je promijenila.

– Meni je u Širokom bilo stvarno sjajno i da je taj čovjek živ, ne bih odlazio i opet se upuštao u ovo u Zadru. Znam što me čeka…

Trninićev pečat

Doktor košarke Slavko Trninić imao je utjecaj na tada mladog Jusupa.

– Slavko je stvarno udario jedan pečat. Kako smo bili izvan Zadra, spavali smo u istoj sobi, čak i u istom krevetu. Od njega se stvarno moglo puno naučiti što se tiče organizacije treninga, profesionalnosti, terminologije… Što se tog dijela tiče, tu je ostavio dubok trag. Puno se nauči i od igrača, pogotovo je to bio slučaj kada sam došao u Benston. Ima igrača s egom, ali s time se moraš nositi. Zato je kvaliteta trenera prepoznavanje igrača, koji su manje takvi kako bih dobio kemiju, zdrave odnose i ljudskost.

U konačnici, to se vidi na parketu. Mene igrač teško može kupiti jednim potezom. Što se tiče trenerske struke, malo sam se distancirao. Imam kontakte s trenerima u BiH, strukom iz Srbije, Slovencima, s Draškom Prodanovićem sam veliki prijatelj od kojeg tražim savjet. Uvijek sam se davao, nesebično davao znanje predavajući na Višoj trenerskoj školi, uvijek sam bio otvoren, ali u konačnici nisam čuo javno pitanje od struke zašto nisam dobio šansu. Vidio sam u čemu se tu radi, a u prilog tome da sam dobro postupio je cjelokupno stanje u hrvatskoj košarci. Ako mi nemamo karaktera, kako to možemo očekivati od naših ekipa.

Za Darija i Matea Drežnjaka nije bilo mjesta u reprezentaciji. Mateo je otpao kada se odlučivalo o posljednjih 12.

– Mislim da su obojica dobri igrači. Oni su s 19 godina osvojili prvenstvo BiH. Oni su jednoj utakmicu doveli, zajedno s nama i suigračima, deset tisuća ljudi na tribine. Nije bilo više karata i to je najveći kriterij nečije kvalitete i rada. Što se tiče reprezentacije, ne mogu reći zaslužuju li mjesto u reprezentaciji.

Jusup je prošle sezone u Širokom vodio Riječanina Matu Vucića, koji je sada u Krki, dok sada u momčadi ima Antonija Jordana.

– Vucić je izrastao u ozbiljnog igrača. Ali koliko je tu bilo posla… On ima veliku radnu etiku, za desetku. Napravio je stahovit pomak. Taj proces prolazim i s Jordanom.

U četvrtak Zadrani su lako dobili Kvarner 2010 u prijateljskoj utakmici, a zatim poslije ručka krenuli za Sloveniju na novu utakmicu.

– Mi smo malo nostalgični, meni je Kvarner – Kvarner. Puno sam puta dolazio i kao igrač i kao trener. Drago mi je što vidim pomake što se tiče Kvarnera i volio bih da taj započeti proces traje, a ne da se ugasi. Na Trsatu je bilo živo, baš sam se ugodno osjećao na parketu i izvan parketa. Škrljevčane pak treba poštovati jer stvarno ulažu u košarku, trude se. Za svaki respekt.

A Jusup i novi Zadar, stiješnjen u 350 tisuća eura budžeta?

– Bit će to borba za goli život. To su sve mladi igrači. Nedostaje nam jedan igrač, skakač… Imam ograničen budžet, a za mali novac dovodi se puno toga u pitanje – zaključuje Jusup, koji je 1993. bio korak od dolaska u Rijeku i Jadrankolor…